Naše određenje glasi: iz života u ŽIVOT

Temeljni znak raspoznavanja kršćanske vjere je križ. Za prirodni razum je znak križa povod za negodovanje, osobito ako je na križu prikazano mrtvo izranjeno tijelo. Možda je i to jedan od razloga da mnogi naši suvremenici traže da se križ, raspelo odstrani iz službenih javnih prostorija, primjerice iz škola. Argument izgleda da Raspeloje opravdan. Djecu obuzima strah kod pogleda na raspelo. Takvo reagiranje je još jako blago, ako ga usporedimo s reagiranjem suvremenika Pavla Apostola. Grci su u križu gledali ludost, a Židovi sablazan. Za filozofski razum Grka je jednostavno neshvatljivo, da ne reknemo, apsurdno da netko povezuje svoje uzvišenje s mukom. Isus je to učinio. Židovi pak u očekivanju svog nacionalnog Mesije ne mogu vidjeti u smrti na križu ništa drugo nego ono, što je osuda na smrt na križu značila po rimskom pravu: sramotu, apsolutno poniženje. Tako nešto misliti mogućim za Sina čovječjega – za Mesiju – je za Židove strašna sablazan. Za nekoliko sati je razapeti Isus stvarno bio za one, koji su promatrali događaj na Golgoti, predmet ruganja i naslađivanja u njegovoj patnji i sramoti. Isus je nekoliko sati doživljavao najstrašnije, što čovjek može doživjeti: napuštenost od Boga i ljudi u času umiranja. Sjetimo se samo, tko je taj raspeti i prezreni Isus. To je onaj Učitelj, koji je još prije kratkog vremena ozdravljivao bolesne; koji je tješio žalosne, koji je praštao grijehe, koji je govorio o tako divnim stvarima kao nitko prije njega. To je onaj Isus, kojega su ljudi htjeli učiniti kraljem jer im je dao kruha. Sve to je Isus za bezbroj nevinih, poštenih, istinoljubivih, pravednih kroz svu povijest sve do naših dana. To je najdublji razlog da u našim kućama visi raspelo; da na vrhuncima Alpa stoje križevi; da na grobovima naših pokojnih postavljamo križ. Raspelo, križ najprije kao sjećanje na muku Isusovu, i onda kao sjećanje na patnje bezbrojnih ljudi na putu njihovog života. Tako gledajući je raspelo, križ nešto strašnog. No, to je samo jedna strana o Isusovom križu. Druga strana te istine je izvor prave radosti jer je Isus bio uzdignut na križ iz posve drugih razloga nego je to predviđao rimski zakon. Bog nam otkriva pravu istinu o smrti Isusovoj na križu. Do tih spoznaja ne bismo nikada došli samo našim razumom. Da nema Evanđelja, da nema Svetog pisma imala bi za nas smrt Isusova na križu isto značenje, koje je imala za Rimljane i Židove: bila bi znak jednog propalog života. Da nema Evanđelja, ne bismo više tu sramotnu smrt Isusa iz Nazareta niti spominjali. Na tisuće je bilo u rimsko vrijeme onih, koji su pretrpjeli istu sudbinu kao i Isus. Zašto da opterećujemo dušu s takvim strašnim događajima iz daleke prošlosti? Ali mi smo vjernici. Za nas je sjećanje na muku i smrt Isusovu izvor radosne nade i života.Za nas je Isusovo poniženje istovremeno njegovo uzdignuće, njegovo uzvišenje u slavu Bogu. Za nas je križ Kristov početak Svjetlo i tamauskrsnuća. I najvažnije: mi vjerom spoznajemo sveopći zakon svijeta i života, koji glasi: smrt je ulaz u život. Raspeti Krist, uzdignut na križ i proslavljen po križu, je pobjednik smrti svojim uskrsnućem. To je srž naše katoličke vjere.

Bez nje ne bi bilo nikakvog dovoljnog razloga da se zovemo kršćanima i da budemo vjernici. Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna bi bila naša vjera, poručuje nam svjesno i logički Pavao Apostol. U tom slučaju bismo mi gradili svoj život na jednoj neistini. Mi bismo sami sebe zavaravali. Mi bismo promašili svoj život. Možda bismo zbog toga postali predmet sažaljenja ili prezira onih koji ne vjeruju. To se nije do sada dogodilo, i to se neće dogoditi do konca svijeta. Smrt i uskrsnuće Isusovo su činjenice, koje više nikada nitko ne može izbrisati iz povijesti i iz svijesti ljudi. Kristov Križ je znak prijelaza iz starog u novi život. Sada više neće biti zvani blaženima oni, koji su uspješni u bogatom i zabavnom životu nego oni koji su siromašni, koji su gladni, žalosni, progonjeni. Sada postoji samo jedan put u blaženstvo, a to je put Križa, to je put odricanja i spremnosti na žrtvu za ljubav Boga i bližnjega. Isusova poruka u Evanđelju je upućena nama: „Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi.“ Slijedimo Isusa na putu našeg života, kojeg nam nebeski Otac određuje. Vjerujemo u naše određenje koje glasi: iz života u ŽIVOT!.

dr. Josip Sabol

Uto, 7-12-2021, 18:34:54

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.