„Prognani diskurs"

Kroz našu medijsku javnost često se provlači teza da hrvatski intelektualci mnogo šute. Ako je to doista točno, ostaje nam zaključiti da su hrvatski intelektualci veliki mudraci ili velike kukavice. Srećom, kao ni mnoge druge popularne teze ni ova nije točna. Hrvatski intelektualci govore, često i previše. Sad, kažu li nešto suvislo, to je već drugo pitanje.

Ovih dana naletjeh na emisiju Duhovni izazovi. Iza tog pretencioznog naslova krila se gigantska teologija Miljenka Jergovića i Drage Pilsla. Doduše, bila je tu i neka ispijena teologinja i neki uhranjeni muškarac, no ne zapamtih ih im imena. Jergović je malo ostario, a Pilsel nekako podsjeća na Hitlera koji je rastegnuo brkove. Govorio je, čini mi se, o izostanku dijaloga i šutnji intelektualaca. Koliko sam shvatio, dijalog bi se trebao voditi oko crkvenih i teoloških pitanja. Hrvatskoj, pomislih, bome dobro ide dočim nema drugih osim teoloških problema. A i te će brzo i uspješno riješiti Jergović i Pilsel.

Po elokventnosti te dvojice intelektualnih gorostasa s olakšanjem zaključih da hrvatski intelektualci uopće ne šute. Dapače, brbljaju koješta! Nisu šutjeli ni neovisni intelektualci u HTV-ovoj emisiji povodom predsjedničkih izbora. Tako smo mogli od doktora Banca saznati da ''bobanovci'' glasuju za Josipovića, a od doktora Rimca da, unatoč tomu što na televiziji ima jednu sobu da prespava kada iz kasne večernje emisije nastavlja svoje mudre analize u nekoj jutarnjoj emisiji, nije primijetio ikakav utjecaj Ive Josipovića na hrvatske medije.

Doktor Zuppa zborio je vrlo mudro, no, na žalost, nije uspio završiti nijednu rečenicu, nego je poput DiskursTaj ''prognani diskurs'' danas buja na marginama kulturne i javne scene, u ''niskonakladnim glasilima'' i po internetskim portalima jer samo tu još postoje područja slobode i nije uspostavljena potpuna kontrola. Predviđam da će se krenuti i na te preostale areale slobode ne budemo li jako mudri u drugom krugu predsjedničkih izbora i na parlamentarnim izborima.Ionescova Govornika iz Stolica na razne neverbalne načine pokušao gledateljstvu prenijeti poruku. Koja je nesumnjivo duboka i mudra, no i neizrečena. Doktor Cvrtila bio je smrtno ozbiljan, valjda je dugogodišnje slušanje Mesićevih viceva ostavilo određene posljedice na izmučenog bivšeg savjetnika. Lice mu se malo razvedrilo jedino kada su stigli prvi rezultati na beznačajnom uzorku koji su davali lijepu prednost Ivi Josipoviću. Sve u svemu, kraj takvih doktora nije ni čudo da nam već dugo nije dobro.

Naručena pjesma

Mogao bih navesti još sijaset primjera da hrvatski intelektualci ne šute, ali mislim da to nije potrebno. Problem se u nečemu drugom. Oni intelektualci koje se pripušta medijima pjevaju naručenu pjesmu. Onu koje vole čuti lijeve uši. Ostali se ekspresno isključuju iz te elitne zajednice. Kao što su isključeni ili marginalizirani Vukman, Jović, Dujmović, Pečarić, Tomac i brojni drugi. Da i ne govorimo o velikim piscima kao što su Aralica i Novak, koje se sustavno istiskuje iz hrvatske književnosti, kulture i javnosti iako su postali klasici i prije nego su hrvatskom kulturom zavladali Jergovići, Frljići, Dežulovići i slični.

Taj ''prognani diskurs'' danas buja na marginama kulturne i javne scene, u ''niskonakladnim glasilima'' i po internetskim portalima jer samo tu još postoje područja slobode i nije uspostavljena potpuna kontrola. Predviđam da će se krenuti i na te preostale areale slobode ne budemo li jako mudri u drugom krugu predsjedničkih izbora i na parlamentarnim izborima.

Jer ne budemo li dobro birali, hrvatski intelektualci bi doista mogli ušutjeti, to jest biti ušućeni. Nadajući se da vam je moja poruka bila razumljivija i srcu bliža od Zuppine, želim vam, dragi čitatelji, sretnu i uspješnu dolazeću 2015. godinu.

Damir Pešorda
Hrvatsko slovo