Prema onome što je navodio Đ. Zatezalo, Jadovno kao logor i Šaranova jama kao zasad jedini nam poznati lokaliteti na Velebitu, bili bi pravi lički Jasenovac. Poznato je, dakako, na koji se način i s kojom svrhom ("genocidnost hrvatskog naroda") manipuliralo brojem jasenovačkih žrtava. Kao što znamo, Josip Broz Tito je krajem 1945. prijavio Reparacijskoj komisiji, da je u jasenovačkom logoru pobijeno 500 – 600 tisuća ljudi. Tek pola stoljeća kasnije drugi su istraživači došli do bitno drugačijih podataka, dok se danas najčešće citiraju podatci Vladimira Žerjavića i Željka Krušelja, prema kojima se broj žrtava kreće od 61.000 do 85.000, u što su uračunati Židovi, Hrvati, Srbi, Romi i drugi. Sličan slučaj zbio se je i s Jazovkom kod Sošica. Vjesnikovi su novinari "lansirali" vijest da je u njoj pobijeno oko (i preko!) 40.000 civila, vojnika i ranjenika, dok stvarno pronađenih 447 osoba vjerojatno još za mnoge ne predstavlja veliki zločin?!

Kad sam 1990./91. pripremao svoju knjigu Jame (kao) grobnice, čitajući napise dr. Đ. Zatezala, obratio sam mu se s molbom da mi navede barem preostalih 19 jama oko Jadovna, kao i naznačene 102 jame kosturnice za koje je on znao na teritoriju NDH. Odgovor nisam dobio. Nisam dobio niti kakve podatke kad sam došao u Karlovac! Za Jadovno sam mogao koristiti samo njegov napis objavljen u novinskim člancima: "Riječ je o velikom logoru, pravoj 'tvornici smrti' u kojem je do reokupacije Like od Talijana, ubijeno približno 62.000 ljudi. Istraživanje pokazuje, da se u Jadovnom ubijalo, ma koliko to grozno zvučalo, kao na 'tvorničkoj vrpci'. Tih nekoliko mjeseci ljudi su svakodnevno u Gospić dovoženi u stočnim vagonima ponajviše iz sjeverne Hrvatske, zatim razvažani po okolnim logorima te ubijani i bacani u jednu od 19 logorskih jama. Možda ima i više jama, no ne postoji jama Jadovno o kojoj govori Stjepan Sulimanac, novi saborski zastupnik. Postoji logor Jadovno i mnogo okolnih jama, neke čak na Pagu, u Baškim Oštarijama. Od svih 19 jama speleološki je istražena Šaranova jama, u koju je na osnovu matematičkih proračuna bačeno 9.000 do 11.000 ljudi. Stoga se protivim Sulimančevom prijedlogu da se jama kraj sela Jadovno zabetonira. Nitko povijest ne može zabetonirati, ona se ne može zabetonirati...”

Mogao sam shvatiti pok. Sulimanca i njegov prijedlog: iako je malo znao o jamama, on je želio da se one zaštite od daljnjeg zatrpavanja otpadom i budu označene kao spomenici. Kada sam Zatezala pitao što on misli pod "matematičkim proračunom", shvatio sam da on nikad nije bio ni u jednoj jami, da nema pojma o izgledu podzemnih prostora, a da je "računica" samo proizvod njegove fikcije koja se mijenjala prema očito osobnoj potrebi. A to je sigurno pogrješan put za dolazak do prave istine. Mnoge činjenice o Jadovnu i o Šaranovoj jami "zamrsio" je i sam komunistički političar Jakov Blažević godine 1990., kada se nakon "otkrića" Jazovke upustio u polemiku s novinarima, rugajući se njihovu "planinarenju” po dnu ove jame. On tada poručuje, da "stoji na usluzi", nudeći "žive ljude koji će ih provesti u Lici do više jama 'bezdanki"… Tada mu jedan od njegovih Ličana odgovara:

«...Uzmognite snage i vratite se među nas Ličane novom istinom… Zar istina nema i drugačijih? O tim istinama vi ste nam uz ličku janjetinu znali pričati i o onim pravim istinama, zašto javno ne progovorite… Za komunizam se više nemate razloga zauzimati, kad je propao svuda u Europi. Zašto Jadovnom opterećujete hrvatski narod… Koliko li je još noćnih kamiona otišlo preko Trnovca na Jadovno tijekom 1945. godine? Zar vas starost ne podsjeti da je Jadovno grobnica kršćana koje pobiše i ustaše i partizani? Zašto praunuke opterećujete strahom od Jadovnog? Zašto povijesno istinito ne vrednujete zločine svih koji su zločine činili? Zašto hrvatski narod mora biti inferioran samo zbog vaše izlizane 'crvene niti'? Zašto Hrvati ne mogu živjeti svjetla obraza u svojoj suverenoj Hrvatskoj? Ili makar mi koji smo se rađali poslije pluralnih zločina?…" (A. Stilinović, 24. srpnja 1990.)

Nakon ovoga, čudim se da građanin-predsjednik nije u svome napisanom govoru (uz pomoć svojih savjetnika!) uz spomen holokausta koristio i taj Hrvatima dobro poznati pojam, odnosno zločin? Možda bi tako mnogim (ne)dobronamjernim povjesničarima dao "ideju", da na taj način promatraju "činjenice brojeva" iz naših jama-grobnica ili bi one koji savjesno istražuju i ispituju, približio pravoj brojci i pravoj istini! Već su brojna desetljeća protekla od tih tužnih događanja, a naša istinska (ne)mogućnost dosega istine propuštena je jedino našom nebrigom.

Dr.Srećko Božičević
www.hdpz.htnet.hr

{mxc}