Pismo prof. dr. sc. don Josipa Čorića Nadanu Vidoševiću

'Korijen svih zala je srebroljublje (novac)' – (usp. 1 Tim 6, 10)

Dragi prijatelju iz prošlog stoljeća i tisućljeća,

Odlučih ti ponovo pisati na koncu ovog toliko značajnog datuma i dana za novu hrvatsku povijest (8. listopada), a koji se sramotno 'slavi' ne samo u Splitu i zbog toga sam s pravom žalostan. Tako npr. od pijace do Gospe od zdravlja su izvješene zastave samo na dva mjesta: na katedrali i na mome prozoru. Na ostalim mjestima su, gdje su izložene, toliko 'velike' kao bikini petogodišnje curice.

Pišem ti već deseti put. Svaki put kad odlučim napisano ti poslati, ja napisano iskidam. Nadam se da ću ovo pismo, koje će biti kraće od svih do sada napisanih pa potrganih, poslati pa koliko košta da košta. Vjerujem da se ne ćemo ponašati histerizirano poput uvrijeđenih 'ljepotica' nego ćemo stati, razmisliti i odlučiti. Najprije ti želim što brži oporavak. Ove sam godine naučio na vlastitoj koži što znači biti vezan uz bolesnički krevet. Volio bi da to nikoga ne zahvati. Najviše bih volio da si ovdje sa mnom, da se možemo povući negdje u osamu pa istresti sve što nas tišti i što ne možemo izbjeći jer i mi smo javne osobe podložene kritici i pohvali svakog člana naše zajednice.

Vjerojatno se sjećaš da sam pri preuzimanju uloge prvog ministra hrvatske vlade našeg dičnog Ive poslao mu pismo preko tiska s desetak točaka. Za divno čudo su ga cjelovito objavili, ali je još čudnije da se je obistinilo moje zloguko prorokovanje. Tebi kao prijatelju ne želim pisati preko državnih ili inih tijela, nego pišem osobno tebi kao prijatelj, želeći i moleći Boga da ti se ništa zla ne dogodi, ali i da ti se oči pravilno otvore pa da vidiš stvari onakvima kakve jesu, a ne kakve smo ih mi učinili da budu, zbog osobne taštine i laskanja sveprisutnih lakaja, koji bez osobnih kvaliteta od tebe, kao budućeg predsjednika, očekuju. Sve nam to nekako ide u prilog.

Iskreno ti kažem da nisam mogao sanjati da se i kod tebe ostvaruje istinitost one pretpostavke da je najveća napast rasnom muškarcu ne žena ili bilo koji seks, nego imenica ženskog roda, a glasi 'vlast'. I dok nas seksualne i druge želje ipak prije ili kasnije potpuno napuštaju, želja za vlašću je tim jača što je čovjek jadniji i slabiji. Tu je silan naš Krist kada traži od svojih učenika da nikada ne teže za vlašću, nego da teže kako više služiti čovjeku, pogotovo onom malom čovjeku kojega svatko u osmicama zaobilazi. Što je ova poplava kandidata za Pantovčak? Želja da se služi narodu ili da se služi narodom? Sada pak dolazi krucijalni problem – materijalni status kandidata za postmesićevu eru. Kada sam čitao prve izvještaje predsjedničkih kandidata mislio sam da pretjeruju, naročito kada se radi o tebi. Kad tamo uz ono objavljeno dolaze nadopune o još 'komadićima' neprijavljenih stanova, zemljišta i ostalih ,sitnica'. Ni tada nisam vjerovao da je to istina sve dok u najnovijim nastupima ti ne kriješ ono što ne možeš sakriti.

Kako narod reagira? Navodim moj nedavni doživljaj u Zadru s tri profesora ekonomije koji su znali da sam ti prijatelj, a onda su se dali u računanje na temelju do sada uknjiženih bogatstava, bilo u pokretninama, bilo u nekretninama, te mi saopćili, kako moj 'prijatelj i ljepotan' Nadan Vidošević od dana kada je počeo ulaziti u razne akcije različitih kova da bi imao imanje kakvo sada ima, bez prikrivanja raznih transakcija, morao je ili mora dnevno imati prihode od najmanje 1000 eura!!!

Prijatelju dragi, ja ne znam ekonomiju ni ekonomske računice, ali može li se govoriti o poštenom dobitku, zaradi u kojoj, ma ne znam kako sposobna osoba X bila, kada uspijeva u lancu zarađivati 1000 eura na dan? Nemoj slučajno govoriti o 12 satnom radnom vremenu niti kako je sve to legalno ostvareno. Ne želim ti ovdje predavati teologiju, ali bez nje će sve k vragu završiti; jesi li ti svjestan da se može biti perfektni legalist, poštovatelj zakona i biti okorjeli kriminalac? Većih legalista u prošlom stoljeću od: Lenjina, Staljina, Hitlera, Tita i Mussolinija nije bilo. Oni su poštovali zakone koje su i progurali, ali su bili do kraja nepošteni. Nikoga nisam našao koji će povjerovati da je tvoje, slobodno mogu reći, faraonsko bogatstvo, pošteno stečeno. Nađi mi jednu poštenu osobu koja će reći da je tvoje enormno bogatstvo stečeno samo radom i poštenjem! Ako si ti uspio sebe barem uvjeriti da je to pošteno stečeno onda me neodoljivo podsjećaš na vremena Mao-ce-tunga i obveznim mahanjem njegovom crvenom knjižicom, a u njoj je navedeno jedno od osnovnih načela 'kulturne revolucije'. Navodim, ali ne u originalnom bosanskom prijevodu: 'Postoje mnoge zafrkancije u svijetu, a najgore su one kad samog sebe zafrkneš!' Tebi ostavljam na raspolaganje da ovu rečenicu 'prevedeš' u bosansku verziju. Hvala.

Ti si izjavljuješ katolikom. Nisam ti stoga bez veze stavio na početak pisma uzrečicu iz poslanice sv. Pavla svom učeniku Timoteju. Kako se divno slaže s današnjim nedjeljnim evanđeljem u kojemu Krist, u susretu s poštenim bogatim mladićem, jasno kaže: 'Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje…Lakše je provući devu kroz ušice od igle nego li bogatašu ući u kraljevstvo nebesko.' (usp. Mt 10, 24-30). Gdje bi me dovelo kada bih Ti sada naveo sva svetopisamska mjesta koja govore o privezanosti srca na srebro, što je sinonim za novac u Bibliji, a pogotovo o onom novcu kojega netko postiže zakidajući sirotinju.

Novac je potreban, ali kao sredstvo za rješavanje materijalnih stvari, koje se bez njega ne mogu riješiti, ali nikada kao nešto čime vršimo vlast nad drugim, pa da time postižemo nezaslužni položaj na ljestvici društvenog ugleda. Poznato Ti je dobro da se krećem u različitim društvima. Do danas nisam našao nikoga tko bi potvrdio da si ti i tebi slični, koji se mogu prebrojiti na prste jedne ruke, mogli zgrnuti bogatstvo u tako malo vremena kao vi, a na pošteni način.

Ja imam mjerilo poštenja nečijih primanja, a iznio sam to javno u veoma poznatom govoru u prigodi obljetnice stvaranja HDZ-a u Splitu, što je bilo objavljeno na svim medijima, a sam govor – dugačak i oštar – sam razdijelio u barem 500 primjeraka. Tu sam rekao i ovo: 'Našoj društveno-političkoj eliti bih dao uvijek 16% više novca nego li oni mogu zaraditi u svojim zvanjima i zanimanjima. Tko bi uzeo samo 1% više od toga javno bih ga procesuirao i zatvorio.

Zato je neobično važno znati zašto nismo nego li za što jesmo…. Kršćanstvo je najjače bilo kada je poštovalo savjest, a ne zakon…Navedi mi desetoricu poštenih ljudi koji su tvojih sposobnosti i postigli tvoj materijalni status! Biti predsjednik svih građana i građanin predsjednik! Možemo li mi, u ovoj Bogom danoj hrvatskoj domovini, sebi dopustiti da posred tolikih koji ne nose novčanik, jer nemaju u nj što staviti a ni mi ga ne nosimo ali ne zbog tog razloga, nego jer nema toliko velikog novčanika koji može ponijeti sav novac koji je završio u naše ruke!?

Daleko od toga da mi je želja stvarati napetosti između mene i tebe, ali u izboru između šutnje, koja ništa ne košta i koja može biti debelo nagrađena i istine zbog koje se i život može izgubiti, ja uvijek biram istinu, jer vjerujem onom našem Židovu – Nazarencu, koji za sebe tvrdi da je put, istina i život i izvan njega drugog istinitog puta nema te ljudski život ne završava fizičkom smrću. Kao da opet slušam onu njegovu: 'Ne bojte se onih koji mogu ubiti tijelo, a duši ne mogu naškoditi, nego se više bojte onog koji može dušu i tijelo strovaliti u pakao.' (Usp. Lk 12,4-6).

Kada sam te slušao gdje tumačiš kako si 'po zakonu' došao do neprocjenjivog bogatstva bio si mi 'uvjerljiv' slično jednoj od drugarica najvećeg sina naših naroda i narodnosti kada je jednom švicarskom listu dala izjavu, kako svaka marljiva domaćica u pokojnoj Jugoslaviji može štednjom kupiti vilu u Švicarskoj. Moja je reakcija bila: 'Mogla bi, ali pod uvjetom da leži u krevetu s onim s kim, pretpostavljam, ti ležiš'. Neko je njuškalo prenijelo to 'organima', ali sam uspio naći obranu. Da ne idemo previše u prošlost nego se prisjetimo izjava koje smo zajedno slušali. Tako će onaj, kojemu sam u pismenoj formi predložio da umjesto njegovih rikanja u korist tzv. antifašizma i antifašista, a koje je razumljivo jer želi sprati sa svoje obitelji, što nijedan deterdžent ne može sprati, kako bi u toj obitelji pokrio zle čine naročito tovariša Jose, o čijim pokretima prstiju, poput starorimskih krvoločnih careva, bijahu ovisni životi jadnih gladijatora ili nevinih kršćana, da pođe svaki dan barem na dvije 'antifašističke jame', a ima ih do sada preko 2000 otkrivenih u samoj Hrvatskoj pred kojima se nikada nije poklonio. Tako bi, barem po nečem ljudskom, mogao ostati zapisan u krvavoj povijesti hrvatskog naroda.

Razumijem ga što nema kada poći, jer ipak je izgubio dosta vremena na raznim potrebnim i nepotrebnim relacijama – poput one kad je nepozvan u Haag, ali je otišao i pozvan, što je jedva očekivao. Na pitanja što je svjedočio, gledajući u oči, ispod karakterističnih obrva, najčešće je odgovarao: 'Svjedočio sam protiv pukovnika Dokmanovića!' I unatoč najzaštićenijem svjedočanstvu na haškom sudu, popraćenom teškim kaznama zatvora ako ode u javnost, izišlo je svjedočenje, a Dokmanovića nigdje. Uostalom što reći o stvorenju koje čini ono što nitko u svijetu vlasti ne čini. Ne poći na grob svog prethodnika, bez kojega se nikada ne bi znalo za njegovo ime, jer ne može se jeftinim vicevima zavladati iskrvavljenim narodom. Bilo ti drago ili ne, ali me podsjetiše neki koji misle svojim glavama kako si upravo ti s navedenim 'svjedokom istine' među prvima osvanuo u nekada glavnom gradu SFRJ-a. Pokušavam razumjeti politiku, ali postoji obraz i to pošteni i ništa se ne smije mijenjati za njega. Nije li gadljivo slušati šefa države dok laže i maže tvrdeći kako nas nisu napali Crnogorci, pogotovo ne Dubrovnik i kako se svi imamo svima ispričati. Premalo mu je ostalo života da se ispriča za sve gafove učinjene svom narodu, iako ima opravdanje od onih bijednika, većinom ženske populacije, koja je – prema njegovoj tvrdnji – glasovala za njega.

Idem u živo. Tko je stvorio ovu Hrvatsku? Svakako ne ni ti ni ja, iako smo i mi nešto malo doprinijeli. Kako se može osjećati tvoj Ante kada jednog dana sretne hrvatskog branitelja, osakaćenog bilo u tijelu, bilo zgaženog u duši, dok obilazi urede tražeći da mu se dade da može svoju djecu i obitelj othraniti, a njegov otac, tj. ti ne znate gdje biste s nagomilanim milijunima? Znaš, prijatelju, hrvatski narod ima izreku – oteto, prokleto; s vragom došlo, s đavlom otišlo. Imao bih ja još romane pisati. Ovdje ću stati. Čini mi se da se nismo vidjeli u 21. st. Žao mi je, pogotovo što sam vidio drage kćerke negdje u pretpubertetsko doba čak ne znajući da ste dobili i treće dijete na čemu od srca čestitam. Nemoj sAe ljutiti što ti na komoru šaljem i pismo i e-mail. Ne znam tvoju adresu.

Jesi li se ikada zapitao po prilici – koliko ljudi u Hrvatskoj posjeduje tvoju školsku spremu ostvarenu i bolje i uspješnije kroz studij i učenje? Koliko pak od takvih ljudi je postiglo i materijalno ostvarili to što si ostvario ti? Je li to baš zbog toga što si ti 'karizmatički' obdaren za ono što si ostvario. I može li netko s poštenjem baratati da je npr. predsjednik građana, koji bi trebali biti nekako do uha slični jedan drugome, pa tako i predsjedniku pa obzirom i na materijalna primanja, a kad tamo obični građanin ne može ni sanjati što ima njegov princ iz bajke – neobični predsjednik!? Znamo biblijsku: 'Što nije drago da tebi drugi učini ne čini ti drugima!'Potrebno je znati da materijalna dobra u konačnici pripadaju svima. Tako uče vodeći crkveni oci, prema tome sve što smo stekli dano nam je na upotrebu, a nismo konačni vlasnici!

Mislim da ti dobri Bog pruža savršenu prigodu da se zahvališ napasti vlasti, radi problema s glasnicama, te se časno povučeš i nastaviš svoj posao gdje nećeš biti toliko izložen pogledima tolikih, koji na to imaju pravo. Uostalom što će ti sve ako zakaže obitelj? Vjerujem da obje cure trebaju oca: i Hana i Zrinka, a i mali Ante ne voli stalno biti u društvu žena pa makar bile sve njegove krvne grupe. Iz krvavog iskustva ti moram reći da se rijetko održavaju normalnim obitelji političara. Sam priznaješ da te treba tvoja obitelj. Ne vjerujem da ćeš se naći uvrijeđenim zbog moje istinite iskrenosti, iako sam znao u životu svašta doživjeti zbog iskrenosti. Najtopliji pozdravi djeci, iako velikoj, svojoj boljoj polovini, a tebi bezmjerne pozdrave šaljem sa željom da sve što se odnosi na tebe staviš u mjeru

Dr. Josip Čorić

P.S. Idući na kavu slušam razgovore u lokalu. Razgovaraju dvije pušačice. 'Za koga ćeš glasovati ti?' 'Pa za Nadana!' 'Znaš li ti koliko je on toga nepošteno stekao?' 'Znam, a kao da su i drugi puno bolji, a ovdje pred sobom imaš prežencu, bokun muškardina.' Prijatelju, ako je to sve što vide u tebi, bolje ti je svojoj obitelji, a neka se drugi komsaju.

{mxc}