O predizbornom programu Andrije Hebranga

U svom promidžbenom letku predsjednički kandidat Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) dr. Andrija Hebrang posebno u prvoj točci ističe „Bit ću predsjednik svih političkih opcija, a ne samo lijeve". Gramatička struktura rečenice jasno precizira dr. Hebranga kao predstavnika lijeve političke opcije s čim se teško može poistovjeti najveći dio biračkoga tijela HDZ-a. No ako je HDZ doista postao ljevičarska stranka, to će ubrzo prepoznati hrvatski birači pa će svoje političke stavove prepoznati među onim kandidatima, koji se zalažu za tradicionalne hrvatske i kršćanske vrijednosti na čijim temeljima počiva cjelokupni hrvatski nacionalni identittet. Kad je pak riječ o političkim opcijama, one nisu povezane sa svjetonazorom, nego se u hrvatskom političkom korpusu dijele na nacionalnu i anacionalnu opciju, koje se isključuju u svojim političkim programima.

Naime anacionalne opciju se uvijek vežu za ograničeni suverenitet i podređeni položaj Hrvatske u višenacionalnim državnim zajednicama. Središte uprave, u načelu, im je uvijek izvan Hrvatske (Beč, Pešta, Beograd, Bruxelles, Haag), a trenutno aktivno sudjeluju u realizaciji projekta uspostave Jugosfere, što je perfidna britanska inačica za obnovu četvrte Jugoslavije. Nasuprot njima jest hrvaska nacionalna opcija, koja u svoje djelovanje uključuje sve nacionalne snage, bez opzira na njihova svjetonazorna određenja. Obje su ove opcije državotvornoga karaktera. Anacionalna se bori za uspostavu višenacionalnih državnih projekata dok nacionalna sreću i opstanak hrvatskoga naroda vidi u organizaciji vlastite, suverene i nezavisne države. Ako gospodin Hebrang misli biti predsjednik jedne i druge opcije, onda će kršiti Ustav Republike Hrvatske, koji izričito zabranjuje udruživanje Hrvatske u bilo kakvu asocijaciju balkanskih država. Je li Hrvatskoj potreban predsjednik koji će kršiti ustavna načela i prije nego li je došao na vlast?

Drugo je pak pitanje politološke narave: Kako gospodin Hebrang misliti pomiriti dvije isključive političke opcije – onu nacionalnu, kojoj pripada većina hrvatskoga naroda i anacionalnu, koja isključivo zastupa strane interese u Hrvatskoj? Anacionalna politička opcija  već se odrekla  proglašenja ZERP-a, trguje s hrvatskim kopnom i morem u razgraničenju sa Slovenijom, a predvodi i u integrativnim projektima oko uspostave britanske kolonije zvane Jugosfera. Biti predsjednik te opcije značilo bi raditi na štetu hrvatskih interesa i interesa cjelokupnoga hrvatskoga naroda, jednako onako kako je to cijelo desetljeće radio Stjepan Mesić. Zašto onda uopće birati kandidata HDZ-a, kad se on, bar kako stoji u njegovu promidžbenom letku, kao i ostali stranački kandidati, već unaprijed, unatoč ustavnim zabranama zalaže jednako za suverenističku kao i opciju koja razgrađuje hrvatsku državnu samostalnost?

T.Z.Š