Božić kuca

Bliži se vrijeme pune trpeze, zdravica, veselja, proslava i čestitanja. Ja postavljam pitanje: „Je li pošteno slaviti dok nekima oteše slobodu?“

Je li pošteno slaviti dok se u Hrvatskoj gazi dostojanstvo onih koji slobodu doniješe na svojim bajunetama? Od običnog vojnika, najboljeg pješaka na svijetu, pa do generala pobjedničke vojske?

Je li pošteno slaviti u zemlji u kojoj se je ubila jedna brigada vojnika nakon pobjede u ratu?

Je li pošteno slaviti u zemlji u kojoj se njezinom vojniku uskraćuje počast prigodom pokopa? Kada bismo mi kao nacija imali samopoštovanja, kojega nemamo, onda bismo ovoga Adventa i ovog Božića činili pokoru, molili bi se Otkupitelju neka nam oprosti našu bešćutnost, jer po čemu se mi to razlikujemo od svih onih koji Mariji i Josipu uskratiše gostoprimstvo?

Kao kršćani trebamo se radovati Kristovom rođenju, ali kao Hrvati trebamo se suzdržati od bilo kakve proslave koja nema veze s vjerskom dimenzijom. Sve ono izvanjsko, sve ono povezano sa sekularnim trebali bismo zaboraviti do dana kada naši generali ne budu na slobodi i dok se odnos prema svakom branitelju u ovoj državi ne promijeni. Ako to ne učinimo ne ćemo nikada imati mira i svaka naša proslava biti će nepotpuna i šuplja.

Iza svake takve fešte ostajati će gorak okus u ustima. Jer nije normalno jesti, piti i feštati dok tvoja braća čame po kazamatima, jer su se usudila donijeti slobodu jednom malom narodu. Dok ne shvatimo da smo slobodni onoliko koliko su i ostali oko nas slobodni, slobodni ne ćemo biti.

Ivica Uršić

{mxc}