Prašina uspomena 1962. - 1972. (4)

Pariz, 3. veljače 1963.

Stigao prije tri dana. Smjestili me u Hotel de l'Avenire (65, Rue Madame) na sto metara od zapadnog ulaza u Jardin du Luxembourg. Studen, i te kakova! Novo ledeno doba. Do kada će potrajati? Novine pišu da se vukovi spuštaju u zapadnu Europu. Taj kutnjak — konačno leži preda mnom u papirnatom rupčiću — izmučio me do bezumlja. (Ha-ha-ha! Pa vi ćete nakon toga i u zubobolji pronaći slast! — rekao bi Dostojevski.) Izgleda da je vađenje uspjelo veoma dobro. Ali je bilo i skupo! Još sam uvijek pomalo drogiran od analgetika. Nagutao ih se previše proteklih dana. Očito je zubobolja uzročnik prekjučerašnjem ludovanju u snježnoj noći na Grands Boulevards. Uvelike pretjerao. Nije trebalo poslije večere navratiti u Cabaret des Capucines. Još manje, upuštati se u razgovor sa Pat. Piti šampanjac i konjak poslije dragéea. Dobro da sam preživio...

PARIS

5. veljače

Imao zakazan sastanak u »Peuple et Culture«. Umjesto u 27. rue Cassette zalutao u obližnju uličicu Canettes što vodi od Place St. Sulpice na ulicu du Four. Tek su me poslije upozorili da sam se, i ne znajući, zatekao u čuvenoj uličici koju je Murger ovjekovječio u Scènes de la vie de bohème. Baš na tom prostoru u sličnom snježnom ugođaju prije stotinu i dvadesetak godina isprepletale se sudbine raznih Pucinijevih Rodolfa i Mimi. Tu je navraćao i Balzac u Cabinet de lecture kod Madame Cardinal (...)

Meni je metro još uvijek romantično iskušenje. Ne mogu velegradski hladnokrvno ne registrirati sve te »kratke susrete« što se odvijaju svakih pet minuta. Slučajno ulovljeni pogled sa suprotnog perona. Iz vagona u dolasku i polasku. Ili onaj što bljesne uz tresak i fijuk u mimoilaženju vlakova. Jutros djevojka pala pod kompoziciju koja je upravo ulazila u stanicu. Kažu da joj je pozlilo... Vraga! Po svoj prilici samoubojstvo. Imala je dugu plavu kosu ... Pa svi ti slijepci po hodnicima s kojekakvim glazbalima. Dok užurbano mnoštvo zaokupljeno osobnim brigama srlja uz-niz. Ni escalier-mécanique nije im dovoljno brz. Preskaču po nekoliko stepenica. Zatvoriti oči da bi se izbjeglo nasrtaju reklamne droge što prijeti sa svodova i konkavnih zidova hodnika, stepeništa. Čak i s poda. Odasvud.

Srijeda 6. veljače

U Direction des Arts et Lettres dobio zanimljivih podataka o kazalištima i domovima kulture. U Parizu trenutno živi 10.000 dramskih umjetnika, ali su dvije trećine ugrožene besposlicom. Godine 'uhodavanja' teške su i za one najbolje. Ima 250 tečajeva dramske umjetnosti (4 dopisna!) sa 5800 polaznika. U pokrajini djeluju 23 kazališne akademije koje osposobljavaju 500 studenata godišnje. Pariz broji: 60 dramskih i opernih kuća, 8 varijetea, 7 chansonniersa, 4 velika simfonijska orkestra, 174 cabarea, 50 dancinga...

Petak. 8. veljače

Danas je studen popustila. Quartier Latin i Saint-Germain vrve studentima iz svih krajeva svijeta. Postaje zamorno. Prilično dekoncentriran. Teško se privikavam na ovaj tempo. Odjednom osjetio zasićenost. Nikakvih vijesti iz domaje. Kao da su me svi zaboravili. Ipak, sinoć prijatan doživljaj u Théâtre Mouffe (Affaire Eduard, Sonate, Manège conjugal) Iako amateri, odlični su! Stara zapuštena dvorana: strop crn, freske na zidovima oštećene. Besplatna djelatnost skupine zanesenjaka. Sve stvaraju sami od kostima do dekora. To je istinsko oduševljenje kazalištem. U programu niti nisu navedena imena glumaca. (A što li sve sebi ne utvaraju naši kazališni amateri!) Svi su oni još uvijek anonimni, ali odlično igraju i mogli bi nastupati na uglednim pozornicama.

10. veljače

Bio na popodnevnoj predstavi u Théâtre National Populaire. Prava je svetkovina duha naći se u tako modernom i velebnom kazališnom prostoru. Na ogromnoj pozornici u zavidnoj scenografiji sa stotinama glumaca i statista, Brechtov Život Galileja pretvorio se u monumentalnu fresku koja pomalo zbunjuje. Režija i glavna uloga Georges Wilson. Zbog obimnosti teksta došlo do razlomljenosti. Pojedine scene odviše razrađene na račun cjeline. Publika spontano odobravala replikama. Koliko naših suvremenika u Hrvatskoj, poput Galileja odustaje od svojih 'teorema' samo da bi mogli po stare dane jesti 'pečene guske'! U vedro predvečerje s terase Trocadero divio se čarobnoj, pomalo nadnaravnoj panorami Champ de Marsa.

11. veljače

Opet napad samoće. Koje li neobične mećave danas u 14 sati. Dok sam sjedio u verandi »Self-service Latin«, preko puta Clunya, odjednom se smračilo. Nebo poprimilo tamnosmeđu boju. Navalile divovske pahulje, poput krpica. Onaj neuravnoteženi starčić s kozjom bradicom, oduševljeno trljao ruke, pjevušio operne arije i ponavljao: «Voici le printemps! Voici le printemps!» I hihotao, hihotao... Snijeg bio vlažan, topio se. Neobična 'mokra' mećava. Pobjegao u toplinu hotelske sobe. Večeras u Théâtre Hebertot dva i po sata uživao u scenskoj adaptaciji Gogoljevog Dnevnika luđaka u interpretaciji mladog Roger Coggioa. Gogolj je doista preteča 'poniženih i uvrijeđenih', svi su oni 'izišli' iz njegovoga Kaputa. Poslije predstave vrtlog. Opojno žmirkanje stotina tisuća žarulja na Clichyju, Place Blanche, Pigalleu. (Hoće li uspjeti snimke koje sam načinio?) Zbunjeni tipovi što lutaju naokolo široko rastvorenih očiju da bi upili čari noćnoga Pariza... Velika koncentracija strojnicama naoružanih žandara. Strah od atentata postoji još uvijek.

13. veljače

Raduju me povremeni izlasci s mladim Splićaninom Zvonimirom Mrkonjićem. U slobodnim trenucima obilazimo hauts lieux umjetnosti i književnosti. Već smo pretresli one na Montparnasseu. Prijatno je šetati s diskretnim i pametnim sugovornikom, k tome pjesnikom. Popodne snimali snježne motive na Vert Galantu. Vraćajući se preko Pont-Neufa sreli stanovitog romanistu Predraga Matvejevića. (Mrkonjić me upoznao s njim, od ranije ga nisam poznavao!?) Popričali. Tu je na postdiplomskom studiju. Djeluje nevjerojatno prodorno i sugestivno taj mladi Mostarac ukrajinskog porijekla.

Barrault1

14. veljače

Bio kod Jean-Louis Barraulta. 'Crni Anđeo' francuskog kazališta primio me u svom intendantskom kabinetu Théâtre de France. Interieur prepun draperija, skulptura, slika, knjiga. Otkako mu je Malraux povjerio upravu umirućeg Odeona, on i družica mu Mme Renaud ostvarili su nemoguće. Pokušao mi razjasniti kako su totalnim kazalištem i eklektičkim repertoarom (klasika i avangarda, opereta i pantomima + panel-predavanja i koncerti dodekafonske glazbe...) uspjeli osvojiti novu publiku. Oboje se potpuno žrtvuju kazalištu. Nastupaju skoro svake večeri: bilo u glavnoj ili sporednoj ulozi. Otkrio mi tajnu svog akrobatskog leta u Ionescovom Pieton de l'Air. Mladost je doista pitanje duha, a ne godina! Pri kraju razgovora, kroz zavjesom skrivena vratašca, diskretno provirila Mme Renaud...

15. veljače

Bio kod Jean Rouveta u Théâtre Marignv (Centre National de Diffusion Culturelle). Sastanak sa Sartreom otpao odsutan je - tant mieux! Navratio u redakciju L'Avant-Scène. Uplatio godišnju pretplatu za oba izdanja (théâtre / cinéma). Još mi je pred očima izbezumljeni pogled karnevalski našminkane starice što je prošlog jutra pala na poledici podno stepeništa u ulici Tardieu i ostala bespomoćno ležati... Sacré-Coeur bio omotan gustom maglom.

ćelava Ionesco

19. veljače

Jučer naporan, ali iznimno zanimljiv dan. Imao dogovor s lonescom. Čekao me u kavani Hotela Lutetia (na Raspailu) u 19 sati. Odmah sam ga prepoznao. U tamnosivom ogrtaču, pod šeširom. Crni džemper, bijela košulja. Kožnata torba nabijena rukopisima. Ljubazan. Nemiran. Pritajeno nervozan, ali veoma pristupačan i srdačan. Pije viski s ledom i perrier. Pitao me za Šegedina i gospođu, Habuneka i još neke. Zanosno govorio o dojkama Mire Trajilović (zove je La Geante!) Poznaje i Radovana Ivšića. Kroz Jugoslaviju prošao samo jednom na proputovanju, još prije Drugoga svjetskog rata. Možda će navratiti u Dalmaciju za praznike jednog od idućih ljeta. Pričao pojedinosti o tome kako mu primaju djela na raznim kontinentima. Samo u Parizu trenutno mu izvode četiri (!) drame (Ćelavu pjevačicu, Lekciju, Kralj umire i Zračnog pješaka) Piše svakodnevno. Namjerava snimiti film. Kaže da će ga sam režirati! Zanimao se za ambijente dalmatinske zagore!? Inače dobro mu je poznato «kafkijansko ozračje» u kojem se nalaze intelektualci u Jugoslaviji. O tome smo opširno popričali! Predlaže neka definitivno ostanem u Parizu. Pričao mi pikantne pojedinosti o Jevtušenkovom (incognito) boravku od prije dvije godine. Usput je napomene: "Ne zaboravite da je Pariz pun 'salonskih komunista' ali oni pojma nemaju što je prava sovjetska stvarnost." Vrijeme prošlo za tren. U 21 sat otpratio me taksijem do Place Maubert. (Doista mi je bilo žao što nisam mogao prihvatiti poziv na večeru, budući da sam već bio kupio ulaznicu za Jevtušenkov recital.) Ogromna dvorana »Mutualité« (4000 sjedala!) bila dupkom puna. Mnoštvo zborilo raznorazne svjetske jezike. Onda se pojavio povisoki, mršavi Jevgenij (sive hlače, siva dolčevita!). Smješka se, blagodari ruku prekriženih na grudima. Ležerno popravlja plavi pramen što mu pada na čelo.

JEVTUŠEKO.jpg

Odlično se snalazi. Očito je naviknut na 'dodire' s masama. Fotoreporteri bljeskali. Na sredini stol prekriven francuskom i sovjetskom zastavom. Pojedinu pjesmu najprije je u francuskom prijevodu recitirao glumac Tarzieff. U međuvremenu Jevtušenko neprekidno puši! Zatim u stilu stare patetične ruske škole krasnoslovi... Urnebesni aplauzi. Poneki od prisutnih dobrano ostarjelih carsko-ruskih emigranta uvelike suzili. Poslije je odgovarao na pitanja upućena na ceduljicama... Bio sam iznenađen tolikim oduševljenjem prisutnih. Kao da nitko nije shvatio da je sve, zapravo, dobro smišljena i vješto ostvarena prosovjetska propaganda. Stoički sam slušao i promatrao, ali dlanove upotrijebio nisam...

Na kraju najave da će Jevtušenko ponoviti recital 25. veljače u velebnom gledalištu TNP u palači Chaillot, a prijevode pjesama recitirati Jean Vilar.

Frano Baras

 

Sub, 15-02-2025, 01:59:22

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.