Pogledi iz dijaspore

Izborna drama u Hrvatskoj

Plješćite, građani! (Plaudite cives!) Ovako su glumci u rimsko doba na kraju drame pozivali građane na pljeskanje. Mediji u Hrvatskoj također su, na sličan način, nakon izborne drame pozvali građane da plješću novom izabranom predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću.

Bilo je zanimljivo, ali i gnjusno slušati kandidate kako se međusobno ''časte'' u optužbama i uvredama koje će ostati dugo u sjećanjima, ne samo njima (J. B.), nego i građanima, jer jedan od njih toliko legitimno je izabran za predsjednika RH i njegova će nazočnost prizvati ljudima u sjećanje prizore iz izborne drame.

''Umjesto sukoba programa, u drugom smo krugu gledali bezobzirno osobno blaćenje protivnika. Umjesto političke debate, opet je, sanaderovskom manirom, nametnut ideološki rat protiv ''crvene Hrvatske'', navodi Lovrićka u Jutarnjem listu. U zaključku kaže: ''Kampanja za drugi krug predsjedničkih izbora svojom je agresivnošću i financijskom dominantnošću pretvorio u zloćudni galimatijas za histeriziranje nacije.''

Što u međusobnim prepucavanjima Josipović i Bandić nisu stigli obeščastiti, odnosno uprljati sve oko sebe, to su nadoknadili izvjestitelji u tisku i preko elektronskih medija, tako da je s tim vulgarnostima uokvirena slika o Hrvatskoj u svijetu.

Ako bismo prihvatili postavku, da nijedan zao (čovjek) nije sretan ( Nemo malus felix), onda možemo reći, da u Hrvatskoj živi ogromna većina nesretnih ljudi. Predsjednički izbori pokazali su užarenost mržnje i vrste karaktera kandidata, kao i njihovih stranačkih čelnika, a naročito ljudi u medijima, i konačno ljudi koji su se opredijelili za svog izbornika.

Sada je sasvim sporedno tko je izabran za slijedećeg predsjednika Republike Hrvatske, jer su se u izbornoj kampanji očitovale njihove ljudske vrednote, koje će biti upisane u povijesti hrvatskog naroda. Između dvanaest kandidata, iz prvog kruga, moglo se je izabrati dobrog čovjeka, ali zbog velikog broja kandidata glasovi su bili raštrkani, i to samo na jednoj strani, što je i bio cilj marioneta, koji su se beznadno kandidirali. Dočim, na drugoj strani je bila maksima organiziranih skupina, odnosno ljudi iz pozadine koji su cijelu stvar unaprijed orkestrirali.

Potvrđeno je, de facto, da su stranačke (partijske) knjižice vrjednije i vjerodostojnije od nacionalne svijesti; domoljublja i rodoljublja, pa i od vjerskog svjetonazora, što je otvorilo nove oblike spoznaje o neurednoj državi i ne izgrađenom društvu u građanskoj Hrvatskoj.

Agresivnost manjine u Hrvatskoj

Kada se sve zbroji, onda možemo s najvećom ozbiljnošću i odgovornošću reći: Predsjednika Republike Hrvatske su izabrali udruženi ''ljevičari'', koji su idejno vezani, mada imaju svoje posebne stranačke (partijske) knjižice - socijalističkih asocijacija, koje vuku korijen iz Jugoslavije, i kojima je još Tito idejni vođa.

Sveukupan broj socijalističkih udruga i njihovih poslušnika znatno je manji nego što izgleda na površini. Naime, u ovim predsjedničkim izborima, u drugom krugu, bile su ujedinjene sve socijalističke, ljevičarske, liberalne, srpske i druge stranke i partije za Josipovića. Pridružili su im se i ''ucviljeni'' pojedinci iz nacionalnih stranaka, koji su iz osvete, prkosa i ljubomore otišli u tabor protivnika kako bi se osvetili svojim bivšim kolegama, onako, po hrvatskom običaju: ''ne bih nipošto…, ali hoću iz inata!''

Dakle, ako uzmemo u obzir da su na birališta izišli samo 50.12% od ukupnog broja birača (2.253.154), od toga za Josipovića glasalo je 60.26 posto (1.339.385), a to je samo 29.79 posto hrvatskog pučanstva. Dočim, imao je izravno protiv sebe 39.74 posto Bandićevih glasača (883.222) i 50% suzdržanih građana (2.242.374). To znači: za predsjednika Josipovića nije glasalo 3.156.143 Hrvata, odnosno 70.21 posto hrvatskog žitelja!

Činjenica je, da su oni koji su glasovali za Josipovića izabrali predsjednika za Republiku Hrvatsku, i za sve Hrvate u BiH i u dijaspori. Ipak, ovo može biti napuhani mjehur, jer ovaj predsjednik RH ima veoma male ovlasti i minimalnu podršku, te sve i kada bi htio ne bi mogao nanijeti veliku štetu hrvatskom narodu, ali može, ako ima nakanu, naškoditi ugledu hrvatske države.

Josipović se odmah ustoličio

Izabrani predsjednik RH Ivo Josipović odmah se je ustoličio (ne još na Pantovčaku) i navalio sa davanjem intervjua hrvatskim, srpskim, bošnjačkim i talijanskim medijima, u kojima je definirao razloge svoje pobjede i najavio smjernice u obavljanju predsjedničke dužnosti.

Tako je Josipović izjavio u talijanskom dnevniku Corriere della sera, da će ''pokušati da pregovara sa Beogradom oko informacija koje se tiču nestalih osoba, procesa protiv ratnih zločinaca i restitucije opljačkanog kulturnog dobra.'' Ako Beograd bude poštivao te uvjete, ''za hrvatskog predsjednika nema razloga da se nastavi sa optužbom za genocid'', istaknuto je u talijanskom dnevniku.

Naprotiv, Srbija je u vrijeme predizborne kampanje podigla optužbu za ''genocid'' nad Srbima u Hrvatskoj - u Domovinskom ratu i Nezavisnoj državi Hrvatskoj, s nakanom da s tom optužbom prisili Hrvatsku na povlačenje svoje optužbe. S tim činom bismo izjednačili zločine i oslobodili Srbiju odgovornosti za agresiju i otvorili put novim zločinima na Balkanu.

Potom, predsjednik Josipović daje izjavu bošnjačkom Dnevnom Avazu, kako je uvijek imao dobru volju da pomogne BiH. Ali, postoji granica koja kaže: ''Ne miješam se u unutarnje poslove susjedne države.'' Avazu još k tome dodaje: ''On nije nacionalista opijen velikodržavnim snovima, poput Franje Tuđmana, niti nosi teret ex-jugoslavenske političke scene, poput Stjepana Mesića.''

Josipovićeve izjave dale su podršku bošnjačkim ekstremistima, da njegova izborna pobjeda, za koju mu u BiH Hrvati nisu dali podršku, postane povod za napad na Dragana Čovića i Božu Ljubića (čelnike dva HDZ) koji su dali potporu Milanu Bandiću, jer ''Josipović nije podržao njihove ideje o trećem entitetu'', navodi se u Avazu..

Hrvatska se mora itekako miješati u unutarnje poslove susjedne države BiH. Hrvatska je Daytonskim sporazumom obvezna pomoći Hrvatima koji žive u BiH, a moralno je obvezna pomoći Hrvatima koji žive izvan Republike Hrvatske.

Josipović neće ići u Bleiburg

U opširnom intervju dan za Jutarnji list, na pitanje: ''A hoćete li prvo otići u Jasenovac ili Bleiburg?'' Ivo Josipović je rekao: ''Jasenovac je neupitna lokacija, to je strašno stratište. S druge strane kod Bleiburga nažalost nisu u prvom planu žrtve, već politički marketing.'' U nastavku je još rekao: ''kad prestane politiziranje i želja da se kroz nesumnjive žrtve vodi dnevna politika, otišao bih i na Bleiburg. Dok se tamo pojavljuju u crnome ne bih iša.'' Isto kao i Mesić, ''ne zna'' za komunističke zločine i ''ne zna'' da je crnina bila simbolika žalosti od Isusovog rođenja! Gospodine predsjedniče je li neupitan Vukovar ili Srebrenica, gdje su u crnome svi koji su preživjeli genocid?

Dakle, ''socijalisti'' nisu odbacili izdajničku ulogu služenja nametnutoj velikosrpskoj politici u Hrvatskoj, u kojoj su aktivno uključeni srpski čelnici Pupovac, Uzelac i drugi. Ipak ne smijemo smetnuti s uma, da su socijalisti, koji su indoktrinirani u komunističkom sustavu, posebna politička kategorija, te da su oni borci za prava političkih skupina samo dok se nalaze van vlasti. Čim dođu na vlast, počnu oštro progoniti sve svoje političke protivnike, pa i vlastite članove, ukoliko ne spadaju u istu frakciju. Već je počelo s pročišćavanjem redova SDP-a od onih koji su bili uz Bandića.

Na ovim predsjedničkim izborima crveni su pobijedili čovjeka a ne desničarske stanke. I za takvu pobjedu trebalo im je moćne saveznike: Mesića, Sanadera i medije. U drugom izbornom krugu mnogi desničarski birači nisu marili za Bandića, nisu se bogme ni osjećali obveznim, kao što su se birači i SDP-a, i HNS-a, i IDS-a mahom osjećali obveznim prema Josipoviću.

''Bandić se prevario ako je mislio da ono što predstavljaju stranke više nije važno jer je i te kako važno, presudno. Josipovićevi glasači znaju tko je njihov izabranik – lijevi, crveni, i to im je važnije od svih gospodarskih, socijalnih, korupcionaških i dugih pitanja.'' (Ivkošić, V.L.)

Bandić je bio namješteni kandidat

Za drugi gradonačelnički mandat u Zagrebu Bandić je potvrdio svoju suradnji s bivšim premijerom Sanaderom i predsjednikom Mesićem, jer su mu za gradonačelničkog protukandidata namjestili nepoznatog Jasena Mesića (baš Mesića!) kako bi Bandić bio ponovno izabran za gradonačelnika u Zagrebu.

Sanader je također guranjem u utrkivanje za predsjednika - Bandića, Vidoševića i Primorca kako bi onemogućio HDZ-ovog kandidata dr. Andriju Hebranga. Sanader je na isti način pomogao Mesiću u utrci za njegov drugi predsjednički mandat kad je za HDZ-ovog kandidata postavio jedva poznatu Jadranku Kosor.

Sanader je razbio Hrvatsku zajednicu u BiH podjelom HDZ-a u dvije frakcije. To je učinio samo zato da se umanji "image" predsjednika Tuđmana među Hrvatima u BiH, odnosno Hercegovcima. Sanaderu, naime, nije bilo stalo toliko do glasova iz BiH i dijaspore, jer je imao osiguranu srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj, čije je čelnike uveo i u koaliciju svoje Vlade, i dao im vodeće položaje.

Sanader je namjerno tempirao najavu svoga povratka u politiku, u pravo vrijeme, kad je bila izborna kampanja u završnici, što je mnogo pomoglo SDP-ovu kandidatu Josipoviću. A Josipovićevom bivšem stranačkom kolegi Bandiću, koji je imao ulogu trojanskog konja, razbiti nacionalne redove, nije uspjelo - jednostavno nije dobio podršku u narodu.

Premijerka Kosor izbacila je Ivu Sanadera iz HDZ-a, jer je pokušao napraviti puč u stranci, kao što je to ranije učinio u BiH. Vjerujemo da će se otkriti i druge Sanaderove djelatnosti koje su vezane za korupciju, prodaju unosnih hrvatskih poduzeća stranim investitorima uz niske cijene, te njegove veze sa stranim i domaćim podzemljem.

Posljedice izborne kampanje

Milan Bandić, kao gradonačelnik, je sa svojim bahatim postupcima u gradu Zagrebu navukao na sebe veliku mržnju medija, koji su itekako kobni na Hercegovce, pa je tako uspio ujediniti sve one snage u Hrvatskoj koje su protiv davanja prava glasa Hrvatima iz BiH i dijaspore na izborima u Hrvatskoj, jer ''ne plaćaju porez u Hrvatskoj!''

Bandića se doživljava kao smušenog Hercegovca kojeg zbog afera stalno napadaju mediji i koji se ''populistički udvara ljudima i motivima od ekstremne desnice do obožavatelja Josipa Broza Tita. Ukratko – standardna ljevica pobijedila je desno-lijevo-liberalno-crveno-crno-šareni populizam.'' (Ivkošić, V.L.)

Dakako, medijima u Hrvatskoj i bošnjačkim u BiH poslužio je Bandić da se zajednički sruče na Hercegovce i dijasporu općenito. Klasičan primjer je poruka u Nacionalu: ''A što vas boli neka stvar koga mi sebi izaberemo za predsjednika?''

Po svemu sudeći: ovo su bili posljednji izbori u Hrvatskoj u kojima su glasali Hrvati iz BiH i dijaspora. I zato što smo jasni i glasni u nacionalnim stavovima, pa smo i zbog stoga osumnjičeni da nam je ''silno važno da usporimo Hrvatsku na putu prema Europskoj uniji, prema barem mrvici poštenijem i pravednijem društvu.'' (Beretić, Nacional)

Na stranicama socijalističkih glasila oštro je osuđen susret Bandića sa kardinalom Bozanićem, kao da živimo u doba jugoslavenskog totalitarističkog režima. ''Oni su – uz crkveni blagoslov svoj pravorijek već izrekli. To što bi Josipović, za sve i za javno dobro, trebao činiti jest da rulja, to Bandićevo i Bozanićevo krdo i stado, svakom svojom riječju vraća u stanje i status pojedinaca i građana.'' (Jergović, Jutarnji list) Očito je da su se bezbožnjaci u medijima i ljudi bez moralne etike prilijepili uz Josipovića. Vultur est, cadaver exspectat. Seneka kaže: Ako netko sjedi uz bolesna prijatelja, mi to odobravamo; ali ako to čini radi baštine, on je jastreb i čeka na lešinu.

Crkva u Hrvata morala je svojim vjernicima ukazati da su izbori obvezni u izvršavanju građanske dužnosti, te uputili su ljude da biraju za predsjednika čovjeka koji će biti sluga Bogu i hrvatskom narodu. Budući da Josipović ne vjeruje u Boga s toga su bezbošci optužili Crkvu da se miješa u politiku! Ja prihvaćam kako je moguće, kada čovjeka gledati u zemlju, da može biti ateista, ali ja ne mogu shvatiti kako on može gledati gore u zvijezde na nebu i reći da nema Boga! (Abraham Lincoln)

Zaključna misao

Hrvati su izabrali predsjednika koji je indoktriniran socijalističkom ideologijom, koji se oglasio da će Hrvatska biti ''crvena'' i haški ''pravedna'' država. To su uvrjedljivi izazovi hrvatskoj nacionalnoj bitnosti. U hrvatskom narodu nije se nacionalizam povijesno iživio, zato Hrvatima treba povijesna afirmacija nacionalne pripadnosti, rodoljubne državotvornosti, integralne slobode i državne neovisnosti.

Istina, ovo su ipak druga vremena, drugačija od onih iz doba socijalizma, jer je svjetski komunizam i jugoslavenstvo doživjelo slom i kapituliralo pred silama demokracije. Hrvatska ne može više nikada biti crvena, ali može zacrveniti od sramote, jer ju predstavljaju neki ljudi iz prošlog – antihrvatskog i ''antifašističkog'' režima. Hrvatska se također neće više nikada naći u okviru balkanskih asocijacija. Točka!

Mi se nadamo, jer vjerujemo u Boga, da će na Pantovčaku Ivo Josipović kad-tad pogledati u nebo, i uz pomoć Duha Svetoga doživjeti obraćenje, kao što se je Pavao obratio, koji je bio sotonski progonitelj vjernika, ali uz milost Božju, on je postao uzorom svjetlosti i svetosti za židovski naroda kao i za cijelo čovječanstvo.

Na žalost, takav miraecals , ne možemo očekivati od ljudi u medijima, jer novinari dodaju svoj ''spin'' svakom izvješću - reportiranju. Objektivnost nije jednostavna ni primarna. Ljudi u medijima, kao i ostali promatrači, dodaju stvarnim zbivanjima velike količine subjektivnosti. A gdje laži i prevare dominiraju, ljudi su kao u zatvoru, pa je ostvarenje mira i zadovoljstvo nemoguće.

Za današnju situaciju u Hrvatskoj, mogli bismo reći, nije toliko važno, ono što postoji, već ono, što nastaje, što se razvija, što raste. Hrvatska mladež nije opterećena deklariranim antifašizmom, poraženim komunizmom, mrtvim jugoslavenstvom i socijalizmom; nisu upućeni u Bleiburg i Križni put, niti u Jasenovac, a distancirani su od Hrvatskog proljeća i povijesti o NDH, kao i ratnih zbivanja u Domovinskom ratu: hrvatsku mladež jedino zanima dobar život, mladenačko zabavljanje i raskošno uživanje.

Pitamo se, kako će predsjednik Josipović i premijerka Kosor moći stvoriti uvjete za takav život u državi, koja je toliko zadužena i gdje vlada velika korupcija, gospodarska kriza i nezaposlenost? U državi, u kojoj također nema idejno izgrađene političke elite, nego samo kultura političke manipulacije, odnosno medijska improvizacija politike.

Uvjereni smo da će se predsjednik Josipović , kad se ustoliči na Pantovčaku, te kada se suoči s tolikim problemima, pred očima pojaviti crno umjesto crvenog!

Rudi Tomić, Kanada