Prilog 1 - Odgovor dr. Hebranga akademiku Pečariću

Poštovani akademiče Pečarić,

potpisani akt iz 2000.g. koji spominjete je sporazum o smjerovima ulaza i izlaza iza usko područje plovidbe, a posljedica je međunarodne ekspertize i preporuke. Slovenija ima jamstvo samo Hrvatske, a to dugoročno nije dovoljno. U arbitražnopm sporu za takav prolaz dobiti će međunarodno jamstvo i to za trajno. To je najviše što oni mogu dobiti, teritorij svakako ne!

Pozdrav,

Andrija Hebrang

Prilog 2. Novo pismo akademika Pečarića

Poštovani profesore Hebrang,

Zaista ste me prijatno iznenadili kada ste mi poslali odgovor na moje Otvoreno pismo.

Naime, moje pismo Vama je potpuno sakriveno od hrvatske javnosti. To i ne čudi kada znamo da se isto dogodilo i s pismom kojim se više od 700 hrvatskih državljana među kojima je 14 akademika HAZU (tu su najveći hrvatski - usudio bih se reći i svjetski - stručnjaci akademici Vladimir Ibler i Davorin Rudolf), i po jedan iz Ruske i Europske akademije, preko 70 sveučilišnih nastavnika, preko 100 doktora znanosti, niz uglednih književnika i dr. obratilo javnosti (hrvatskoj javnosti o inicijativi za referendum o graničnom sporu sa Slovenijom) podržavajući ideju prof. dr. Miroslava Tuđmana o referendumu.

Na žalost, to isto ne mogu reći za sadržaj Vašeg odgovora.

U svojoj prvoj rečenici Vi kažete:

„potpisani akt iz 2000.g. koji spominjete je sporazum o smjerovima ulaza i izlaza iza usko područje plovidbe, a posljedica je međunarodne ekspertize i preporuke.“

Prvo nije jasna Vaša sintagma „usko područje plovidbe“ kada se u naslovu Memoranduma govori o „zajedničkom sustavu plovidbenih pravaca i sustava usmjerene i odjeljene plovidbe u sjevernom dijelu sjevernog Jadrana“.

Još mi je nejasnija tvrdnja o potrebi „međunarodne ekspertize i preporuke“ za to, kada u prvoj točki Memoranduma stoji:

„Želeći unaprijediti prijateljske odnose između potpisnica na osnovama jednakosti i zajedničke koristi.“

Zar doista hrvatski, talijanski i slovenski stručnjaci nisu znali sami to odrediti?

Potom kažete:

“Slovenija ima jamstvo samo Hrvatske, a to dugoročno nije dovoljno.”

Za Vašu informaciju na temelju članka 30. stavka 1. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora ("Narodne novine", broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 22. ožujka 2001. godine donijela Uredbu o objavi spomenutog memoranduma. Zar doista vjerujete da u međunarodnom sporazumu izmeđuz tri zemlje, Slovenija ima jamstvo samo jedne oid njih? Moram priznati da je to nekakva čudna interpretacija međunarodnih ugovora. To slijedi i iz Vaše slijedeće rečenice:

„U arbitražnopm sporu za takav prolaz dobiti će međunarodno jamstvo i to za trajno.“

Naime, ovo je prije svega negiranje međunarodnog prava. Ono Vam očito nije potrebno kada se sve može riješiti političkim arbitražama.

S druge strane, ovo je i najžešća kritika Europske unije. Naime, to je – po Vama - takova organizacija da međunarodni ugovori između njenih članica (pretpostavimo da će i Hrvatska to biti) nisu međunarodno jamstvo, već za to trebaju arbitražni ugovori koji tako nešto osiguravaju za stalno. Kakva je – po Vama – EU kada samo članstvo u njoj ne podrazumijeva takova jamstva?

Završavate svoj odgovor rečenicom:

„To je najviše što oni mogu dobiti, teritorij svakako ne!“

To bi valjda trebao biti Vaš odgovor na dio iz mog Otvorenog pisma:

„Prof. Hebrang,

besmisleno je interpretirati tu točku sporazuma s nečim što je već rješeno ovim memorandumom. Zašto to krijete od hrvatske javnosti? Zar upravo zato nije u Saboru rečeno kako je Hrvatska Vlada uz Sporazum potpisala i Izjavu po kojoj se ništa u Sporazumu neće smatrati pristankom Hrvatske na slovenski zahtjev za teritorijalnim kontaktom s otvorenim morem. Hrvatska vlada je svojevremeno tvrdila da će tu Izjavu supotpisati i predstavnici SAD i Švedske. Poslije ucjene predsjednika Slovenske vlade, to se nije dogodilo. Je li Vam jasno da poslije toga jednostrana izjava hrvatske vlade nikoga ne obavezuje? Zar Vam i to ne potvrđuje koliko je očito što treba riješiti arbitražom?

Nama jeste (…)

Zato je smiješna priča i vlasti i oporbe o kompetentnosti sudaca koji trebaju rješiti ono što je spomenutim memorandumom rješeno.“

Na žalost, to i nije neki odgovor na to, osim, ako ne želite reči kako ni SAD-u i Švedskoj, kao i čitavoj EU međunarodni ugovori i međunarodno pravo ništa ne znače!

S poštovanjem,

akademik Josip Pečarić