Zar pitanje Zakona o hrvatskom jeziku nije bilo važno postaviti odmah po oslobođenju države Hrvatske od srpske agresije?

U našoj kanadsko-hrvatskoj zajednici u Toronu i okolici (Mississauga, Oakville, Norval, Hamilton) imamo jedno jedino pisano glasilo, naš Župni vjesnik. Taj naš „Bulletin“, kako ga mi od milja zovemo, glasilo je naših područnih župnih centara, svih hrvatskih crkava ovog područja provincije Ontarija u Kanadi. Kako je ovo MHnaše JEDINO pisano glasilo – ova brojčano velika kanadsko-hrvatska zajednica nema tiskanih novina, magazina, nikakvih pisanih žurnala – možete zamisliti koliko nam je Župni vjesnik važan i kolika je njegova popularnost. Čula sam jednom jednog župnika kako upozorava svoje župljane da ne čitaju Bulletin prije ili tijekom sv. mise, doma će to učiniti. Za nas, župljane ovog kraja, važno je prolistati Bulletin čim ga dobijemo, jer tu doznajemo mnogo: misna čitanja, obavještenja župa svojim župljanima, vjenčanja, rođenja, krštenja, tko nas je napustio, zahvalnice, obavijesti o piknicima, reklame, i na kraju je nedjeljni komentar Glasa Koncila s navedenim datumom pisanja.

Kako rekoh, Župni vjesnik izvor nam je zadovoljstva i vijesti o životu zajednice u nedostatku pisanih novina ili bilo kakvih drugih glasila. Eto, nikad nisam mislila da će me Župni vjesnik jednom i šokirati, ali prošle nedjelje komentar Glasa Koncila, u kojem je rečeno točno ovako, zaista me je šokirao: „Gotovo bi se moglo reći da je sadašnje vodstvo Matice, predvođeno hrvatskim književnikom Mirom Gavranom izvelo lukavštinu pred visokim državnim dužnosnicima i cjelokupnom javnošću time što (ih) je više puta tijekom svečanosti pozvalo da se napokon donese zakon o hrvatskom jeziku.“

Ostala sam u punom šoku, jer izgleda da nam u Hrvatskoj, zemlji koja je već više od 30 godina slobodna neovisna država mnogo toga ne radi. Mi nemamo čak ni Zakon o hrvatskom jeziku??? Zar je to moguće??? Moj pok. vlč. Gjuran znao je reći „kak svaki Zagorec zna gde je njegvo, a gde susedovo, a gde Božje“. Nažalost, to nam nije u našoj Hrvatskoj tako. Mislim da ne trebamo više reći nego Sv. Gera, ili Prevlaka, a sad čujem ni hrvatski jezik nije JEZIKozakonjen? Netko mi je jednom poslao Zakon o muzejima. To je tekst od mnogo stranica, redaju se pravila jedno za drugim i pitam se kako je to moguće bilo načiniti taj zakon, a ovaj najvažniji, zakon o našem hrvatskom jeziku, još nije napisan i sadašnje vodstvo Matice pribjegava lukavosti kako bi upozorilo i javnost i visoke hrvatske državnike da KONAČNO donesu taj izvanredno važan zakon? A u isto vrijeme jedna zaklada, „Dr. Ivan Šreter“, provodi već 16. natječaj za najbolju hrvatsku riječ ovih dana. U članku o tom natječaju donose nekoliko riječi, a među njima i „naleđnik“, zapravo hrvatska riječ za „ruksak“, vrlo popularnu riječ. Nekako me to sve više podsjeća na onu ružnu riječ „resursi“, koju je tako sretno upotrebljavao bivši predsjednik Stjepan Mesić. Sve same suprotnosti razmišljanja i realnosti.

Mi, obični smrtnici, koji o politici ne znamo mnogo – a mislimo kako znamo – pitamo se zar pitanje hrvatskog jezika, tj. Zakona o hrvatskom jeziku, nije bilo važno postaviti odmah po oslobođenju države Hrvatske od srpske agresije, jer ta agresija nije bila samo teritorijalna. Agresija na Hrvatsku i hrvatski jezik traje već više od jednog stoljeća ustanovljenjem nekog tzv. „srpsko-hrvatskog“ jezika, kad smo pisali i čitali kako nam je bilo naređeno. Taj udar na hrvatski jezik i naš govor ne prestaje ni danas jer, ako niste znali (a nisam ni ja, i samo zahvaljujući članku gosp. Davora Dijanovića doznala sam o tome), nedavno su sudionici Treće interkatedarske srbističke konferencije – katedre na svim filološkim, filozofskim, učiteljskim i pedagoškim fakultetima u Srbiji, tzv. Republici Srpskoj i Crnoj Gori, uključujući i predstavnike Instituta za srpski jezik SANU i drugih institucija usvojili Deklaraciju o granicama srpskog jezika, gdje svojataju i područja – po dobrom srpskom običaju – Hrvatske, i gdje opet naglašavaju „kako je dio stanovništva, koji se služi srpskim narodnim jezikom istupio iz srpskog korpusa ili je prihvatio štokavski nikada se i ne nalazeći u ovome korpusu“. Nastavljaju dalje: „Tako je Vukov (Karadžića) književni jezik, koji je za Vukova života bio imenom samo srpski, poslije toga se javlja i kod Srba pod imenom srpskohrvatskog-hrvatskosrpskog jezika, a po njegovom ukidanju raspadom SFRJ, još pod četiri imena: kao hrvatski, kao bošnjački-bosanski, kao crnogorski i bunjevački jezik.“ Nakon ovih nekoliko njihovih „zaključaka“, zar mi ne vidimo kako je došlo vrijeme razmisliti o Zakonu o hrvatskom jeziku ljudima koji su plaćeni za to – i to masno! Zapravo, i opet kasnimo, po dobrom hrvatskom običaju. Imamo SUDministricu, njezine pomagače, vjerojatno ima mnogo ljudi u tom ministarstvu koji bi bili izvrsni i jedva čekaju rad na tom zakonu, kao i hitno donošenje tog zakona, no treba to nekako početi – netko treba narediti posao oko tog Zakona. Jer, kako Glas Koncila piše, a to je strašno: „Povijesno gledano, svaki put kad bi se samo namirisalo da se zakonom želi zaštititi hrvatski jezik, počele bi razne predstave, ruganja i miniranja u glasnom dijelu društvenih i kulturnih manjina.” Zar baš to nije dovoljan razlog donošenja tog zakona? Zar vijesti s te Treće interkatedarske srbističke konferencije nisu dovoljan razlog, daj Bože, svršetka rada na Zakonu o hrvatskom jeziku? Kad razni iz manjina gunđaju na Zakon o hrvatskom jeziku, mi smo onda na pravom tragu, no čini mi se da se u ministarstvu radi po tome da se manjine „uzrujavaju” što manje, ili možda nas ne zanima kako razmišljaju (ne)prijateljski istočni susjedi.

Nikad ne bih željela biti ministrom za znanost ili kulturu, jer ta pozicija nije laka. Koliko god nam to nije drago, ali manjine, time i srpska manjina, imaju pravo na svoje škole, knjižnice, pisana glasila i materijalna pomoć im je potreba i po zakonu odobrena, no to nikako ne znači da se zapostavlja hrvatska kultura i jezik, i da se može financirati dramske predstave koje vrijeđaju naše vrijednosti ili dovoditi srpska kazališta, recimo na Brijune, gdje će se kupati uz plaću, a gdje običan hrvatski čovjek nema ni šanse doći. Svakako nam jako smeta financiranje jednoga dokazanog srpskog glumca na Brijunskom otočju, čovjeka koji je za vrijeme Domovinskog rata dobro pokazao gdje mu je srce. Jedno je slijediti zakon, drugo je previdjeti osnovne stvari za život jedne mlade zemlje, a jezik, Zakon o zastvahrvatskom jeziku, jedna je od osnovnih životnih stvari naše mlade države, jer ne pokriva samo naš lijepi hrvatski jezik sa svim svojim dijalektima, izričajima, posebnostima, nego i hrvatsku pisanu literaturu, glazbu, opise folklora, povijest, geografiju, sve one dokumente koje su nam naši stari ostavili u pisano nasljeđe.

Završit ću ovaj mali članak o našem izgleda zapostavljenom Zakonu o hrvatskom jeziku s molbom za hitnu akciju i s onom prekrasnom hrvatskom pjesmom našega divnog kajkavskog pjesnika Dragutina Domjanića, samo s posljednjom kiticom te pjesme – važna je! Možda će netko iz Ministarstva kulture naći sebe u njoj i reagirati:

Dragutin Domjanić: Za zbogom

I štel bi, da v vsakoj živi moje srce,
I štel bi, da vsaka ti vraća
Vsu ljubav, vse lepo, kaj si mi dala,
Ti draga, ti reč mi domača.

Valentina Krčmar

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sri, 21-02-2024, 05:44:53

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.