Odgovor Frane Budimlića na članak autora Gojka Borića, objavljen u Hrvatskom listu 22. listopada 2009.

Što Miroslava Tuđmana razlikuje od nekih "desnih" kandidata?

Čini se da nekim šire poznatim publicistima, novinarima i političkim analitičarima trenutna hrvatska politička situacija sasvim godi i odgovara. Zaljubljenici u demokratsko društveno-političko uređenje, poput najtvrđih dogmatika, ne odstupaju od svoje slijepe ljubavi - pa ni pod cijenu nastavka tragikomične političke sapunice u Republici Hrvatskoj. Toliko su, čini se, odani takvom uređenju - da si vrlo olako uzimaju za pravo svoje političke protivnike proskribirati kao protivnike demokracije. Kao da se mi protivimo demokratskom uređenju!? Ne protivimo se, dapače, pobornici smo i privrženici tog sustava, ali ne i zadovoljnici manipuliranjem tog sustava.

A kako se zove to uređenje? Narodski rečeno: "Sjaši Murta da uzjaši Kurta." Ako im se ne sviđa vaš politički odabir, budite sigurni da će vas, poput najljućih komunističkih dogmatika, optužiti ne samo za ekstremizam, već vas svrstati u neprijatelje same demokracije. Svoje će već propale političke favorite kovati u zvijezde i pretvarati ih u neopjevane junake. A godine i godine propusta, laži, okretanje leđa i demagogije - podmesti će pod tepih. Kao da nikada nisu obnašali neke dužnosti; kao da nikada nisu bili dijelom sustava i institucija. Kao da nikada nisu bili na vlasti, i nisu imali priliku pokazati svoju odlučnost, mudrost, požrtvovnost pa ni političko fortitude. Ni onda kada daju naručene intervjue beogradskim novinarima.

Svoje favorite čarobnjački aboliraju, a protivnike stalno podsjećaju da su bili dijelom režima, i da nisu digli glas protiv svega nedopuštenog - zapravo, protiv onoga što je trebalo biti nedopušteno. I da su, po asocijaciji, i sami krivi.

Demokratski specijalisti stvaranja lažnog privida i čuvari političke farse

U trenutku pisanja, autor ne raspolaže točnim podatcima o jednom poznatom govoru koji je održao Franjo Tuđman, čini se, prigodom otvaranja vojne/obavještajne? (ili je bilo prigodom prisege jedne klase?) akademije u Zagrebu nekoliko godine prije svoje smrti. No, zna se bit sadržaja tog govora. Riječ je bila o Međunarodnom Tribunalu za ratne zločine u Den Haagu i hrvatske odnose s istim. Tada je predsjednik Tuđman hrvatskoj javnosti otkrio koji su stvarni ciljevi tog političkog sudišta i što se ima dogoditi u budućnosti; budućnosti koja je, nažalost, postala naša sadašnjost. Ali u tim trenucima, pokojni državnik je bio, od nadasve poštene i "demokratske" sedme sile, već okarakteriziran kao "totalitarac" kojemu su se prividjeli "crveni, žuti i zeleni vragovi." Recentna povijest je pokazala i dokazala tko su bili lažljivci i majstori političke propagande, a tko "paranoidni ishlapljeli starčeki." Jer Franjo je Tuđman već tada otvoreno govorio o stvarnim ciljevima međunarodnih spletkaroša i njihovih instrumenata poput haškog sudišta. Ono sto je govorio znali su i njegovi podređeni, suradnici, i ljudi na vlasti. Znala je Vlada, pravosuđe pa i obavještajne službe. Znali su i mediji, pa i neki istaknuti "berači kestenja", kako su ih u tom "kestenjastom" razdoblju častili "demokratski" mediji u RH.

General Bobetko, odbivši pojaviti se pred političkim sudom, odabrao je smrt u vlastitom domu - dok su neki istaknuti "desni" politički kandidati obnašali dužnost, makar zastupnički u Hrvatskome saboru, i glumili domoljubne desperadose. Nisu digli glas protiv takvog tužnog scenarija, ali jesu, potkrijepljeno brojnim izjavama, zagovarali, kao što uostalom, čine i danas - bezrezervnu suradnju sa sramnim sudom.

I unatoč silnom trudu i radu, pa i uspjesima u nekim "podzemnim" područjima, ono što, ajmo reći, tajne službe i trebaju činiti - u nadpolitičkom području, neki su, ne zavaravajte se, i tada, kao što i uostalome, čine i sada - zagovarali bezrezervnu suradnju s Haagom pozivajući se čak, neviđenom bezobraštinom, na hrvatske zakone o suradnji i na, pazite, samu "volju" i "viziju" predsjednika Franje Tuđmana. Radi se, dakako, o predsjedničkom kandidatu koji se nije usudio usprotiviti se Šeksovoj poznatoj: "Locirati, identificirati, uhititi i transferirati."

Vrag je odnio šalu

I kao što samo-proglašeni desno-centraški medijski čuvari režima i status quo-a stvaraju lažni privid u raznim publikacijama - kao da je sve normalno i kao da je izdaja vlastitog teritorija dio demokratskih procesa i političkog života uopće, tako i neki "desni" kandidati, poduprti (to ćemo, dakako, tek vidjeti) velikim i moćnim HDZ-om ponašaju se kao da se ništa zapravo ne zbiva. I kao da se ne radi o sudbonosnom političkom trenutku i predsjedničkim izborima, već o pukoj smjeni vladajućih - u kojoj tek "crni" ima zamijeniti "crvenoga."

Doživjeli smo dane kada bi i sama Vesna Pusić mogla zamijeniti Jadranku Kosor, a Andrija Hebrang ne bi okom trepnuo. A kad pogledamo malo bolje, zašto i bi? Kad se politički slažu više nego ne. Sve za demokraciju, je li tako, uvažavani publicistu, novinaru i poborniče demokracije - objavljivani na svim kontinentima i s preko 3 desetljeća novinarskog rada!?! Samo neka nas i dalje plaše dolaskom Josipovića na Pantovčak ako se ne ujedinimo oko Vašeg favorita Hebranga. Thanks, but no thanks! Jer ne postoji ništa gore kada izvrstan analitičar vješto manipulira -i nekim činjenicama! - sve s ciljem uništavanja političkih protivnika.

Državnički odgovorno će biti, a i iskupljujuće, kada Andrija Hebrang odustane od predsjedničke kandidature.

Hrvatski domoljubi imaju svoga kandidata. On, poput svoga pokojnog oca -i za razliku od Vas i vašeg favorita - vjeruje u hrvatski narod.

Frano Budimlić

{mxc}