Štetne izjave predsjednika Zorana Milanovića

Na HTV-om sučeljavanju za drugi krug predsjedničkih izbora, održanim 7. siječnja 2025., aktualni predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović još se jednom istaknuo svojom, u najmanju ruku, neodgovornom izjavom, koja se može ubrojiti u niz njegovih nevjerojatnih dotadašnjih javnih istupa, neprispodobivih državniku, a k tome i bivšem diplomatu. Naime, nakon što se njegov protukandidat Dragan Primorac pohvalio poznanstvom s brojnim stranim utjecajnim političarima, Milanović mu je spočitnuo da se druži s ratnim zločincem, ubojicom žena i djece, to jest s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, kojeg bi on (Zoran Milanović, op. p.) dao uhititi kad bi bio u mogućnosti! Ovom izjavom, koja vjerojatno ne će utjecati na znatan dio hrvatskih birača koji su već odlučili da ga svojim glasovima po drugi put izaberu da zastupa hrvatske interese i predstavlja hrvatsku državu u svijetu, Milanović se još jednom pokazao nedostojnim i nedoraslim svoje trenutačne funkcije. Iako već godinama podučava Hrvate da u ratnom sukobu između Rusije i Ukrajine moraju biti mudri i lukavi te da se, kao mali narod, ne izlažemo možebitnoj odmazdi opredjeljujući se za jednu od zaraćenih strana (usprkos činjenice da smo članica NATO saveza, koji od početka ruske agresije dostavlja vojnu pomoć Ukrajini), u slučaju sukoba između Izraela i palestinskog Hamasa hrvatski se predsjednik ne pridržava svog poučka da dok veliki (najmoćnije države NATO saveza, op. p.) za stolom odlučuju kojoj se zaraćenoj strani, i na koji način, prikloniti u nekom ratnom sukobu, mali (Hrvatska) se trebaju zavući ispod stola ili se maknuti od stola. Naprotiv, u slučaju bliskoistočnog sukoba, iz njega, po tko zna koji put, progovara nedorasli i potkapacitirani političar koji poput neke „kavanske barabe” lupeta bez razmišljanja o možebitnim posljedicama svojih riječi.

Kako o uzrocima ovakvih i sličnih skandaloznih izjava (dok ih nadležna stručna tijela i ustanove, možda jednom, ne razjasne) možemo samo nagađati, nedvojbeno je da one štete hrvatskim nacionalnim interesima. Naime, kad je riječ o ruskoj okupaciji i protuzakonitom prisvajanju ukrajinskog, međunarodno priznatog teritorija, naš se vrli predsjednik „ne bi izraelštel mešat”, ali kad se radi o terorističkom upadu Hamasa na izraelski teritorij iz pojasa Gaze te zvjerskom ubojstvu preko 1200 te otmice 240 izraelskih civila, ON bi, kako je izjavio, dao izraelskom državnom vodstvu „tjedan dana” za borbu protiv Hamasovaca odgovornih za taj teroristički napad na Izrael, a sve preko toga je za njega iživljavanje i masakr nad Palestincima. Naravno da svaki normalan i razuman stanovnik našeg planeta žali i za nevinim palestinskim žrtvama, ali se moramo i zapitati kako to da nitko od utjecajnih i moćnih svjetskih čelnika, uključujuću ruskog i kineskog predsjednika, nije dao nikakav rok Izraelu da suzbije i uništi terorističku organizaciju Hamas? Kako to da se baš hrvatski predsjednik našao pozvanim docirati izraelskim čelnicima, iza koji stoji moćna i utjecajna židovska dijaspora, na koji način trebaju rješavati ugrozu svoje državne suverenosti i egzistencijalne opstojnosti židovskog naroda? Nadalje, kako to da Milanović respektira jednu nuklearnu silu („gdje stane ruska čizma to je Rusija”), a bagatelizira moć druge, države Izrael, uključujući njegovu izrazito učinkovitu tajnu službu Mosad i utjecajni židovski lobi u svijetu, poglavito u SAD-u? I sve to usprkos bezrezervne podrške koju (i naši saveznici) Amerikanci pružaju državi Izrael!

O razlozima davanja ovakvih i sličnih izjava predsjednika Zorana Milanovića možemo samo nagađati, ali je izvan svake sumnje kako su takve izjave pogubne za hrvatske nacionalne interese. Štoviše, kad državnik radi protiv interesa svojih sunarodnjaka koji su ga izabrali, svejedno je čini li to svjesno ili nesvjesno, odnosno je li u pitanju neznanje, glupost, izdaja, narcisoidna psihopatologija ili nešto drugo; u konačnici će štetne posljedice po taj narod najvjerojatnije biti iste. Nakon što ga hrvatski narod za koji dan na demokratski način (ako se ne dogodi nekakvo čudo) ponovno izabere za svojega predsjednika, naši će zapadni saveznici (s pravom) smatrati da se s kontroverznim Milanovićevim političkim stavovima, slaže i većina Hrvata. Jer, ako većina naroda za svog čelnika dva put izabere osobu koja u nekim bitnim pitanjima međunarodnih odnosa zastupa stajališta suprotna stavovima EU i NATO (na primjer svojim proruskim i protuizraelskim izjavama), zar onda nije legitimno postaviti pitanje želi li uopće taj naroda da njihova država i dalje bude članica tih međunarodnih organizacija? No, politička nepismenost i nesloga Hrvata je druga tema, koja nije od jučer i titokoja ne će nestati sutra, pa nam stoga valja i dalje snositi posljedice naše nesposobnosti kad je u pitanju prepoznavanje državničkih i liderskih osobina kod hrvatskih političara. Nadalje, neka se ne zavaravaju oni birači koji ne izlaze na izbore, najčešće iz razlog jer im nijedan kandidat nije dovoljno dobar, i oni će također snositi posljedice odabira hrvatskih glasača. Ostaje samo za nadati se kako će Hrvati što prije shvatiti važnost sudjelovanja na izborima za sve razine vlasti, jer što je veća izlaznost na izborima, to je jači legitimitet izabranih kandidata.

Usput, upravo je Zoran Milanović prvi javno iznio pogubnu tezu da je međunarodna zajednica (zapravo SAD i zapadnoeuropske zemlje), bila nepravedna prema Hrvatskoj, uvodeći embargo na uvoz oružja tijekom njezine borbe za osamostaljenje, dok s druge strane te države aktivno potpomažu oružjem i opremom Ukrajini u njezinom otporu ruskoj agresiji. Tako je u hrvatskom narodu nakon 30 godina od krvavo izborene hrvatske pobjede u Domovinskom ratu i 15-ak godina od ulaska u krug razvijenih zapadnih zemalja (primitkom 2009. u NATO savez), posijao klicu odbojnosti prema tom i takvom Zapadu, koji je istina nesavršeno, ali za hrvatske nacionalne interese jedino poželjno društvo. Možda, pak, Milanović želi Hrvatsku (kao nekada njegov idol Tito Jugoslaviju) uvesti u nekakvo (nepostojeće) nesvrstano društvo ili, ne daj Bože, vezati je za rusku ili kinesku despociju? Na njegovu su se udicu, na žalost, upecali mnogi branitelji i domoljubi, smetnuvši s uma da Hrvatska, za razliku od Ukrajine, na početku svog obrambenog rata, ne samo da nije bila međunarodno priznata i neovisna država, već su Hrvati koji su se zalagali za svoju neovisnost, zbog pogubne srpske i jugokomunističke promidžbe, u inozemstvu u pravilu bili stigmatizirani kao fašisti i teroristi. Stoga su najbolji hrvatski sinovi, osim za hrvatsku samostalnost, ginuli i za ispravljanje predrasuda o hrvatskom narodu te za članstvo naše Domovine u euroatlantskim organizacijama, a što je bio jedan od hrvatskih strateških nacionalnih ciljeva koji je stalno isticao prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Jedno od gore spomenutih tijela, a koje bi u budućnosti trebalo istraživati uzroke skandaloznih i po nacionalne interese štetnih izjava aktualnog hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, svakako je i SOA-a. Međutim, kako smjernice za njezin rad (su)kreira upravo predsjednik, ne može se očekivati takvo postupanje dok Milanović obnaša tu dužnost, osim da on sam to zatraži. Doduše, SOA se na traženje predsjednika saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu soasigurnost Ranka Ostojića već jednom izjasnila o Milanovićevom možebitnom protuustavnom postupanju, i to kada je na Ostojićev upit odgovorila da ne raspolaže informacijama koje bi ukazivale da Rusi financiraju hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića. Neupućena bi javnost iz tog dopisivanja mogla zaključiti da je SOA zaista istraživala je li hrvatski predsjednik pod ruskim utjecajem ili nije. Budući da je hrvatski predsjednik po našem Ustavu nadređen ravnatelju SOA-e, između ostalog i supotpisivanjem njegov imenovanja na tu dužnost, takva mogućnost nije realna te je treba isključiti. To uostalom bjelodano pokazuje i činjenica da je Ostojić svoj dopis SOA-i poslao 14. listopada 2024., a već je sutradan objavio da mu je stigao negativan odgovor. Budući da su u konkretnom slučaju SOA-i zapravo „vezane ruke”, Ostojić je od nje i mogao dobiti samo odgovor koji je dobio, a to je da hrvatski sigurnosni aparat ne raspolaže informacijama o Milanovićevim vezama s Rusijom, odnosno da o tome nema nikakvih spoznaja. Ostojić nam, pak, u ovom slučaju, kako bi Srbi rekli, „prodaje bozu”, jer činjenica da toj agenciji nešto nije poznato, ne znači automatski da određeni podatak ili činjenica zaista ne postoje ili da ne egzistiraju u stvarnosti. Međutim, bez čvrstih dokaza, ni za koga se, također, ne smije ni tvrditi da je bilo čiji, pa ni ruski plaćenik.

Neven Kursar

Sri, 12-02-2025, 19:11:50

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.