Hrvatska između mafijske magle i realne krize koja kuca na vrata

Nitko ne zna koliko je nevinih ljudi a koliko je krivaca danas u zatvoru, koliko je današnjih financijskih afera jasno prikazanih a koliko ih je prenapravljenih u Banskim dvorima i u redakcijama koje su umrežene s vlastodršcima. Istine, laži i poluistine, u istom su svakodnevnom paketu skandala. Nitko ne zna zašto vrh HDZ-a ne podržava svog formalnog predsjedničkog kandidata Andriju Hebranga (navodno, stvarna potpora ide Nadanu Vidoševiću). A zašto Nadan Vidošević, dragi nekadašnji prijatelj Ive Sanadera a politički favorit Stjepana Mesića-, navodno ima istovremeno potporu beogradske ''elite'' i londonskoga bankarstva. Nije jasno zašto je centrala SDP-a izbacila iz njihovih ureda sve stranačke dužnosnike koji bi eventualnio mogli biti pristaše Milana Bandića, iako bi upravo on a ne službeni stranački kandidat Ivo Josipović, mogao SDP-u donijeti dobar izborni rezultat. Pitanje se postavlja i o razlozima zbog kojih je Zoran Milanović i centralni SDP predstavio sada, pred same izbore, ekonomski program kojeg mnogi smatraju proturadničkim. Nije prihvatljivo ni to da je HDZ nametnuo u Saboru državni proračun koji će se već u ožujku morat prekrojiti, jer je proturječan i nepotpun: to je zaista predizborni proračun koji mora u Hrvatskoj i u svijetu stvoriti mutan dojam da vodstvo Mesić-Kosor upravo na čaroban način rješava probleme u našoj domovini te da nema opasnosti od potresa....

Dvoglavi režim uopće ne vodi računa o financijskom i socijalnom kaosu koji je pred vratima Hrvatske, a ne uvažava niti galopirajuču političku krizu u Bosni i Hercegovini, koja zabrinjuje Washington, Bruxelles, Beč i Pariz, ali ne i ove čudne ptice koje su se ugnjezdile po zagrebačkim brežuljcima. A latentna i rastuča kriza u BiH postala je najteža prijetnja za mir i sigurnost Europe.

Diskriminacija i zavaravanje

Jedan popularni kandidat s istoka Hrvatske, Slavko Vukšić, žigosan je od samoga trenutka kad se je pred tjedan dana predstavio kao takav u Zagrebu i gotovo je uništen na nacionalnoj razini još prije nego je krenuo u predsjedničku kampanju. Svako toliko, režimski bleferski aparat pokazuje kao dodatni element zavaravanja javnosti oronulog Ivu Sanadera kako ''genijalno'' nastupa na trećerazrednim forumima otpisanih austrijskih ili kanadskih figura. Govore o njegovom ''povratku'' u zagrebačku igru, a dobro im je poznato da oni koji su Sanadera otjerali sa scene kroz služinska vrata, nemaju na kraj pameti njegovo pomilovanje. Međutim, zagrebački proizvođači magle barataju čak i s njime kako bi stvarali pomutnju, a on je danas toliko mizeran da je sretan i time što ga se spominje u bilo kakvoj ulozi. Istovremeno ankete stvaraju umjetne prednosti i umjetne eliminacije pojedinih kandidata: u magli obično čestite ljude napaduju šumski razbojnici.

Magla i cirkus u predizborno vrijeme. Cirkus, magla i nesloboda. Moramo uključiti u sliku ovogodišnje hrvatske izvanredno bolesne predizborne kampanje, također i cenzuru koju mediji primjenjuju protiv snažnog i za vladanje spremnog nezavisnog predsjedničog kandidata Miroslava Tuđman. Ova zadnja činjenica, čelična cenzura koju mediji nameću njegovov imenu i aktivnostima, jasno ukazuje na to da cirkus nije samo zbog cirkusa i niti je posljedica nekulture etablirane oligarhije korupcionista. A nije ni magla samo magla i proizvod frivolnosti te “elite“. Taj razuzdani državni nemoral ima točno određenu svrhu: uništenje hrvatske kandidature i jačanje mafijskog sustava. On gura Republiku Hrvatsku u beogradski novi imperij: u Zapadni Balkan, kroz pobjedu izbornih režimskih agenata. Njima i velika financijska kriza u prvoj polovici 2010. (a koju su oni sami stvorili i dalje produbljuju), bit će glavni adut za naglu balkanizaciju Hrvatske.

Čuda i revolt u državi koja je taoc

Hrvatska je danas taoc financijsko-mafijskog sustava, u kojem je Sanader bio umišljeni bog, ali samo jedan od umišljenih bogova prijevare. Tu su i njegovi bliski suradnici ( a što drugo su bili gđa. Kosor, Hebrang, Bebić, Šuker, Kalmeta, Polančec, Vukelić..?). Istim poslom se bavi i postrojb i ''crveni štab'' koja vodi paralelne operacije s Pantovčaka, usmjerene prema obnovi Jugoslavije, pod jednim, drugim ili trečim imenom.

U tom ozračju koje već danas stavlja u pitanje ispravnost narednih hrvatskih izbora, neki Hrvati mole Boga za čudo, neki razmišljaju o tihom građanskom i demokratskom revoltu, koji može potresti krhku utvrdu režimskih laži i falsifikata. Da, Božje čudo može ukazati nama u Hrvatskoj pravi put revolta, a revolt može ukazati Nebu na to da naš narod ipak, unatoč masovne obmane, zaslužuje milost još jednoga čuda, kako bi spasio i državu i demokraciju.

Za izači iz ropstva, treba prerezati žice lažne propagande i pokrenuti sve snage za pobjedu Miroslava Tiđmana. To jedino može učiniti narod koji do svog digniteta drži. Koji je sposoban obnoviti duh svojih najvećih demokratskih epopeja. Kao što su to bili svi slobodni izbori od 1990. do 2000. kad je svjestan narod izišao na izbore i glasovao i srcem i umom.

Domagoj Ante Petrić
www.miroslav-tudjman.com