Demografska obnova na nekonvencionalan način

U Večernjem listu javljaju da je američka glumica Cameron Diaz dobila drugo dijete. Zanimljiva je rečenica koja sugerira kako je glumica prolazila kroz teškoće trudnoće i rađanja: ''Cameron, koja je imala 47 godina kada je rodila Raddix, otvoreno je govorila o izazovima majčinstva u kasnijim godinama, ističući da je to svjestan izbor koji zahtijeva puno truda.'' Naravno, Cameron je, kao i brojne druge hollywoodske zvijezde, djecu dobila posredstvom surogat majki. Da se spomenuta Cameron Diaz samo uklapa u trend, govori činjenica da su, primjerice, glumice Sarah Jessica Parker, Priyanka Chopra, Nicole Kidman, Amy Smart i Katey Sagal, manekenka Naomi Campbell, Kim Kardashian, Paris Hilton te istospolni partneri Neil Patrick Harris i suprug mu David Burtka, Elton John i David Furnish i brojni drugi svoju želju za roditeljstvom ostvarili uz pomoć surogat majki. Stječe se dojam da je više djece suvremenih celebrityja u dom svojih roditelja došlo kroz usvajanje ili surogat majčinstvo nego na tradicionalni način.

Trumpov pouzdanik Elon Musk otac je desetero žive djece s različitim partnericama, od toga je dvoje dobio posredstvom surogat majke, a sedmero in vitro oplodnjom. Musk je inače veliki zagovornik demografske obnove, ali, kao što je razvidno i iz njegova osobnog primjera, shvaća je na podosta nekonvencionalan način. Muskova fasciniranost biotehnološkim poboljšanjem čovjeka očituje se i na tom planu, ali i u mnogim drugim sferama života. Matija Štahan Muska svrstava među desne progresiviste koje karakteriziraju tehnoutopijske i transhumanističke ideje. Međutim, transhumanizam je neizbježni produkt vremena u kojemu živimo ili, ako baš hoćete, logičan rezultat napretka tehnologije i slabljenja transcendentalnog uporišta. O toj neizbježnosti (nizbježnosti unatoč upitniku u naslovu!) i dvojbama koje donosi iscrpno govori Francis Fukuyama u svojoj knjizi Kraj čovjeka?/ Naša poslijeljudska budućnost.

Kako su trudnoća, rađanje i odgoj djece bolni i mukotrpni već danas mnogi bogati pribjegavaju zaobilaženju napornih ili neugodnih aspekata imanja djece te im većinu tih poslova obavljaju za to unajmljene osobe, od surogat majke do dadilja i drugog osoblja. Zanimljivo je da pri tomu slavni ustrajavaju u tomu da imaju dosta djece, bez obzira na koji način dolaze do njih, dok se istodobno za šire slojeve društva na ovaj ili onaj način propagira što manje djece. Čak je i Sveti Otac jednom prigodom uzviknuo kako ne bismo smjeli, da prostite, kao zečevi… Pri tomu ne treba smetnuti s ima da će biotehnološki napredak omogućiti roditeljima da utječu i na osobine djeteta, to jest da ga poboljšaju ili eliminiraju ako nije ispalo onakvo kakvo su željeli. O tomu se ne piše, ali nije isključeno da se takve stvari već negdje ne rade. Sve to upućuje na to da bi proizvodnja djece uskoro mogla postati uobičajena stvar, a da će ''mukama djecu rađati'' samo sirotinja. Ako joj vladari svijeta dopuste.

Uzimajući u obzir stanje duha u našoj civilizaciji, Muskov način, koliko god se ne slagali s njim, možda će biti jedini način da opstanu pripadnici zapadne civilizacije, to jest da obnove svoj biološki potencijal u mjeri dostatnoj za opstanak. Druga je mogućnost da biološki deficit popunimo imigrantima iz drugih kultura i podneblja. Međutim, postoje nepremostivi problemi i s jednom i s drugom opcijom. U slučaju prve proizvodnja djece kao na traci u izravnoj je konfrontaciji sa svim onim dobrim i humanim u našoj civilizaciji da bi pristajanje na to već samo po sebi značilo kraj naše civilizacije i početak neke druge i drukčije civilizacije. U slučaju druge opcije – prevelik priliv izvaneuropskih, mahom islamskih imigranata nepovratno bi promijenio zapadni svijet pretvarajući ga u društva nalik onima iz kojih ti imigranti dolaze. Treća je mogućnost da dođe do preobrazbe u svijesti samih zapadnjaka te da se vrate kršćanskoj kulturi života i odbace kulturi smrti koja danas vlada u zapadnom svijetu. Takvi se zaokreti u povijesti, koliko mi je poznato, ne događaju. Uostalom, uzdanice suvremenih konzervativaca od Trumpa i Muska, preko Javiera Mileia i Putina do Alice Weidel ne ulijevaju povjerenje da će s njima doći do obnove starog svijeta s čvrstim koordinatama i pouzdanim pravilima. Ali o tomu jednom drugom prilikom.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik