Što Thompson duguje Ivanu Lovrinoviću?

Bivši saborski zastupnik i poznati ekonomist prof. dr. sc. Ivan Lovrinović na svom je Facebook profilu komentirao koncert Marka Perkovića Thompsona koji će se uskoro održati na Zagrebačkom hipodromu i na kojem se očekuje pola milijuna ljudi. Lovrinović drži da je Thompson dužan da na se na tom koncertu jasno odredi o aktualnoj političkoj situaciji u zemlji. Ovako rezonira Lovrinović: ''Izvorište Thompsonovih pjesama je naša povijest, hrvatski kraljevi, naša patnja kroz stoljeća u očekivanju države, pravde i da budemo konačno svoji na svome. No, njegove pjesme su prožete i razočaranjem zbog toga što se već odavno vidi da to nije ona Hrvatska kakvu su sanjali naši preci, a posebno hrvatski branitelji. To najbolje pokazuje u jednoj pjesmi kada kaže: Izdali su naše snove Judini sinovi, suho zlato bacili u blato... Ti stihovi nabijeni su razočaranjem ali i snažnim buntom koji se može shvatiti kao osuda i poziv na ustanak. Zašto onda Thompson nije već ranije zvao na promjene i smjenu svih onih koji su ukrali naše snove, osiromašili i izdali Hrvatsku? Taj nam odgovor duguje. Je li on dvostruki igrač koji s jedne strane brije narod pjevajući o ponosnoj, hrabroj, slobodnoj i uspješnoj Hrvatskoj, a s druge strane podržava postojeće garniture? To bi morao reći na samom koncertu kako bi svima bilo jasno je li pravi ili lažni domoljub."

Ovaj podugački navod sadrži sukus Lovrinovićeva upisa na Facebooku premda je sam taj upis još puno dulji, prožet političkim voluntarizmom, jeftinom patetikom i nezajažljivom željom da se ponovo dočepa saborske pozornice, nakon što mu je to dosada, zahvaljujući maštovitim kombinacijama, već dvaput uspjelo. Treće sreće s Kolakuševićevim Pravom i pravdom nije bilo. Zanimljivo je kako Lovrinović s pohvale Thompsonu lako prelazi na ucjene, optužbe i prijetnje!

Zapravo, prije degutantno nego zanimljivo, a još je degutantnije kada se ima u vidu da pripadnik političke elite – a Lovrnović to jest barem po činjenici da je odradio dvostruki saborski mandat – proziva jednog pjevača s estrade da odradi posao za onaj dio političke kaste koju je, eto, snašla ljuta nevolja da je u oporbi. Dodatna je svinjarija što je Lovrinovićevo prozivanje Marka Perkovića svojevrsni udar zdesna na pjevača koji je pod kontinuiranim napadom lijeve medijske i političke falange već desetljećima. Tako se Lovrinović pridružuje Thompsonovim hajkačima kao što su Hrvoje Klasić, Nataša Škraričić, Dalija Orešković ili onaj smušenjak iz Zadra, Marko Vučetić. Samo s druge strane.

Problem s ljudima kao što je Lovrinović jest u tomu što ne vide da je Thompson već učinio što jedan pjevač može učiniti. Oni koji bi Thompsona uvukli u politiku rade štetu i Thompsonu i politici. Prvo, Thompson i bez preuzimanja aktivne političke uloge ima dovoljno i previše problema s politikom i političarima, dodani mu nisu potrebni. Drugo, svaki izravniji Thompsonov politički angažman doveo bi do toga da ga i puk počne gledati drukčijim očima, ne više kao pjesnika i pjevača nego kao političara. Sama ta promjena optike sljuštila bi pola sjaja s njegovih pjesama.

A što se tiče merituma cijele te zavrzlame, treba jasno reći da je Thompson već rekao što nacionalni bard njegova tipa može i treba reći, a devedeset prve učinio ono što mladić čija je domovina napadnuta može i treba učiniti. A da poziva na bunt više od pola milijuna ljudi, koji su na njegov koncert došli uživati u glazbi, ali i, čemu kriti, prebrojati se da oni s druge strane vide koliko nas ima, dakle pozivati te ljude na nered i neartikulirani bunt tjeranje je vode na mlin Zorana Pusića, Franje Habulina, Stipe Mesića i njihova podmlatka u liku Rade Borić, Tomislava Tomaševića, Sandre Benčić, Mileta Kekina i sličnih. Ukratko, na Thompsonu je da puku kroz pjesmu ukazuje na prave vrijednosti i učvršćuje ih u narodnoj svijesti, na političarima je pak da nađu načina kako doprijeti do srca tih ljudi i uvjere ih da će upravo oni provoditi u praksi one vrijednosti koje je Thompson opjevao u pjesmi.

Inače, kad smo već kod Thompsonova koncerta, i smiješno je i žalosno gledati političko-medijsku kvaziljevicu, ustvari mentalne jugoviće, kako razjareno sikću, urlaju, kriješte, vrište, frkću, a sve od silne boli koju im zadaje i sama pomisao na Čavoglave te pritajene nade da bi koncert nekako u zadnji trenutak mogao biti otkazan ili zabranjen.

Analitički šljapkati po tom blatu ne da mi se, ali ne mogu ne spomenuti Marka Vučetića, lika koji filozofske pojmove i učene riječi, po mogućnosti strane, slaže po dadaističkom naputku, pa iz toga ispadne verbalni monstrum bez glave i repa. Taj nesretnik se u intervjuu portalu Index.hr nalupetao do mile volje na temu Thompsonova koncerta, a iz cijelog tog galimatijasa razvidno je jedino da smušeni teolog ne voli Thompsona i drži da je partizanski pokret kamen temeljac hrvatske državnosti!

Kad se sjetim da je tog tipa vidljivim i poznatim učinio Most, pomislim kako bi bilo pošteno da se Božo Petrov, najkorisnija budala hrvatske politike poslije Dražena Budiše, barem ispriča nacionalno svjesnim hrvatskim biračima na čije glasove uporno od izbora do izbora računa. I za svaki slučaj ispriku ovjeri kod bilježnika.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik