Njemački usisavač

Prema podacima UNHCR-a s kraja prošle godine, Ukrajinu je zbog rata napustilo 6,3 milijuna izbjeglica; većina je otišla u susjedne države, Poljsku i Rusiju, a preko milijun Ukrajinaca stiglo je u Njemačku. Prema istraživanju koje su Nijemci proveli na uzorku od 11.000 ljudi „otprilike trećina ispitanih Ukrajinaca željela bi se vratiti kući. Međutim, više od četvrtine ispitanika, njih 26 posto, reklo je da bi željeli zauvijek živjeti u Njemačkoj i ne žele se vratiti u Ukrajinu ni nakon što rat završi, prenosi Magyar Nemzet.“ (narod.hr, 23.12.2022.) No, to nije sve! „Jedanaest posto ispitanika izjavilo je da bi svakako željeli ostati u Njemačkoj nekoliko godina, a zatim odlučiti hoće li se vratiti. Osim toga, još 17 posto radno sposobnih izbjeglica imalo je posao u vrijeme istraživanja i na planira se vratiti u Ukrajinu...“

Pokaže li se navedeno istraživanje točnim, nesretna Ukrajina mogla bi nakon rata ostati polu-prazna, napuštena zemlja! Vrijedi spomenuti da je i naš istaknuti stručnjak dr. Tado Jurić još na početku ruske invazije predvidio kako će u Njemačku doći preko milijun izbjeglica, te da će njemačka politika nastojati zadržati što više Ukrajinaca kako bi popunila sadašnje demografske „rupe“. Njemačka već desetljećima usisava produktivno stanovništvo iz srednje i južne Europe, (pod izgovorom „slobode kretanja“), pa Nijemcima nije nikakav problem u tu lupešku računicu dodati još i Ukrajince i Ukrajinke. Kakve će to posljedice ostaviti u emitivnim državama Nijemcima je potpuno nevažno! Umjesto da se muči s integracijom egzotičnih migranata iz Azije i Afrike, Njemačka će radna mjesta i vrtiće popunjavati s mirnim, radišnim istočno-Europljanima. Pa, tko se tome ne bi veselio!

Hrvatska anemija

U Hrvatsku je do sada stiglo oko 22 tisuće ukrajinskih izbjeglica, mahom žena, djece i staraca. Navedena brojka nije osobito velika, pogotovo ako je usporedimo sa stanjem u drugim državama Unije – Poljskom, Češkom i Slovačkom. Hrvatska slabo stoji čak i u usporedbi s „pretrpanom“ Njemačkom; uzmemo li u obzir samo broj stanovnika, Nijemci su primili trostruko više izbjeglica od Hrvata. Netko bi mogao primijetiti da je u Njemačkoj bolja ponuda poslova i veća potražnja za radnom snagom. Međutim, nije li upravo Hrvatska u proteklih nekoliko godina uvezla stotinjak tisuća stranih radnika, uglavnom iz Azije i država zapadnog Balkana?! Plenkovićeva vlada ukinula je sva ograničenja za strance pod izgovorom da su domaći izvori radne snage presušili. Koliko je ta priča uvjerljiva pokazao je rat u Ukrajini; da je Vlada pokušala privući bar dio od više milijuna ukrajinskih izbjeglica, rezultati bi se itekako osjetili na tržištu rada, pogotovo u sektoru turizma. Osim toga, cijela država suočava se s demografskom katastrofom, čega je svjesna i Plenkovićeva vlada, pa svejedno ništa ozbiljno ne poduzima. Primjer ukrajinskih izbjeglica koje žele trajno ostati u Njemačkoj, a riječ je o skoro pola milijuna ljudi, pokazuje koliko je Hrvatska izgubila svojom nehajnom politikom prema toj skupini potencijalnih useljenika. Da je Vlada na vrijeme reagirala, poslala autobuse na granice i osigurala kvalitetan smještaj, pozvala stanovništvo na solidarnost, osigurala svakom izbjeglici džeparac po uzoru na Njemačku (ili Švicarsku, u kojoj Ukrajinci dobivaju mjesečnu potporu od 500 eura!!), otvorila radna mjesta barem u vrijeme turističke sezone, danas bi u Hrvatskoj imali stotinjak tisuća stanovnika više, i to ne bilo kakvih! Ukrajinci su već pokazali da se brzo prilagođavaju, ne prave nikakve probleme, ne napadaju ljude po tramvajima, ne traže ništa što bi domaći ljudi smatrali neprimjerenim.

Ukrajinska djeca u hrvatskim školama nauče jezik za par mjeseci, a isto vrijedi i za odrasle Ukrajince. Umjesto da privuče ljude koji su nam po svemu slični, Plenković dovlači radnu snagu i migrante iz Azije i Afrike (Burundi!), a u posljednje vrijeme stižu nam čak i azilanti iz prijateljske Čečenije! Zanimljivo je da takva suluda, globalistička politika ne nailazi na nikakav otpor u „EUtanaziranoj“ javnosti, a o jalovoj oporbi da i ne pričamo!

Karlovačka računica

Kakvo je stanje s ukrajinskim izbjeglicama u hrvatskoj provinciji? Navedimo samo jedan primjer iz zagrebačkog susjedstva! „U Karlovačkoj županiji je 28 ukrajinskih učenika u osnovnim školama i devet u srednjim, a dvoje je djece uključeno u dječji vrtić.. Ukrajinski učenici o svojim su uspjesima i željama s novinarima razgovarali na hrvatskom jeziku bez teškoća, uz tek pokoju pogrešku.“ (Večernji list, 22.12.2022.) Sve skupa uzevši u Karlovačkoj županiji smjestilo se četrdesetak maloljetnih Ukrajinaca. Usporedimo tu brojku sa stanjem u ostatku države! Prema podacima MUP-a udio maloljetnika u ukupnoj izbjegličkoj populaciji kreće se oko 40%, što na 22.000 izbjeglica iznosi 8.800 ljudi.

Karlovačka županija ima 120.000 stanovnika, pa je njezin udio u ukupnom stanovništvu Hrvatske cca 3%. To opet znači da bi, u slučaju ravnomjernog rasporeda izbjeglica po čitavoj Hrvatskoj, na karlovačkom području trebalo boraviti 260 maloljetnih Ukrajinaca, a u stvarnosti ih ima samo četrdeset, dakle šest puta manje od hrvatskog „prosjeka“. Zašto je to važno? Grad Karlovac i njegova županija poznati su po velikom gubitku stanovništva u proteklim desetljećima. Početkom 21. stoljeća u samom gradu Karlovcu živjelo je 59.395 stanovnika, da bi ih dvadeset godina kasnije bilo samo 49.377. Ništa bolje stanje nije ni u Karlovačkoj županiji. Dakle, bilo bi za očekivati da će gradske i županijske vlasti poduzeti nešto u vezi daleko najvećeg problema s kojim se suočavaju, a to je izumiranje domaćeg stanovništva. Kako je Karlovac dočekao izbjegličku krizu izazvanu ratom u Ukrajini? Sudeći po gornjim podacima – nikako! Većina od ionako malobrojnih izbjeglica otišla je u Zagreb i na jadransko područje, dok je, primjerice, Slavonija ostala prazna kao što je i bila. Očito je da lokalne vlasti bez pomoći metropole nisu u stanju povući nikakav suvisli potez kojim bi, ako ne zaustavile, onda barem usporile demografsko propadanje. Karlovac se u tom pogledu posebno ističe; srednje velik, atraktivan grad, nadomak Zagreba, prepun praznih nekretnina, nije prstom mrdnuo da privuče ljude koji bi samom svojom prisutnošću obogatili čitavu županiju. Kako je to moguće?

Dinko Pejčinović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.