Prikaz knjige: Mate Kovačević: Petnaest mračnih godina (2000.-2015.), Zagreb : HKZ, Hrvatsko slovo, 2015.

Nova knjiga Mate Kovačevića impresivna je ne samo po obujmu nego i po temeljnoj nakani. Naime, autor u njoj želi pružiti iscrpnu kroniku posljednjih petnaest godina hrvatskog kulturnog i političkog života, dijagnozu jednog stanja i lijek istodobno. Ja u hrvatskoj publicistici ne znam nijednoga autor koji s toliko zauzetosti promiče hrvatske interese i brani hrvatsku stvar kao Mate Kovačević. O čemu god da piše u njegovim tekstovima prisutna je jasna pozadinska slika, taj čvrsti okvir državotvorne političke misli. Taj domoljubni impetus možda bi zvučao anakronično, pa čak i donkihotovski, kada hrvatska stvarnost posljednjih petnaestak godina Kovačeviću ne bi davala za pravo. Zato se nadam da će izvrsno pogođena sintagma o ''petnaest mračnih godina'' zaživjeti svojim životom i ući u širi optjecaj kao kontrapunkt orjunaško-komunističkim krilaticama o ''deset izgubljenih godina'', ''deset godina mraka'' ili kako su već sve etiketirali slavne Tuđmanove devedesete.

Petnaest mračnih godina, kako ih nazva Kovačević, bile su teške godine za Hrvatsku. Kriza i rastakanje zahvatili su sve sfere društvenog života, gospodarstvo, kulturu, moral. Uzroci i uzročnici tog rastakanja, unutrašnji i vanjski, opisani su u ovoj knjizi. U osamnaest poglavlja autor precizno i argumentirano obrađuje polagano razdržavljivanje tijekom slavnih devedesetih stvorene države. Iako su tekstovi u knjizi nastajali u duljem vremenskom periodu i bili objavljivani u različitim časopisima, tjednicima (Hrvatsko slovo, Fokus i dr.) ili zbornicima, oni se, složeni u knjigu, doimaju kao zaokružena cjelina. Tematski, kako je već bilo naznačeno, ona se bavi Hrvatskom na početku 21. stoljeća, s posebnim naglaskom na ljude i politike koji zdušno rade u korist hrvatske štete, a u političko-filozofskom smislu oslanja se na bolje tradicije pravaške misli i Tuđmanovu političku sintezu.

U devedesetak tekstova Kovačević dotiče gotovo sva pitanja relevantna za razumijevanje suvremene hrvatske političke situacije. Koja je, ruku na srce, pomalo šizofrena: KnjigaU devedesetak tekstova Kovačević dotiče gotovo sva pitanja relevantna za razumijevanje suvremene hrvatske političke situacije. Koja je, ruku na srce, pomalo šizofrena: sad kad konačno imamo državu, gotovo bez otpora puštamo da nam je uništavaju, i to mahom isti oni koji su nas onemogućavali posljednjih sto i više godina.sad kad konačno imamo državu, gotovo bez otpora puštamo da nam je uništavaju, i to mahom isti oni koji su nas onemogućavali posljednjih sto i više godina. Prvi tekst u ovoj knjizi, zapravo opsežna studija pod naslovom ''Tri hrvatska pokušaja i ostvarenje državotvornog sna''(Izlaganje na stručno-znanstvenom skupu "Dani dr. Franje Tuđmana – Hrvati kroz stoljeća, Veliko Trgovišće, 16. svibnja 2008.) posvećen je upravo toj temi onemogućavanja hrvatskog naroda da se u potpunosti realizira kao suverena politička nacija.

Kovačević već u uvodnom dijelu studije konstatira: ''Odlaskom predsjednika Tuđmana i povratkom na vlast bivših pristaša Titova jugokomunističkoga režima, ponovno je otvoren put za različite geopolitičke zahvate, istih onih sila, koje se već više od 150 godina u kontinuitetu bore protiv hrvatskoga uzdizanja.'' Presudni vanjski čimbenik hrvatske zle sudbine kroz cijelo to razdoblje nesumnjivo je Velika Britanija i njezini geopolitički interesi, makar svoje ciljeve na terenu operacionalizirala neizravno preko madžarskog, talijanskog ili srpskog nacionalizma, a unutrašnji razlog hrvatskih nevolja jest ideja južnoslavenskog jedinstva.

Uzroci, posljedice i rješenja

U tekstovima koji se nižu nakon ove studije na početku knjige autor rasvjetljava različite aspekte te borbe protiv ''hrvatskog uzdizanja'' u suvremenoj Hrvatskoj, s nerijetkim izletima u povijest i genezu pojedinih hrvatskih problema, zabluda i mitova. Površnom čitatelju mogli bi se učiniti neaktualnim tekstovi o tomu kako su Stipe Mesić i trećejanuarci osvajali vlast, kako je počinjala detuđmanizacija i tko ju je sve provodio te kakva je bila uloga u tome domaćih i stranih špijuna itd., ali bez geneze naših problema nemoguće je njihovo rješavanje. Vrijednost Kovačevićevih tekstova i jest u tomu što oni stvari postavljaju na pravo mjesto, otkrivaju uzroke i posljedice političkih procesa, uspostavljaju povijesne paralele, opominju i nude rješenja.

Dok sam čitao ovu knjigu, stalno me pratio osjećaj da mi nešto bitno izmiče iz vida. Nije to bilo nešto u knjizi rečeno, nego nešto što je nastajalo samo od sebe u tom trokutu: čitatelj – knjiga – hrvatska stvarnost. Na kraju sam dokučio ili barem mislim da sam dokučio u čemu je riječ. Prisjećajući se svih tih igara i igrica na domaćoj i međunarodnoj političkoj sceni o kojima Kovačević piše, a neke sam bome bio i zaboravio, shvatio sam kako zapravo svi mi brzo zaboravljamo, kako smo stalno barem jedan korak u zaostatku, a naši neprijatelji korak ispred i kako uglavnom reagiramo na događaje, a nikada ih ili gotovo nikada ne kreiramo.

Nameće se zaključak da su Hrvati, unatoč što već gotovo dvadeset pet godina imaju svoju državu, i dalje češće objekt negoli subjekt u vlastitoj povijesti. Knjige poput ove koriste nam da to osvijestimo i počnemo se aktivnije Optimizam?Dijelim slične političke stavove s autorom pa bih volio dijeliti i njegov optimizam. Međutim, to ne mogu, barem ne u potpunosti. Osim južnoslavenskih i zapadnobalkanskih opasnost za Hrvatsku, ja gajim stanovite dvojbe i glede euroatlantskih procesa i sudbine Hrvatske u njima, a ne veseli me ni sve veći sraz Istoka i Zapada, kao ni puzajući totalitarizam liberalnog, ljudskopravaškog predznaka.postavljati prema našoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Knjiga ipak ima optimističan završetak, autor razloge za taj optimizam i konačni kraj petnaestogodišnjeg razdoblja mraka nalazi u pobjedi Kolinde Grabar Kitarović, pa tako posljednji tekst u knjizi ''Referendumski opoziv orjunaške politike'' počinje znakovitom tvrdnjom: ''U hrvatskoj politici svršilo je dugo i mračno petnaestogodišnje razdoblje diktature jugoslavizma, koju je nakon smrti prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i trećejanuarskoga prevrata 2000. godine nametnuo režim Ivice Račana. Nju je posebnom strašću s Pantovčaka cijelo desetljeće vodio Stjepan Mesić, a zadnjih pet godina i Ivo Josipović pa aktualna pobjeda Kolinde Grabar-Kitarović na hrvatskim predsjedničkim izborima ima znatno dublje značenje od pukoga stranačkog nadmetanja za predsjedničkom stolicom na Pantovčaku.''

Iskreno, dijelim slične političke stavove s autorom pa bih volio dijeliti i njegov optimizam. Međutim, to ne mogu, barem ne u potpunosti. Osim južnoslavenskih i zapadnobalkanskih opasnost za Hrvatsku, ja gajim stanovite dvojbe i glede euroatlantskih procesa i sudbine Hrvatske u njima, a ne veseli me ni sve veći sraz Istoka i Zapada, kao ni puzajući totalitarizam liberalnog, ljudskopravaškog predznaka.

No to je jedna druga i drukčija tema, do se Kovačević u svojoj knjizi koncentrira na hrvatsku državotvornu ideju i njezine neprijatelje. U svakom slučaju, s ovom novom Kovačevićevom knjigom dobili smo ozbiljno, poticajno i zanimljivo političko štivo, koje će i kada mu istekne ''kolumnistički'' rok zadržati stanovitu povijesnu, političko-filozofsku, pa i literarnu vrijednost. Suvremenicima knjiga može poslužiti kao dobar vodič kroz hrvatsku političku džunglu, ali i kao putokaz u, nadam se, ipak svjetliju budućnost. Autoru čestitam, a knjigu preporučujem.

Damir Pešorda