Referendum

U svezi sa započetom raspravom u Hrvatskom saboru o referendumskom pitanju traže se i ovaj put, kao i kod većine zakona u nastajanju, uzori i usporedbe s drugim državama. Često se u priopćilima u Hrvatskoj i na portalima navodi (vidi dolje) primjer švicarske države koja obiluje referendumima. Na žalost, ta su izvješća nedostatna i nerijetko pružaju lošu sliku o veoma pozitivnom političkom sredstvu suodlučivanja. Ovdje ću, najkraće što mogu, prenijeti neke smjernice u svezi s referendumom na državnoj razini (kantoni i komune također poznaju referendum, ali dakako s prilagođenim uvjetima sredine), s napomenom da u Švicarskoj živi 8.637.000 (2020. godine) stanovnika, od toga 5'512'847 (2021. godine) s pravom glasa.

Glasačko tijelo u Švicarskoj ima, osim biračkog i glasačkog prava, dvije daljnje mogućnosti izravno utjecati na politiku pri donošenju zakona ili pri njihovoj promjeni. Narodna inicijativa (Volksinitiative), te fakultativni/neobvezni referendum (fakultatives Referendum) i obvezni referendum (obligatorisches Referendum) spadaju u klasična sredstva demokratskog izjašnjavanja u izravnoj demokraciji i u temeljna politička i građanska prava u Švicarskoj. Time se javnost na neki način potiče da se neprestance suočava s aktualnim političkim pitanjima na dnevnom redu u parlamentu, pri čemu su narodna inicijativa i referendum neka vrsta ventila pri iskazivanju nezadovoljstva s donositeljima zakona. Zakon stupa na snagu tek kad narod donese konačnu odluku.

Većina zakona i uredbi, koje donosi parlament, stupa na snagu bez referenduma. Međutim, plebiscitarno izjašnjavanje je moguće u dva slučaja. Prvo, kad glasačko tijelo ili dio glasačkog tijela zatraži referendum zbog neslaganja s nekom odlukom parlamenta (fakultativni referendum) i nastoji naknadno ishoditi željeni amandman. Drugo, referendum može također zatražiti 8 kantona zajedno.

Usput se može spomenuti još načelna i veoma složena narodna inicijativa za totalnu reviziju Ustava (Volksinitiative auf Totalrevision).

Referendum

Fakultativni ili neobvezni referendum

Želi li glasačko tijelo glasovanje o zakonu koji su donijele vlasti i koji je već potvrdio parlament, mora se prije nego što taj zakon postane pravomoćnim održati referendum pomoću prikupljanja potpisa. Preduvjet za referendum je da se u roku od 100 dana skupi 50 tisuća valjanih potpisa. Rok za prikupljanje potpisa počinje s danom na koji je dotičnu uredbu službeno objavio Ured savezne kancelarije. Tih 50.000 potpisa moraju se predati u navedenom referendumskom roku. U slučaju ovakvog fakultativnog ili neobveznog referenduma dovoljan je pristanak većine glasačkog tijela da se novi prijedlog zakona prihvati.

Obvezni referendum

Ako se radi o promjeni Ustava ili o ulasku Konfederacije u nadnacionalnu organizaciju, mora se pristupiti glasovanju (obavezni referendum). U ovom slučaju nije potrebno prikupljanje potpisa. Za prihvaćanje obveznog referenduma na saveznoj razini potrebna je većina glasova glasačkog tijela i većina staleža (kantona). Ovdje je važno znati da kantoni djeluju kao izborne jedinice na federalnim izborima. Stoga je moguće utvrditi većinski omjer koji je tu postignut za svaki pojedini kanton. Ako se nakon prebrojavanja svih glasova može utvrditi da je većina kantona za, onda je postignuta staleška većina.

Narodna inicijativa

U Švicarskoj se narodnom inicijativom želi doseći političko pravo da se postigne poželjna ustavna promjena. Kao što izraz već sugerira, narodna inicijativa dolazi od ljudi, uključujući građane, stranke ili interesne skupine, s iznimkom parlamenta i same Vlade.

Kako bi se pokrenula savezna narodna inicijativa, potrebno je prikupiti ukupno 100.000 važećih potpisa građana s pravom glasa. Inicijativa se prihvaća, ako se potpisi predaju Saveznoj kancelariji u roku od 18 mjeseci. Time švicarsko glasačko tijelo dobiva priliku da dvije do tri godine kasnije glasaju o prijedlogu zakona na glasačkim mjestima. Da bi ova federalna narodna inicijativa bila prihvaćena potrebna je natpolovična većina birača i većina kantona.

Na federalnoj razini nema zakonodavne već samo ustavne inicijative. Na kantonalnoj razini biračko tijelo – u većini kantona – prikupljanjem potpisa može zahtijevati donošenje novog zakona ili ukidanje ili izmjenu starog zakona.

Iako švicarski birači rijetko prihvaćaju narodne inicijative (npr. od 1966. prihvaćeno je samo 9 od 160 narodnih inicijativa koje su bile pokrenute), one su još uvijek vrlo učinkovito sredstvo da sama Vlada pokrene promjene zakona. Prijetnja narodnom inicijativom često je dovoljna da se kamen zakotrlja.

Činjenicom da postoje samo ustavne, a ne i zakonodavne inicijative na razini države, Ustav iz godine 1874. se toliko povećao da je jedva više jasan, a djelomice sadrži i proturječne zakone.

Kako održati referendum?

• Tko god želi provesti referendum, može osnovati referendumsko povjerenstvo. Ali to nije obvezno. Inicijatori referenduma imaju mogućnost kontaktirati Ured savezne kancelarije. Najbolje je to učiniti za vrijeme sjednice na kojoj parlament donosi dotičnu uredbu. Na taj se način formalna i pravna pitanja mogu razjasniti u ranoj fazi. Protiv istog zakona ili parlamentarne odluke može više skupina zatražiti referendum. Prikupljeni potpisi se u tom slučaju zbrajaju.

• Prije objave osporenog zakona ili osporene odluke u Saveznom listu, raspisivači referenduma pripremaju potpisne listove. Savezna kancelarija, na zahtjev, stavlja im na raspolaganje predloške obrazaca za potpise. Ovi obrasci moraju sadržavati određene podatke, a posebno točan naziv spornog zakona ili uredbe i nadnevak usvajanja u Saveznoj skupštini, koju čine zajedno nacionalni i staleški zastupnici. Ako inicijatori referenduma to žele, mogu potpisni list dati na provjeru u Uredu savezne kancelarije.

• Prikupljanje potpisa može započeti tek kada se osporeni zakon ili osporena uredba objave u Saveznim novinama. Od ovog trenutka pokretači referenduma imaju 100 dana da prikupe potrebnih 50.000 potpisa, da ih ovjere u općinama i predaju Saveznoj kancelariji. Iskustvo je pokazalo da nisu svi potpisi valjani. Stoga je preporučljivo prikupiti više od 50.000 potpisa. Budući da kontrola potpisa sa strane općina može dulje potrajati, preporučljivo je o tome razmišljati na vrijeme i redovito dostavljati potpise kako bi se rok od 100 dana mogao ispoštovati.

• Referendum je uspio kada se najmanje 50.000 valjanih potpisa preda Saveznoj kancelariji. Tu se u konačnici provjerava valjanost potpisa. Ako je prikupljen dovoljan broj valjanih potpisa, osporeni nacrt zakona se daje građanima na glasovanje. Zakon ne precizira u kojem vremenskom roku.

O demokratskom instrumentu referendumu izjašnjavali su se i još uvijek se oglašavaju pojedini intelektualci. Tako se poznati njemački filozof Karl Jaspers, koji se 1947. odazvao pozivu Bazelskog sveučilišta i iz Heidelberga preselio u Švicarsku, jednom prilikom osvrnuo na pitanje referenduma kako bi pokazao da iskustvo iz zločinačke nacionalsocijalističke države jača smisao za politiku. Godine 1966. u svom se zapisu „Kamo ide Savezna Republika Njemačka - Wohin treibt die Bundesrepublik“ okomio na nesposobnost njemačkog društva da preuzme odgovornost za nacionalsocijalističku prošlost i donese nužne zaključke. Pri tom je ustvrdio da je na izgradnji države narodu uskraćen referendum i time pravo suodlučivanja. Dakle, narodu ne preostaje ništa drugo doli svake četiri godine potvrditi „egzistenciju stranačke oligarhije“.

GONG

Više o referendum se može pročitati ovdje: 

Referenden - Bundeskanzlei

Tihomir Nuić