Brak i obitelj - stupovi duhovno-materijalnog napretka

Opisati stanje današnjeg društva Europe i Amerike znači otkriti sadržaj onih snaga društva koje nazivamo „duh vremena“. Danas se govori kao o zamjeni za to o mainstreamingu: o glavnom strujanju, o nosećem toku misli, o bujici novih ideja i ideala. Analiza stanja današnjeg društva šalje nam ozbiljnu poruku: stanje društva je loše. Mainstreaming (mnoge intelektualne i političke snage u svijetu) po našem uvjerenju usmjeruje društvo Europe i Amerike na put kretanja u krivom smjeru s lošim ciljevima za budućnost čovjeka. Te snage otvoreno govore o namjeri da čovjeka i čovječanstvo definitivno „oslobode“ od utjecaja religije, poglavito kršćanstva i Katoličke Crkve. Izgleda da su te nove snage samo nastavak vječne borbe protiv religije, najprije protiv kršćanstva i Katoličke Crkve, danas samo s drugim rafiniranijim metodama i sredstvima nego u prijašnja vremena. Današnji borci protiv vjere i Crkve služe se demokracijom, međunarodnim pravnim sustavom, legitimnom društvenom i političkom agitacijom u ime prava čovjeka. Cilj im je isti kojeg propagiraju različiti pokreti ili sistemi totalitarnog karaktera novije povijesti: cilj im je stvaranje „novog“ čovjeka i „nove kulture“ po njihovom nacrtu.

S tim u vezi je korisno pročitati djelo poznatog mislioca Aldous Huxleya „Brave New World“ (Lijepi novi svijet). On je spoznao što obećava uspjeh revolucionarnoj borbi za „novi“ svijet, za novog čovjeka. Huxley piše 1949.god.: „Stvarno revolucionarna revolucija ne dade se ostvariti u vanjskom svijetu (u mijenjaju struktura društva) nego samo u dušama i tijelima ljudi“. Suvremeni borci za „novi svijet“ su razumjeli ovu tvrdnju i u njezinom smislu daju sadržaj svom djelovanju jer vjerojatno prihvaćaju i ove Huxleyeve misli: „Što više se politička i gospodarska sloboda umanjuje, tim više kao za odštetu teži seksualna sloboda za tim da se poveća. I Diktator... će činiti dobro da tu slobodu potiče. U svezi sa slobodom dnevnog sanjarenja pod utjecajem droga, kina i radija doprinijet će seksualna sloboda tome da se njegovi podanici pomire sa svojim ropstvom“.

Trebamo podsjetiti: Huxley je to napisao kada još nije bilo televizije, interneta, seksualnog odgoja u školama, kad još nije bilo besplatnog dijeljenja kondoma u školama, javnog propagiranja pornografije, legaliziranja abortusa - ubijanja djeteta u majčinoj utrobi-,kad još nije bio legaliziran razvod braka i kada je homoseksualnost bila definirana kao bolest. Predviđanje Huxleya se danas u gotovo svim državama Zapada potpuno ispunjava. U onim državama čiji građani još poštuju humani tradicionalni moral na području spolnog života i čiji građani su stali u obranu institucije braka i obitelji, organizirani međunarodni lobiji vode agresivnu borbu za ukidanje tradicionalnih normi na području seksualnog i bračnog života. Nije slučajno da je na udaru najstarija i najsvetija institucija ljudske kulture, i to svih kultura čovječanstva: na udaru je svetinja braka kao zajednice muža i žene, na udaru je obitelj kao osnovna ćelija svakog humanog društva. Treba probuditi svijest mnogih ljudi, ne samo vjernika, o tome da se današnja civilizacija nalazi u velikoj opasnosti da definitivno izgubi slobodnu volju za služenjem dvjema uzvišenim snagama koje su izvor dostojanstva čovjeka i time jamstvo za istinski život u osobnom zadovoljstvu, u miru među ljudima, u nadi potpunog ostvarenja ljudske sreće u zajedništvu s Bogom. Te dvije snage se zovu: Razum i Vjera.

Promicateljima „nove kulture“ danas je jasno da se nešto potpuno novo može stvoriti samo na totalitaristički način, to će reći da se stavi pod kontrolu dinamika javnog i privatnog života i da se ušutkaju svi mogući protivnici njihovog projekta. To je danas moguće na najrazličitije načine baš pod okriljem demokratskog i pluralističkog društva.

Opravdano je ustvrditi da usprkos demokratskom uređenju (ili pak zahvaljujući baš njemu?) društvima Europe, Amerike i cijelog svijeta vladaju mnoge nekontrolirane snage koje imaju veliku moć pritiska na građane birače i na izabrane političare. To su prije svega mediji, financijski magnati i centri znanstvenog istraživanja u konkretne svrhe idejnog i materijalnog obrađivanja svijeta i čovjeka. Ovdje se radi o manipuliranju masa na tako suptilni način da nitko od manipuliranih to ne osjeti. To stvaranje mišljenja kod masa ili javnog mijenja zove se stručno Engineering of Consent: tehnika stvaranja javnog mijenja. Tu vrijedi načelo: tko razumije mehanizam i motive grupnog mišljenja, bit će mu moguće kontrolirati i dirigirati mase po njegovoj volji, a da ljudi to niti ne zamijete. S tom se spoznajom danas služe stvaratelji „nove kulture“ koja je od vrhovnom autoriteta, pape, dobila nečasni naziv: „kultura smrti“. Specijalnu ulogu u tom projektu ima psihologija kao znanost za rješavanje psiho-socijalnih problema. Psiholozi te vrste psihologije su postali na neki način socijalni inženjeri: dizajneri ljudske psihe u smislu stvaranja „novog“ čovjeka i novog društva. U tom društvu roditeljska ljubav nema više prvotnu zadaću u odgajanju djece, nego je imaju društvene institucije odgajanja (dječji vrtići i dr.). To „novo“ društvo potpuno odbacuje tradicionalne norme odgajanja i zamjenjuje ih sa „znanstvenim“ metodama oblikovanja ponašanja djece. Očevima i majkama se jednostavno negira kompetencija u odgajanju djece. Isto tako se poriče Crkvi i religioznom odgoju kompetentnost odgajanja, naravno sve u ime „znanosti“ kojoj nije prvotni i jedini cilj naći istinu o čovjeku da bi se čovjek pomoću istine oslobodio od tamnih slabosti njegovog bića, nego kojoj je prvi i jedini cilj ostvarivati određene humanističko-političke ciljeve u stvaranju „novog“ društva.

Krivo je misliti da su nakon sloma marksističko-komunističkog projekta stvaranja „socijalističkog“ čovjeka i društva takvi ciljevi i takav način razmišljanja danas bespredmetni. Činjenica je da kulturalno-znanstveno-politička ljevica danas prosljeđuje gotovo iste ciljeve koji su nam poznati iz doba nedavno postojećih komunističkih režima u Europi.

Projekt stvaranja novog čovjeka i društva s novom kulturom je danas još aktualniji nego u doba komunističko-socijalističke internacionale. Promijenila su se samo sredstva i metoda rada jer se u demokratsko-pluralističkom društvu mora drukčije postupati nego u bivšem totalitarističkom društvu. Kulturno-političke snage ljevice i drugih slijede znanstvenu spoznaju s područja psihoanalize opisanu u sljedećim recima: „Svjesna i inteligentna manipulacija organiziranih navika i uvjerenja masa je najvažniji element u demokratskom društvu. Tko manipulira nevidljive mehanizme društva, stvara sebi nevidljivu vlast koja je stvarna moć vladanja našom državom. S nama se vlada, naš razum se formira, naši ukusi se oblikuju, naše ideje su najvećim dijelom sugerirane od muškaraca o kojima nismo nikada ništa čuli. To je logični rezultat ove vrste kako je naše demokratsko društvo organizirano… U gotovo svakoj situaciji našeg života - u politici, u trgovanju, u našem društvenom ponašanju i etičkom razmišljanju - dominira nad mnoštvom ljudi relativno mali broj osoba koje razumiju mentalne procese i uzorke ponašanja masa. Taj mali broj osoba drži konce u svojim rukama i kontrolira javno mišljenje“. (E. Bernays, Propaganda. Organising Chaos, 1928.). Bernays, Freudov nećak i uvjereni ateist, ove je spoznaje objavio s dobrom namjerom da se pomoću njih spriječi nadolazeći kaos i destrukcija organizacije društva. On je naime bio uvjeren, iako ateist, da će svijet bez Boga vrlo brzo zagresti u društveni i duhovni kaos. To se može i to se treba spriječiti društvenim manipuliranjem pomoću PR (Public Relations) kao sredstva za stvaranje društvenih elita ili društvenih „bogova“ koji će totalnom kontrolom ljudskih masa u demokratsko-pluralističkom društvu osiguravati socijalni mir i tako spriječiti konačnu katastrofu zapadnog svijeta. Poznato je da je Freud baš u „seksualnom libidu“ vidio onu snagu koju treba disciplinirati i trajno držati pod kontrolom za volju kulturnog napretka. Ali kako to činiti bez žive vjere u Boga, bez kršćanske religioznosti i kršćanske etike? Ateistički psihoanalitičari kao protivnici Crkve i kršćanstva nisu mogli u tom pitanju zatražiti pomoć Crkve. Pošli su svojim putem stvarajući svoje „bogove“ od ljudi znanstvenika, političko-kulturnih aktivista, od ljudi posjednika međunarodnog kapitala, od najrazličitijih organizacija i udruga kako bi oni zamijenili autoritet Crkve i kršćanske etike na osnovi „znanosti“ koja ionako predstavlja autoritet za modernog čovjeka, i da tako oni mogu oblikovati seksualni libido masa, doduše po volji tih masa, ali ipak kontrolirano da se izbjegne kulturna katastrofa.

Dakako, kulturno-znanstveno-politička ljevica je dobro znala da može biti uspješna u svom planu vladanja svijetom tek onda kada uništi ili barem svede na minimum utjecaj Katoličke Crkve i religije na svijest današnjeg čovjeka.

Stručno-znanstveno je taj posao dobio ime „sekularizacija“ , to će reći: izbaciti iz svijesti ljudi religiozni osjećaj o Bogu, oslabiti ili uništiti svijest postojanja objektivnog i nepromjenljivog morala, uništiti uvjerenje o postojanju naravnog Božjeg zakona, čije poštivanje jedino jamči dostojanstvo čovjeka. Jednom riječju: ove snage rade svim sredstvima propagande i s milijarda teškim projektima, radionicama na tome da uliju u duše ljudi uvjerenje da je čovjek sam sebi zakonodavac i bog, i da je smisao života uživanje i zabava budući da drugog svijeta osim ovozemaljskog nema. To je cilj takozvane sekularizacije na području nekada kršćanskog zapadnog svijeta. Taj cilj nije još potpuno postignut, ali je uspješan u tolikoj mjeri da mnogi naši suvremenici slijede ovo sekularističko usmjerenje života koje je započelo u Americi pomoću milijardi novca iz Ford-Foundation i Rockefeller-Foundation. Danas mnoge organizacije i institucije pod vodstvom samih Europljana rade s oduševljenjem na ostvarenju projekta potpune sekularizacije društva. Pa i u Hrvatskoj: u našoj Katoličkoj Hrvatskoj. Nažalost, mnogi znakovi govore o tome da je u EU došlo do radikalnih promjena zadnjih decenija. Pod utjecajem jakih sekularističkih snaga s područja politike, gospodarstva i društva dolazi, korak po korak, do umanjivanja poštivanja vrjednote braka i obitelji za zdrav i uspješan razvoj društva. Štoviše, krenulo se u svjesno rušenje kulture utemeljene na braku kao zajednici između muža i žene, i na obitelji kao zajedništvu oca, majke, djece, djeda i bake zajedno s mnogostrukim rodbinskim vezama i odnosima. Zaista se ovdje radi o sudbinskim pitanjima naše generacije i svih budućih generacija. Vjernici sa svojom sviješću, prosvijetljenom Božanskom objavom u Kristu i njegovim Duhom, ne smiju ostati po strani ovih događanja. Znakovi vremena govore: „Treba se oduprijeti snagama zla“.

dr. Josip Sabol

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.