Zgušnjavanje

Kako se približavaju izbori, dolazi do svojevrsnoga zgušnjavanja političkih događanja. Jedan događaj sustiže drugi, a njih treći itd. Stječe se dojam kako živimo u presudnim vremenima i kako se DemografijaZanimljivo je da je najviše posprdnih komentara u protivničkome taboru izazvala Karamarkova izjava kako će njegova vlast davati roditeljima po tisuću eura za svako novorođeno dijete. Ideja možda i ne će dovesti do demografske obnove, no doista je neukusno u ovako demografski devastiranoj zemlji sprdati se s onim tko barem najavljuje da to žalosno stanje želi promijeniti.uskoro moraju dogoditi neke prijelomne stvari. Imigrantska kriza, gospodarska kriza, EUnijska kriza, pravosudna kriza, nogometna kriza... Sve te krize, tako se čini, moraju žurno biti riješene. Ili nam se ne piše dobro. Međutim, za svake je izbore tako, čini se kao da neki čirevi konačno moraju pući, neki se prijepori razriješiti, neke nepravde ispraviti, a onda izbori prođu i sve bude po starome. Samo što država iz godine u godinu sve više propada, a narod osiromašuje i tone u apatiju.

I upravo je fascinantna preobrazba radu nesklonoga premijera u energičnoga domoljuba koji stišće šaku, urla ''Hrvatska! Hrvatska!''i obećava da će u drugome mandatu napraviti ono što je trebao napraviti već u prvome. Energija kojom zrači dok hvali sebe i svoje, obećava brda i doline i kudi političke protivnike pokazuje da je taj čovjek u svome elementu samo kada je predizborna kampanja, dok se svađa, ruga, prijeti i obećava. Njegova zapaljiva i svađalačka retorika doprinosi spomenutome zgušnjavanju i osjećaju da se neke stvari moraju razriješiti. Ali to je zabluda jer ta energija traje samo dok traju izbori, nakon izbora Milanović se vodi logikom: I da ništa ne radimo, nešto će se dogoditi.

Oporba je konačno iznijela javnosti svoj dugo najavljivani program. Za neke je on samo popis dobrih želja, a za neke genijalni plan izlaska iz krize, ovisno za koju opciju tko navija. Tako se još jednom potvrđuje pravilo da programi moraju postojati, ali da oni ne utječu bitno na to za koga će tko glasovati. Ipak, treba zapaziti da je jedna od važnih točaka HDZ-ova programa demografska obnova. Zanimljivo je da je najviše posprdnih komentara u protivničkome taboru izazvala Karamarkova izjava kako će njegova vlast davati roditeljima po tisuću eura za svako novorođeno dijete. Ideja možda i ne će dovesti do demografske obnove, no doista je neukusno u ovako demografski devastiranoj zemlji sprdati se s onim tko barem najavljuje da to žalosno stanje želi promijeniti.

Neriješene stvari

Međutim, od programa je možda i važnija volja da se on provede, to jest da se državu učini prosperitetnijom, uređenijom i boljom. Poslije Račana, Sanadera, Kosorice i Milanovića teško je ikome vjerovati. No primjer Orbanove Madžarske pokazuje nam da se vlastitu zemlju može uistinu voljeti i unaprijediti, da političari ne moraju biti bezočni manipulatori i hulje. Pred Karamarkom je velika prilika da Hrvatsku učini boljom i uspješnijom zemljom. Uspije li u tome, ostat će zapamćen kao prvi državnik u Hrvatskoj nakon Tuđmana. Ne uspije li, bit će samo još jedan u nizu onih koje ćemo nastojati što brže zaboraviti. O mogućnosti da aktualna vlast izbori još jedan mandat, ne želim ni nagađati. Bilo bi to ravno katastrofi.

Upravo po tomu hoće li brojna pitanja koja se periodično zgušnjavaju oko izbora nakon izbora biti rješavana ili će biti gurnuta pod tepih, znat će se misli li nova vlast ozbiljno mijenjati Hrvatsku nabolje ili ne. A tu će doista biti posla, od neriješenih stvari još od nekih bivših izbora (promjene naziva Sabora, promjene državnih blagdana, ukidanja Mesićeva ureda, udaljavanja od Regiona, dejugslavenizacije društva, lustracije, depolitizacije pravosuđa itd.) do aktualnih pitanja: uspostave uspravnice Jadran – Baltik, ''madžarizacije'' granica, demografske obnove i zaustavljanje iseljavanja, pokretanja gospodarstva itd.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik