Ljubav u sjeni politike 

Nedavno objavljena knjiga Dubravke Oraić Tolić Tvojim glasom - Ljubav u sjeni politike originalan je doprinos žanru hrvatske autobiografske proze. Po izboru pripovjedača riječ je o jednom od najinventivnijih djela u hrvatskoj književnosti. Dosljedno pripovijedanje u drugom licu jednine glavni je razlog te originalnosti, ali ne i jedini. Autorica odabire mužev 'glas' za pripovjedača koji se obraća njoj. Stapanje glasova dvoje ljudi povezanih dubokom i dugotrajnom ljubavlju u jedan glas jest ono što ovim sjećanjima, koja funkcioniraju kao zaokružena romaneskna cjelina, daje posebnu draž. Prvi dio naslova (Tvojim glasom) otkriva upravo to jedinstveno dvojstvo, dok drugi dio naslova (Ljubav u sjeni politike) otkriva središnju temu – povijest jedne ljubavi i političku povijest Hrvatske tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća i prvih desetljeća trećeg tisućljeća. Ta intimna povijest s razlogom je uvezana s političkom poviješću jednog vremena budući da je politika i te kako utjecala na protagoniste ove u prvom redu ljubavne priče.

Posebno efektan pripovjedački postupak u ovoj knjizi je i autoričino uvrštavanje fragmenata njezina dosjea u pripovjedni tekst. Autorica tim anonimnim zapisivačima njezinog kretanja i ponašanja tijekom olovnih godina čak odaje i stanovito priznanje: ''Sastavljači službenih informacija i zapisa u dosjeu često su bili dobri pisci sa smislom za detalj i dinamiku svakodnevice. Tako si čitajući svoj dosje nakon pedeset godina od opisanih zbivanja s osmijehom, pa i zahvalnošću rekonstruirala događaje, životne trenutke pojedinoga dana, svoje kretanje i ljude koje si susretala.'' [1] Ta ironična zahvalnost probojnija je kritika jednog totalitarnog sustava od naknadnog natmurenog moraliziranja o bazičnoj izopačenosti toga sustava. S druge strane umetnuti fragmenti dosjea u pripovjedno tkivo toliko dobro funkcioniraju u tom tkivu da autorica, jedna od najvrsnijih hrvatskih književnih znanstvenica, ne može ne zahvaliti njihovim sastavljačima zbog čisto narativnih razloga koliko god njihovo djelovanje moralno bilo upitno. Uostalom, tu je ono legendarno opravdanje da su oni samo radili svoj posao.

Knjiga Dubravke Oraić Tolić žanrovski i pripovjedački inovativno je djelo, koje ide u sam vrh žanra hrvatske autobiografske proze. Rijetkost je naći u tom žanru tako neusiljeno i tečno pripovijedanje, bez inzistiranja na pomodnim literarnim temama karakterističnim za žensku autobiografsku prozu, čemu svakako doprinosi i izbor pripovjedača. Povijesno-politička komponenta isprepletena je s ljubavnom i životnom pričom dvoje protagonista ove knjige. Povijest političkih previranja iz dubine dvadesetog stoljeća do naših dana nije samo okvir nego često i pokretač radnje u ljubavnoj priči Dubravke i Benjamina. Dubravkin otac je stradao kao domobranski časnik, dok je Benjaminov otac poginuo u njemačkoj vojsci u ustaškoj uniformi prilikom savezničkog bombardiranja Mainza, tako ih je sudbina djece poginulih očeva na pogrešnoj strani odmah na početku povezala, ali i obilježila. Uostalom, i Benjaminovo doseljavanje u Donje Andrijevce izravna je posljedica činjenice da se njegova majka kao udovica s malim djetetom preudala te s mužem i Benjaminom odselila u Donje Andrijevce.

Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika 1967. godine spletom okolnosti i Benjaminove principijelnosti dovela je do emigracije, prvo Benjaminove, potom i Dubravkine. Naime, te je godine Benjamin Tolić kao mladi profesor njemačkog radio u gimnaziji u Đurđevcu; kada je došao partijski nalog rodnom kolektivu rečene gimnazije da osudi Deklaraciju, Tolić se tome javno usprotivio. Te iste večeri ga je prijatelj iz škole obavijestio da će biti otpušten s posla i uhićen. U takvoj situaciji on odlučuje emigrirati u Beč, gdje mu se uskoro pridružila i Dubravka. Iz emigracije se vraća tijekom 1970. nadajući se da ga možda u novonastalim političkim okolnostima neće uhićivati. Prevario se, ali ipak je, zahvaljujući političkom otopljavanju tijekom Hrvatskog proljeća, nakon nekoliko mjeseci istražnog zatvora pušten na slobodu. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih Tolići su opet u središtu previranja, njihov ideal, samostalna i demokratska Hrvatska, je na pragu ostvarenja, pa kako ne sudjelovati!

Život Tolićevih utkan je ne samo u političku povijest Hrvatske posljednjih nekoliko desetljeća dvadesetog stoljeća nego i u kulturnu povijest Hrvatske toga vremena. Dubravka je kao znanstvenica ostavila trag u radu Zavoda za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu u okviru kojega su pokrenute važne edicije kao što su, primjerice, Kritički portreti hrvatskih slavista, Enciklopedija hrvatske književnosti i projekata kao što su Liber Croaticus, Croatica Bibliografije i Hrvatska književnost u europskom kontekstu. Posebno je plodotvoran bio projekt pod vodstvom rusista i komparativista Aleksandra Flakera Pojmovnik ruske avangarde zbog kojega je, kako autorica kaže: ''Deset godina, od 1981. do 1991., Zagreb je bio središte međunarodne slavistike u doba kada je ruska avangarda u Sovjetskom Savezu bila tema non grata.'' [2] Upravo rad na takvim projektima bio je ono plodno tlo za nastanak kapitalnog književnoteorijskog djela Dubravke Oraić Tolić Teorija citatnosti, koje bez sumnje jedno od dva-tri najvažnija i najoriginalnija književnoznanstvena djela u hrvatskoj znanosti o književnosti u posljednjih nekoliko desetljeća. S druge strane Benjamin je Tolić svojim prevodilačkim i leksikografskim radom ostavio trag u hrvatskoj kulturi do devedesetih te političkim i publicističkim radom nakon devedesetih. Desetak njegovih knjiga kolumni idu u sam vrh hrvatske publicistike tog žanra.

Knjigom Tvojim glasom/ Ljubav u sjeni politike svojom raznovrsnom opusu, sastavljenom od književnoznanstvenih radova, poezije, esejistike, putopisa te fingiranih dnevničkih zapisa svoga unuka Karla, dodaje knjigu autobiografske proze prožete fino doziranim poetskim nabojem s jedne strane te nenametljivom erudicijom i prepoznatljivim markerima kulturnih i političkih mijena tijekom posljednjih sedamdesetak godina s druge strane. Čitajući je, brzo gubimo osjećaj da pred sobom imamo memoarsko štivo i uranjamo u gotovo romaneskni svijet gdje nas vješta ruka pripovjedača vodi prema unaprijed poznatom kraju, ali nam upravo to umijeće pripovijedanja, kao i zanimljivost biografija o kojima je u knjizi riječ ne da ispustiti knjigu iz ruku dok ne dođemo do samoga kraja. Stoga knjigu preporučujem kako književnim sladokuscima, tako i ljubiteljima publicistike koja tematizira neuralgične točke hrvatske političke i kulturne povijesti od kraja Drugog svjetskog rata naovamo te sudbine intelektualaca u tom kontekstu.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik

[1] Dubravka Oraić Tolić, Tvojim glasom/ Ljubav u sjeni politike; Naklada Ljevak, Zagreb, listopad 2024., str. 156.

[2] Isto, str. 220.