Ne razbacujte se više našim novcima!

Često smo se dosada pitali: da li živimo prerastrošno? Ja osobno u svojoj kući znam koliko posjedujem i koliko mogu potrošiti, u čarapu uvijek ostavim po koju kunu, ako nešto iskrsne. Ali promatrajući oko sebe čudim se svemu. Od državne rastrošnosti pa i luksuza (bilo na državnoj, gradskoj ili općinskoj razini) već odavno me hvata strah. Tko to sve plaća?

Od malih nogu kao obrtničko dijete naučila sam da svaka igračka, knjiga, cipela, ima svoju cijenu, da moji roditelji najprije moraju kupiti sirovinu, izraditi u radionici neki proizvod, prodati ga, platiti porez, struju … i onda što ostane – može se potrošiti. Ali obrtnika već odavno nema, pa izgleda da nema više niti svijesti o tome da netko nešto mora proizvesti i prodati.

Svoj poduzetnički radni vijek prošao mi je u neprestanom traganju za poboljšanjem kvalitete, uspješnosti poslovanja. I na koncu što su obrtnici u Hrvatskoj doživjeli?

Propast. O uzrocima - možda drugi put.

Ovaj napis potaknut je danas objavljenim člankom u „Večernjem“- Dva muškarca i jedna žena - goli rano ujuto šeću Ilicom! Taj „veliki“ kulturni događaj financiralo je Ministarstvo kulture i Gradski Ured za kulturu! Objavljena je i slika. U samoj slici nema ništa sporno. Baš me briga. Ako nemaš kompleksa pa si ružan i star, a želiš se poslikavati - čini što te volja. Ali na svoj račun. Ne pravi budalu od tisuće radnika, profesora koji svojim radom plačaju tvoje egzibicije. Ali gospoda koja su se slikali goli hodajući rano ujutro središtem grada znali su da je naša državna uprava široke ruke i da će to platiti.

Što njih briga da li je taj novac netko morao zaraditi, ustati rano ujutro u 6 sati, odvesti dijete u vrtić, odraditi 7 sati, zatim se gurati u tramvajima i doći kući pa kuhati ručak.

Pitanje finaciranja kulturnih projekata je samo jedna strana medalje i pitanje: postoje li neki kriteriji što je kultura, a što kič, što je alternativna, konceptualna kultura kako je vole nazivati umjetnici bez pravog talenta? Ali kada nitko u državi ne cijeni rad, trud i novac, ako svi smatraju da porezne obveznike možemo guliti do besvijesti, onda se dešava i to da troje bezveznjaka goli hodaju Ilicom kao prvorazredna kulturna manifestacija. Od kulture rastrošnosti mora se odviknuti najprije država na svim razinama, a mi koji živimod svog rada, već smo se odavno na to navikli.

Ovo što smo vidjeli u Večernjem listu je sprdnja na naš račun, a oni koji su za to još dobili novac imaju se pravo smijati na naš račun i reći: Evo vam vaše kulture!

Dunja Vatovac

{mxc}