Sjećanje na Grude 8. travnja 1992.

Na dan 8. travnja 1992. velikosrpski agresori i njihovo JNA zrakoplovstvo raketirali su zapadnohercegovačko mjesto i općinu Grude, u kojima je istoga dana bilo osnovano povijesno i domobraniteljsko Hrvatsko vijeće obrane (HVO). Zločinci su pogodili samo središte Gruda, stambene zgrade i gospodarske objekte, ratnu grudsku bolnicu, napravili golemu štetu. Grude su granatirane još tri puta, 21. i 22. travnja, te 8. svibnja. U tim su srpskim granatiranjima život izgubile dvije osobe – rođena Gruđanka Nevenka Ćorluka i 10-godišnji Mostarac Sanel Šegetalo koji je s obitelji i mnoštvom drugih izbjeglica putovao u Hrvatsku.

Grude, zgrade bivše duhanske stanice, granatirane 8. travnja 1992.

Hrvatske Grude, tijekom stoljeća sastavnim dijelom starohrvatske župe i županije Imote (Imotski), s pučanstvom koje je zamalo pa stopostotno hrvatsko, zapisane i zapamćene kao najhrvatskija popisna jedinica u bivšoj državi Jugoslaviji, postale su središtem organiziranoga političkoga i vojnoga otpora hrvatskoga naroda agresorima u Bosni i Hercegovini i snažne potpore Republici Hrvatskoj u Domovinskom ratu za slobodu i državnu nezavisnost. Naime, nepunih pet mjeseci prije osnutka Hrvatskoga vijeća obrane, u Grudama je bila uspostavljena, dana 18. studenoga 1991., Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, kao središnje državotvorno-političko tijelo suverenoga i konstitutivnoga hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, sa sjedištem u Grudama, a potom u Mostaru. U njezin sastav ušlo je 30 općina: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Uskoplje, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno. Iz te je Hrvatske zajednice potom izrasla Hrvatska republika Herceg-Bosna, proglašena 28. kolovoza 1993., koja je, zajedno s Bosnom i Hercegovinom i Hrvatskom, bila potpisnicom Washingtonskoga sporazuma.

Srpski agresori, koji su tri puta iz zraka udarili na Grude, nisu sankcionirani za počinjene zločine, niti su platili ratnu odštetu.

U Domovinskom ratu za slobodu i samostalnost svoje je živote položilo pedesetak branitelja rodom s područja Gruda, među kojima se nalazi i poznati novinar i zagonetar, vatreni domoljub i dragovoljac TOMISLAV PEJIĆ (1957. – Subocka/Lipik, 1991.), pripadnik 151. samoborske brigade HV od 18. rujna 1991. do pogibije 15. prosinca 1991. na novljanskom bojištu u Zapadnoj Slavoniji, posmrtno odlikovan Spomenicom Domovinskoga rata i ordenom reda Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Posmrtno mu je dodijeljen i čin satnika.

Među grudskim junacima poginulima za slobodan i miran dom i domovinu najznamenitijim je dragovoljac BLAGO ZADRO (Ledinac kraj Gruda, 31. ožujka 1944. – Vukovar, 16. listopada 1991.), legendarni heroj Domovinskoga rata, koji je posmrtno promaknut u čin general bojnika Hrvatske vojske.

Iz grudske su općine fra Stipan Vrljić, znameniti predvodnik naroda u narodnoosloboditeljskom mletačko-turskom ratu, opjevani gorski harambaša Andrija Šimić, književnici i pjesnici Antun Branko i Stanislav Šimić, bivši gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, borac i robijaš za slobodnu Hrvatsku Zvonko Bušić.

Poznata je pučka pjesma ganga, koja slavi slobodarstvo Gruda:

Selo Grude u cara te nema,
jer u tebi turske kule nema.

U vrijeme preporodnoga Hrvatskoga proljeća u Grudama je u svibnju 1968. bila objavljena revija OGLEDALO, odmah zaplijenjena i trajno zabranjena. Dvije godine poslije toga u Grudama i Drinovcima su 30. i 31. svibnja 1970., u spomen na 45. obljetnicu smrti velikoga hrvatskoga pjesnika Antuna Branka Šimića, počeli Šimićevi susreti.

Mile Pešorda