Dno hrvatskog novinarstva

Ndavno sam se prestao čuditi niskostima novinara. Srozavanje te profesije traje već predugo da bi ikoga više čudila novinarska nekorektnost, ideološko sljepilo i neobjektivnost, a u posljednje vrijeme i nepismenost. Neki dan sam, recimo, na portalu Index.hr umjesto veznika i naišao na englesko and.

Vjerojatno se radi o na brzinu prevedenom članku, no što je previše – previše je. Ipak, od nacionalnih dnevnika čovjek očekuje kakvu-takvu razinu, minimum pismenosti i objektivnosti. Na žalost, rijetko je nalazi. Neinventivnost, jal, svakojake manipulacije – to je ono što nas uglavnom dočekuje na stranicama naših dnevnih novina.

Kako sam prelijen za neko sustavno istraživanje, pokazat ću na primjeru jednog članka iz Večernjeg lista kako to funkcionira u praksi. Članak je sklepan zbog naslova, a naslov je, naravno, zločest. Glasi – Grabar-Kitarović poput Merkel: 5 prosječnih plaća. U članku se tvrdi da je godišnja plaća hrvatske predsjednice pet puta veća od prosječne hrvatske plaće, što je nekih 65.430 američkih dolara. Naravno, plaća Angele Merkel nije, kao što bi netko brzopleto mogao zaključiti na temelju naslova, jednaka plaći Grabar-Kitarović, nego iznosi 234000 američkih dolara, što je oko pet puta više no što primi Nijemac s prosječnom njemačkom plaćom. Shodno tomu, naslov je mogao glasiti i potpuno drukčije, recimo: Grabar-Kitarović četiri puta manje nego Merkel.

Iz teksta dalje saznajemo da i Milanović ima otprilike istu plaću kao i Grabar-Kitarović i da je to, naravno, plaća kakvu je primao i bivši predsjednik Josipović. S tom razlikom da su oni te iznose godinama i primali, a Grabar-Kitarović budući da je na dužnosti kraće od mjesec dana nije mogla još dobiti ni punu mjesečnu plaću, a kamoli godišnju! Ovo možda izgleda kao cjepidlačenje, ali vrlo je bitno. Naime, Grabar-Kitarović dosada uistinu nikako nije mogla utjecati na svoju plaću da je to i htjela. Visinu plaće ne određuje predsjednik nego Vlada. Ona može pokrenuti inicijativu da joj se snizi plaća ili se odreći određenog iznosa u korist neke humanitarne udruge ili slično, ali dajte, ljudi, pustite ženu da odradi barem mjesec dana na svojoj dužnosti bez tako glupih podmetanja!

Kolindinih 100 dana isparilo

Ne sjećam se da su novinari ikada problematizirali Josipovićevu ili Milanovićevu plaću, njihovih se famoznih ''100 dana'' protegnulo u pet odnosno tri godine, a Kolindinih je ObećanjePo prvim koracima nakon preuzimanja dužnosti razvidno je također da će predsjednica raditi na ispunjavanju svojih predizbornih obećanja: prvi posjet u BiH, traženje ocjene ustavnosti Ovršnog zakona, posjet braniteljima u Savskoj i njihovo primanje na Pantovčaku itd. Te novine koje je u hrvatski politički život unijela Kolinda Grabar Kitarović dočekane su na nož od aktualne nazovilijeve vlasti i mainstream medija.''100 dana'' nekamo isparilo i prije no što je stupila na dužnost. Koliko traje sto dana, to je u hrvatskoj pitanje ideologije, a ne računanja vremena. No, zanemarimo malo bijedno novinarstvo, koje je zavladalo hrvatskim javnim prostorom, i zapitajmo se kakvi su doista učinci predsjedničinih prvih poteza?

Izbor nove predsjednice za mene osobno donio je prije svega olakšanje i ohrabrenje, obnovu vjere u to da hrvatski narod u kritičnim trenucima ipak zna odabrati. Budući da je predsjednica prekratko na funkciji, za sada se može govoriti uglavnom o promjenama na razini simbola: obraćanje ''Hrvatice i Hrvati'', lenta, ljubljenje zastave, pokroviteljstvo nad Bleiburgom itd. Po prvim koracima nakon preuzimanja dužnosti razvidno je također da će predsjednica raditi na ispunjavanju svojih predizbornih obećanja: prvi posjet u BiH, traženje ocjene ustavnosti Ovršnog zakona, posjet braniteljima u Savskoj i njihovo primanje na Pantovčaku itd. Te novine koje je u hrvatski politički život unijela Kolinda Grabar Kitarović dočekane su na nož od aktualne nazovilijeve vlasti i mainstream medija.

Upravo taj, u uređenim državama nezamisliv, način komuniciranja između institucija vlasti predstavlja, po meni, najvažniju promjenu proisteklu iz izbora Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu. Naime, pokazalo se da je raskol u hrvatskom društvu predubok i da su na političkoj sceni još i te kako snažne snage koje ne mogu prikriti averziju prema hrvatskoj državi. To se kod nas lažno predstavlja kao sukob ljevice i desnice, međutim očito je da je riječ o nečemu drugom. Tako se i moglo dogoditi da, recimo, Tomac završi na krajnjoj desnici, a Pupovac slovi kao ljevičar. Taj raskol pokazuje i da predsjedničin poziv na novu pomirbu ne pada na plodno tlo. Barem dok su poluge moći u rukama onih koji nipošto nisu željeli njezin izbor. Stoga će, držim, do stvarnih promjena doći tek nakon parlamentarnih izbora kada će, nadam se, predsjednica i nova vlada djelovati usklađeno na dobrobit Hrvatske i njezinih građana.

Damir Pešorda
hrsvijet