Urušavanje brižno građenoga imidža

Dalibora Matanića, jednog od najrazvikanijih suvremenih filmskih redatelja, bije glas velikog borca za ženska prava, a protiv patrijarhalnih društvenih odnosa. Matanić se pročuo po komediji Blagajnica hoće ići na more, za koju je Nino Raspudić ustvrdio da ''neodoljivo podsjeća na nacističke antisemitske uratke'', samo što mete nisu Židovi nego Hercegovci. Filmom Kino Lika, u kojemu se osamljena djevojka u očaju ševi s krmkom, Matanić je svoj status hrvatske redateljske zvijezde zacementirao. Matanićeva spomenuta zauzetost za ženska prava te prava seksualnih manjina dokazana je, između ostalog, snimanjem filma o lezbijkama Fine, mrtve djevojke, ali i društvenim aktivizmom, tako se, primjerice, Matanić u listopadu prošle godine pojavio na naslovnici Glorije sa suborkinjom Idom Prester uz poruku da je "dosta šutnje o nasilju nad ženama".

Brižno građeni imidž naprednjaka i borca za prava žena i svih drugih ugroženih skupina ovih se dana urušio u jednom danu iako upućeni za Matanićeve sklonosti, nespojive s tim imidžom, navodno znaju odavno. Naime, ovih je dana pukao glas da je Matanić uporni zlostavljač koji mladim glumicama šalje neprimjerene poruke, gnjavio ih pozivima na nekakve ''secret white partyje'', seksualno uznemiravao, a bit će da je tu bilo gorih stvari, ali kako je riječ o osobi iz skupine društvenih ''ličkih medvjeda'', dakle debelo zaštićenih, za sada još mediji ne objavljuju ni sadržaj uznemiravajućih poruka, a kamoli štogod teže. No, iz iskustva znamo da u toj sivoj zoni, u tom skrovitom kaljužištu uvijek ruje neki krmak. Sa slabašnim izgovorom da mu ništa ljudsko nije strano, pri čemu se podrazumijeva da to ljudsko obvezno obuhvaća i sve ono neljudsko što ljudi čine. Taj Matanićev krmak, nazovimo ga tako po uzoru na filmskog krmka koji ga je proslavio, za pretpostaviti je nije ostajao samo na porukama, ali neka se time bave službe za to nadležne ako skupe hrabrosti. Uglavnom, Matanićev krmak čuči u svakome od nas, bitno je kako je tko zatvorio svoj krmetnjak. Najsumnjiviji su mi oni kojima su usta puna parola i borbe za prava ugroženih, pri čemu nekako uvijek uspiju sebe isključiti iz skupa onih na koje se te parole odnose.

Suočen s dokazima i nakon što Večernji list ni pod pritiscima nije odustao od objavljivanja činjenica o njegovom nasrtljivom ponašanju, Matanić je objavio svoje pokajanje na Facebooku. Pokušavajući sanirati štetu, izrazio je žaljenje, za svoje ponašanje optužio utjecaj alkohola i droge, istaknuo ''svoje umjetničke uspjehe za ovu zemlju'' te zamolio medije da ga poštede, ne radi njega nego radi njegove obitelji… Znakovito je da je za svoj iznuđeni i na kontrolu štete sračunati istup pobrao hrpu lajkova, odobravanja i podrške svojih pratitelja na Facebooku, među kojima su i mnoge glumice, novinarke i aktivistice: Ivanka Mazurkijević, Nada Abrus, Gordana Džepina, Vanja Šunjić, Elizabeta Gojan itd. Nevjerojatno je da žene mogu tako olako podržavati nasilje nad ženama. Tako stanovita Irena Bosančić piše: Svaka čast! Suzana Tkalčec: Respekt! Hana Konsa: Podrška! Ivanka Mijić: Svaka čast! Elizabeta Gojan: Iskreno i hrabro dalje! Pitam se samo kamo, u novo nasilje!? Znakovit je i izostanak reakcije inače vrlo glasnih udruga za zaštitu ženskih prava, čak i kada koja od razvikanih ovdašnjih feministica osudi pojavu, osjeti se u toj osudi poriv za spašavanjem druga. Jer Matanić je ipak jedan od glasnijih domaćih feminista, boraca protiv patrijarhata, nacionalističke zatucanosti, do kraja odan stvari napretka.

Iz cijelog ovog slučaja možemo izvući nekoliko neveselih zaključaka. Prvi je svakako da domaća javnost različitim aršinima mjeri postupke i prijestupe javnih osoba ovisno o tomu kojem dijelu ideološko-političkog spektra pripadaju. No, to je poznato od ranije, to čak priznaju i pošteniji među ljevičarima. Drugo što pada u oči, jest kako zapravo ovdašnji borci protiv patrijarhata često vlastite živote organiziraju po patrijarhalnom obrascu. Matanić je tako kao grlati borac protiv zlostavljanja žena i protiv ''sredovječnih bijelih muškaraca na poziciji moći'', po onomu što novine pišu, dugi niz godina kao sredovječni bijeli muškarac na poziciji moći (redatelj) zapravo uznemiravao i zlostavljao žene (mlade glumice), s druge strane vlastiti je obiteljski život uskladio sa stereotipom patrijarhalne obitelji: troje djece, supruga koja se odrekla karijere radi odgoja djece i ljubavi prema muškarcu koji, kao i svi mačo muškarci, sebi dopušta slobodu ''šaranja okolo''.

Treće, ovaj je slučaj još jedno podsjećanje na činjenicu da je čovjek kvarljiva roba, a moć bilo koje vrste jest ujedno i iskušenje za slabije karaktere. S tim da treba dometnuti da to zlosretno vatreno krštenje s osobama na poziciji moći u Matanićevoj branši u posljednje vrijeme, kako se šuška, ne prolaze samo žene, nego sve češće i muškarci.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik