Istrgnimo našu domovinu Hrvatsku iz ruku domaće i međunarodne mafije! Učinimo to čim prije, dok još nije njome potpuno ovladala, dok se još nije strukturalno i organizacijski toliko povezala! – Istrgnimo je dok je to još moguće! Državni apart uvijek je bio jači od kriminalnog podzemlja. A kriminalno podzemlje za državni represivni aparat nikada nije ni bilo neki veći problem, ali je postalo vrlo veliki problem kad je prešlo i u visoke strukture – i tako postalo organizirano kriminalno nadzemlje! Svojim prelaskom u nadzemlje uvuklo se u sve strukture vlasti, gotovo na svim nivoima od onog lokalnog pa sve prema vrhu državne vlasti. I ne samo vlasti, uvuklo se i na akademski nivo na Sveučilišta, u pravosuđe, u bankarstvo, gospodarstvo, trgovinu, pretvorbu, burze, u zdravstvo, u policiju, vojsku, diplomaciju, sport, zaštitarske službe i tko zna u kojim sve porama društva je još zalegao svoje zloćudne metastaze.

S druge strane, hrvatski nacionalni korpus u domovini i svijetu sačinjava visoko postotna većina naroda u svim tim strukturama - marljivog, čestitog, poštenog, čovjekoljubnog i domoljubnog. Vrlo visoki postotak onih koji predstavljaju dovoljno snažnu, ali nažalost neorganiziranu kritičnu masu da se može svladati to naraslo i posebno opasno – kriminalno nadzemlje. Ako ga već sad, svim raspoloživim sredstvima i u svakom segmentu, ne spriječimo, ono će ubrzo do te mjere eskalirati da će postati i nasilno, drsko, ubojito i – osjećati ćemo nesigurnost na svakom koraku. Preuzeti će pod svoju kontrolu brojne društvene i gospodarske resurse, i još u svezi s međunarodnim kriminalnim nadzemljen, postati nevidljivi, ali odlučujući faktor u zemlji koji će utjecati na donošenje brojnih važnih odluka, pa čak i na one političke naravi. Nažalost, izgleda da smo gotovo posvuda u cijelom svijetu ušli u razdoblje – biblijskog proročanstva - kad se umnaža bezakonje, i kad će ohladnjeti ljubav mnogih. Zar je to moguće?

Nije ni čudno, jer nauk o nasilju i bezakonju još od najmlađih godina života svakodnevno gledamo na tv ekranima, gdje se u velikom dijelu programa njeguje „kultura pištolja“, i mladim i najmlađim naraštajima ne razlučuje se zlo od dobra, poštenje od nepoštenja, istinu od laži, pravdu od nepravde. Postale su poremećene društvene i kulturne vrijednosti. Danas, postaje staromodno biti čestit i pošten i gotovo nepoželjno, da ne kažem i sramotno. Dokle smo to dogurali? Ali tko skroman u duhu i poštenje gaji, kao zadnji cvijet je što miriše Bogom. Takvih cvjetova je sve manje, a njihov miris mnogima i smeta. Usuđujem se kazati da, otkad je svijeta i vijeka, na ovim našim prostorima nije nikada bilo veće društvene i gospodarske, socijalne, imovinske i slično – nepravde, kao što je to danas. Do te materijalne, a time i moralne nepravde nije se došlo zbog sposobnosti nekih u odnosu na druge, već zbog njihove beskrupuloznosti i spremnosti na sve, pa i na nasilje u ostvarenju svojih materijalnih ciljeva. To više nije tajna, to već zna i vidi i svako malo odraslije dijete.

Ovih dana u brojnim zemljama svijeta vlada i „financijska bankarska kriza“ i naši nas političari uvjeravaju da „našem“ bankarstvu ne prijeti nikakva opasnost i da građani nemaju razloga podizati svoje štedne uloge. Kao prvo mi gotovo da više i nemamo svog bankarstva, jer su ga naši „domoljubi“ još davno prodali strancima po onom sistemu – Žrtvuje cijelog vola zbog jednog šnicla kojeg će dobiti! Iluzija je da naša vlast može kontrolirati tuđe bankarstvo, pa makar se ne znam kako nalazilo u našoj domovini. To zaboravite! Ova bankarska kriza u svijetu je uglavnom umjetno izazvana od strane kriminalnog nadzemlja u pojedinim državama. U konačnici opljačkana su sredstva poreznih obveznika kroz državne intervencije u sanaciji tih banaka. Koja je god to država učinila povukla je – trenutno sanacijski, ali dugoročno višestruko negativan potez, sa nesagledivim posljedicama, jer je time omogućila da se znatan dio redovnih sredstva banaka prelije u ruke tog – kriminalnog nadzemlja.

A kakvu će igru zaigrati naša monetarna vlast to ćemo tek vidjeti? Ovdje želim citirati tekst hrvatskog vizionara - Brune Bušića, još iz 1975.g. „No, kad se oslobodimo ... i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?!" Mislim da se ovom vizionarskom tekstu nema što dodati! Ti svjetski makro lopovi imaju u rukama gotove sve naše banke i koješta drugoga u Hrvatskoj. Doista navalit će na nas kao ptice grabljivice dok iz Hrvatske ne iscijede sve što se dade iscijediti. A to je moguće samo zbog - naših i njihovog šnicla - kojeg od njih dobiju...! U tom kriminalnom nadzemlju sve je stavljeno na prodaju, ili bolje kazano na rasprodaju. Prodali su najvrijednije gospodarske objekte poput telekomunikacija, Končara, Plive, INE, jadranskih hotela, banaka i da dalje i ne nabrajam. Samo prihodi od telekomunikacija, banaka, INE i sl. mogli su dobrano puniti državni proračun. Riječ je najčešće o čistoj prodaji, a rijetko kada je slučaj da stranac postaje suvlasnik dokapitalizacijom ili green field investicijama. Toga je u Hrvatskoj bar dosad vrlo malo.

Kriminal se uvukao u sve pore društva, postao je način, ne samo laganog preživljavanja, već i način enormnog bezočno otvorenog bogaćenja. A time i upropaštenja brojnih radnih kolektiva, i njihovo slanje na burzu rada i sl. Mi smo u divljem kapitalizmu, gdje se enormno eksploatira radništvo u korist beskrupuloznih tajkuna ili kako napisa pokojni Bruno, svjetskih makro lopova. Taj kriminal ne samo da se umnožio, već je postao i Modus vivendi..! Podigao se iz podzemlja i polusvijeta u nadzemlje i ušao u „elitne strukture“ – među visoke državne dužnosnike, sveučilišne profesore, ugledne liječnike, diplomate, visoke činovnike, menadžere, bankare i sl. i postao elitni kriminal, da ga više nije ni prilično nazivati podzemljem, već organiziranim nadzemljem. To više nije neka vrsta paralelne vlasti poput klasične mafije koja ucjenjuje i reketari bogatije ljude i poslodavce. Ovdje se radi o kriminalu iznutra, u visokim strukturama vlasti i upravljanja državnom imovinom, kao i upravljanja u sistemu – uprava, u dioničkim društvima, bankama i slično. I više to nisu sitni kokošari koji će uzeti tek po koju tisuću eura i sl. Oni odvaljuju velike komade državne imovine (od poreznih obveznika) koji nisu manji počesto i od nekoliko milijuna eura, pa negdje čak i preko stotinu, pa i više milijuna. Doista malome je čovjeku, a k tome i poštenom – potpunoma neshvatljivo. Oni to rade potiho, u rukavicama, daleko od svake buke i javnosti i zadržavaju status časnih uglednih, poslovnih građana.

U njihovom zanatu i ubacivanju u liniju obično ima nekoliko faza, prvo dočepati se nekog visokog političkog ili gospodarskog položaja, potom stvoriti mrežu vrlo povjerljivih i istomislećih suradnika, diskretno skupljanje informacija o mogućnosti realizacije njihovih planova, uklanjanje eventualnih kadrovskih prepreka i nepoćudnih ljudi. A k tome naprosto zadivljuje njihova maštovitost i modusi „stjecanja“ tog bogatstva. A kao konačnica svega, ako ih se slučajno ulovi, tad imaju zaštitu nefunkcionalnog pravosuđa, koje kao da se namjerno drži nefunkcionalnim. Kazneno pravosuđe je slika samoga društva. Ono je u našim uvjetima, u brojnim segmentima, gotovo bih kazao, više lakrdija, nego ozbiljno sudovanje. Nekoliko godina sam radio kao odvjetnik krivičar za vrijeme bivše države. Krivične rasprave trajale su dan, dva ili tri, a rijetko i kod kompliciranijih predmeta više od mjesec dana. I bilo je sasvim dovoljno da se utvrde mjerodavne bitne činjenice, sudovi se nisu dali vozati od strane stranaka, i njihovih na stotine svjedoka, i nitko nije išao onkraj brave da je bio nevin ili da bi neki kriminalac ostao nekažnjen. U funkcioniranju tog sustava nije bilo niti najmanje poteškoća. Doista! A danas...? Sjetimo se samo da je još prije nekoliko godina struka jednoglasno predložila vrlo efikasno, brzo i učinkovito razrješenje zemljišnih knjiga, ali ga politika stalno blokira. Zato je stanje takvo kakvo jest, očita ta nefunkcionalnost sudstva nekome odgovara. U strukturama vlasti nitko nema hrabrosti povući radikalni potez koji će probleme razriješiti, ili nitko u tim strukturama ne sagledava problem kao cjelinu da bi mogao povući takav potez. Oni koji to sagledavaju, ti nemaju političke ni druge mogućnosti djelovanja.

Sablažnjava spoznaja da se sve to događa - usprkos činjenici da se u našem društvu više od 90% stanovništva izjasnilo kao kršćani, katolici – ukratko vjernici. Što znači prihvaćanje kršćanskih vrijednosti kao modusa vivendi - pravde, poštenja, čestitosti, ljubavi i ukratko Božjih zakona. Na tom opredijeljenju opstali smo na ovim prostorima više od trinaest stoljeća i kad se god nismo pridržavali tih zakona, radili smo protiv svoga nacionalnog interesa i uvijek smo to skupo platili. A danas, to bezakonje se umnaža, umnaža...! Pitajmo se kamo to sve vodi? I što bismo trebali učiniti...?! Iz svega proizlazi da ni sva zakonodavstva, ni sve filozofije, pa ni sve religije svijeta nisu u stanju dokraja podučiti ljude da se više ne čine kriminal i zločini. Ali ovo prevršava svaku mjeru.

Mile Prpa

{mxc}