Elite starog režima

U Hrvatskoj treba što prije donijeti Zakon o lustraciji s obzirom da je za ozdravljenje hrvatskog društva važno da vodeće državne funkcije ne vode više ljudi koji su surađivali te vladali u bivšem jugoslavenskom komunističkom totalitarnom režimu.

Elite starog režima, koje su ranije masovno kršile ljudska prava, usmjeravali su tranziciju u Republici Hrvatskoj. Iste su kontrolirale razvoj tržišnih snaga i tržišta u RH, a posebno su utjecali na distribuciju društvenog bogatstva.

U gospodarstvu su zahvaljujući svojim vezama i kapitalu koji su stekli na nepošteni način domogli su se vodećih i utjecajnih mjesta. Zbog toga je današnje hrvatsko gospodarstvo i dalje u teškom stanju kao što je niska razina proizvodnje, velika nezaposlenost, devastirana i opljačkana poduzeća, veliki vanjsku dug, nelikvidnost i sve drugo što je tim povezano.

Sve europske zemlje u tranziciji koje su provele lustraciju premašile su predtranzicijsku razinu BDP-a, osim Hrvatske koja zamjetno zaostaje za navedenim državama.

Iskoristivši rat i ratne posljedice, a naročito pogreške ekonomske odnosno ukupne politike, elite starog režima Hrvatsku su približile po obilježjima sličnima zemljama Latinske Amerike.

Tako su provedbm pretvorbe tajkunizacijom, izazvali teške, ne samo ekonomske već i opće društvene i političke deformacije. Može reći da je to jedan od glavnih uzroka svih devijacija. U uvjetima brzog bogaćenja manjine, te brzog osiromašenja većine, navedene pojave su sasvim razumljive. Relativno razvijena srednja klasa, koja čini osnovicu civilnog društva u devedesetim godinama je brzo izgubila materijalnu osnovicu.

Jaz između bogatih i siromašnih u Hrvatskoj veoma je veliki, pa nejednakost daleko premašuje onu razinu koja se može smatrati uobičajenom, kako u zemljama u tranziciji, tako i u drugim zemljama tržišnog gospodarstva.

Sintetički izraz svih ovih deformacija manifestira se u razvitku mafiokracije, što je najgori izraz slabosti funkcije pravne države. Stvoreni su mnogi poznati i nepoznati centri moći, koji nastavljaju daljnje djelovanje, te i sada otežavaju vladajućoj vlasti u RH ubrzavanje demokratskih procesa i uspostavljanje pravne države.

U samom središtu te aktivnosti, Republika Hrvatska mora voditi odlučnu borbu protiv organiziranog kriminala, koji graniči s mafiokracijom ili koji predstavlja izraz djelovanja mafiokracije, te korupcije i dr.

Umjesto da se RH nalazi na čelu kolone tranzicijskih zemalja, kao što su predviđali ekonomski znanstvenici na međunarodnim konferencijama o tranziciji, Hrvatska je na kraju kolone. To se naročito odnosi na razinu proizvodnje, na veliku nezaposlenost, veliku zaduženost, slabe performance u međunarodnim ekonomskim odnosima, odnos cijena domaćeg i stranog novca, odnos tečaja razmjene i tečaja po paritetu kupovne moći i sve drugo što je s tim povezano. Sintetički izraz svih devijantnih pojava manifestira se niskom razinom konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.

Demokratske snage u Europi i svijetu uvidjeli koji su glavni problemi u RH i zbog toga potiču da se što prije donese lustracijski zakon u Republici Hrvatskoj. Tako je Europski parlament donio Rezoluciju o europskoj savjesti i totalitarizmu, 02. travnja 2009. godine, koja je dostavljena i Republici Hrvatskoj kao kandidatkinji za ulazak u Europsku uniju.

Pri donošenju navedene rezolucije Europski parlament pozvao se na Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima UN-a, Rezoluciju 260 (III) o genocidu (od 9. prosinca 1948. godine, koje je donijela Generalna skupština UN-a), članke 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji, Povelju o temeljnim pravima Europske Unije, Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/JHA (od 28. studenog 2008. godine o suzbijanju određenih obrazaca i izraza rasizma i ksenofobije putem kaznenog prava), Rezoluciju 1481 o Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe (od 26. siječnja 2006. godine o potrebi međunarodne osude za zločine totalitarnih komunističkih režima, Deklaraciju Europskog parlamenta o proglašenju 23. kolovoza kao Europskog dana sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma (usvojena 23. rujna 2008. godine) i druge odluke koje se odnose na demokraciju i poštivanje temeljnih prava i sloboda.

Na sve te apele oficijelna vlast u RH se oglušuje kao da se to nje tiče i čeka kao da će netko drugi taj problem riješiti u Hrvatskoj. Može se reći da su sve istočnoeuropske zemlje donijele Zakon o o lustraciji, osim Hrvatske. Iskustvo europskih zemalja u tranziciji pokazuje da je teško ostvariti stabilan i održiv razvitak hrvatskog gospodarstva bez da se ne provede lustracija.

Neki krugovi u RH vrše propagandu da lustracija nije potrebna i da će donošenjem Zakona o lustraciji doći do «odmazde» i da neće rezultirati pozitivnim pomakom i da je suprotna načelima pravnog poretka. Zatim da nam je sada prioritet posrnulo gospodarstvo, a ne baviti se lustracijom i tu trošiti snagu.

Bez obzira na takvu prljavu propagandu, demokratske snage u Europi i svijetu dale su smjernice RH kojih bih se trebala držati. Toga su svjesne i elite starog režima, koje sada traže izlaz koji bi za njih bio najpristupačniji te su počeli propagirati kako bi trebalo primijeniti strategiju blagosti, a sve kako po njima novi demokratizatori ne bi upali u zamku ispravljanja prošlosti i na taj način počinili nove nepravde i kršenja ljudskih prava. Može te vidjeti tu licemjernost i njihovu brigu za kršenje ljudskih prava.

Međutim autori njihove propagande ne mogu više lagati hrvatskom narodu da ne treba Zakon o lustraciji, jer su hrvatsko gospodarstvo doveli na rub provalije s vanjskim dugom preko 40 milijardi eura. I zbog toga je potrebna lustracija da bi se hrvatsko društvo očistilo od bivših komunističkih kadrova i krenulo u pravcu zdravog oživljavanja hrvatskog gospodarstva.

Mr.sc. Miljenko Marić

{mxc}