Mogu li se i kako obraniti tradicionalne obiteljske vrijednosti u današnjim zapadnim društvima?

Ove nedjelje, 6. listopada francuski će „konzervativni“ građani izići na ulice Pariza radi prosvjeda protiv bioetičkog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji (radi prosvjeda protiv Zakona o bioetici, tj. protiv njegova spornoga članka o medicinski potpomognutoj oplodnji). Zakon se promovira kao uvažavanje prava svake žene na dijete. Takav je zakon francuski predsjednik Emmanuel Macron obećao za vrijeme svoje izborne kapanje, a  Assemblée nationale (ekvivalent Sabora) za njega je dao prvo zeleno svjetlo 18. rujna. Zakon još nije formalno izglasan, nego se od 24. rujna pregovara o njegovu konačnom obliku i mogućim dodatnim rješenjima, poput Francuski saborukidanja tjedna za promjenu odluke o abortusu, zbog, kako se navodi, prevelike sentimentalne traume između odluke o kasnom abortusu i njegova izvršenja.

Prema prijedlogu novog zakona, svaka sama žena ili žena u homoseksualnom paru imala bi pravo na medicinski potpomognutu oplodnju uz pomoć sperme anonimnog donatora. Glasni zagovornici zakona tvrde kako se radi o civilizacijskom napretku, pri čemu Francuzi kasne za Australijom, Kanadom i najbogatijim saveznim državama Amerike, no i za drugim zapadnoeuropskim zemljama, kao što su Velika Britanija, Nizozemska i Danska. I neke druge europske države krenule su u tom smjeru. Primjerice, Austrija tu mogućnost dopušta tek lezbijskim parovima, a u Njemačkoj su takvi postupci dopušteni samo u saveznim pokrajinama Hamburgu i Berlinu.

Postupci medicinske potpomognute oplodnje danas su općenito dio velike globalne trgovinske mreže gdje država poput Danske dominira kao izvoznik sperme, a Ukrajina, Rusija i Indija ističu se kao jeftina središta surogatskih majki, nasuprot SAD-u u kojem su cijene znatno više, ali se s druge strane jamči najbolja kvaliteta „surogatskih usluga“. U Francuskoj trenutačno mnoge žene na koje se odnosi prijedlog novog zakona odlaze u inozemstvo radi začeća djeteta medicinskim putem, te iako je donošenje ovog zakona tek formalnost što se glasova u parlamentu tiče, njemu se i dalje suprotstavljaju ne samo konzervativne udruge građana, nego među ostalima i stranka Marine Le Pen Rassemblement national, kao i znanstvene institucije kao što je Državna akademija medicine (Academie nationale de Medecine), uz argument da svako dijete ima pravo na oca.

Duboke podjele

Posljednji francuski slučaj zapravo govori o dubokoj podjeli unutar zapadnih društava, koju sve češće nalazimo u oblicima netolerancije i mržnje. Tako primjerice u SAD-u svjedočimo o dubokim razlikama između onih koji su za Trumpa i onih koje najglasnije predstavljaju demokrati, u Ujedinjenom Kraljevstvu postoji snažna podjela onih koji su za Brexit i onih koji su protiv Brexita, a u Francuskoj je i kroz mnoge javne marševe moguće pratiti sukob između onih koji se zalažu za obitelj i onih koji su im opozicija. Podjela je, štoviše, u povijesnom kontekstu jedinstvena, jer se ne La Manifoslanja na određene slojeve društva: bogate ili siromašne, zaposlene ili nezaposlene, mlade ili stare, školovane ili manje školovane, a opet svakim danom promatramo kako dvije sukobljene strane postaju sve udaljenije jedna drugoj, pri čemu se u raspravama akteri sve manje međusobno razumiju i slušaju. Zašto? Odbija li jedna strana dijalog? Koje su to duboke razlike zbog kojih gotovo više nema načina da svaki međusobni razgovor ne završi potpunim negiranjem mišljenja druge strane?

Gledajući debate na francuskoj televiziji vidi se koliko argumenti jednih nisu prihvatljivi argumenti drugima do razine koja je zapanjujuća. Oni koji se zalažu za obiteljske vrijednosti ponavljaju kako svako dijete stvoreno umjetnom oplodnjom i dalje ima oca i da je njegovo biološko pravo poznavati tu osobu. Ističu kako je na državi osigurati što manje samohranih majki, a ne da ona potiče rast njihova broja. Druga strana pak uporno navodi primjere po kojima su djeca ženskih homoseksualnih parova „jednako sretna“, odnosno čak i sretnija od djece heteroseksualnih parova. Štoviše, treba shvatiti - jer se taj koncept još nije probio u mnogim dijelovima svijeta, kao što je uostalom i Hrvatska - da danas već veliki dio zapadnog društva smatra da je pogrješno odgajati sina drukčije od kćeri, uz objašnjenje da se tim društvenim stereotipima šteti njihovoj slobodi da sami sebe definiraju kao muško ili žensko. Zato kad strana za Melenchonobitelj tvrdi: „Mi definiramo obitelj kroz oca i majku, to je prirodna definicija stvari (biološka definicija), a vi ne priznajući je stvarate unakaženo društvo,“ druga strana indiferentno odgovara: „Vi ste rođeni s određenom tradicionalnom vizijom, mi imamo dokaze da se djeca mogu drukčije odgajati, vi možete živjeti kako vi želite, no pustite nas da živimo onako kako mi to hoćemo jer to se vas ne tiče.“

Međusobno nerazumijevanje ide do te mjere da sam i osobno slušajući govor Jean-Luc Mélenchona, predsjednika najljevije francuske stranke, u prvom trenutku imao osjećaj da ironijom pokušava dokazati koliko je prijedlog zakona o kojem ovdje govorimo apsurdan: „Ovo je revolucija principa očinstva koji potvrđuje da je patrijarhat gotov.“ Svi plješću. „Da! To je kraj patrijarhata. Žene će dovoditi na svijet djecu bez dopuštenja muškaraca.“ (Do tada sam doživljavao njegove riječi krajnje ironičnima.) „S moje strane, ja sam se uvijek protivio da na neki ili drugi način razgovaramo o biološkoj istini… Nema biološke istine, postoji samo društvena i kulturna istina!“ Assemblée nationale se diže i plješće.

Može li apsurdnost zakonskih rješenja biti argument koji hoće čuti druga strana?

Spomenuta iskustva u Francuskoj, a isti bi val mogao uskoro pogoditi Hrvatsku, ukazuju na to da se obiteljske vrijednosti danas teško mogu obraniti pozivanjem na argumente koje donedavno nitko nije dovodio u pitanje. No postoje i drugi argumenti na koje se vrijedi osvrnuti, počevši od elementarne činjenice da je prijedlog zakona o kojem se sada u Francuskoj raspravlja u startu proturječan samom sebi. Naime, zakonska rješenja ipak bi u načelu morala biti konzistentna i pravno dosljedna barem unutar njih samih. Tako bi, ako su po tvorcima zakona muški i ženski spol već samo „biološke konstrukcije“, francuski prijedlog zakona trebao omogućavati da onda svaki član društva ima Dijete umjetna oplodnja„pravo na dijete“. No, ovaj zakon zapravo to „pravo“ daje samo onim članovima koji imaju ženske spolne organe, a istovremeno ga oduzima onima koji imaju muške. Naime, neovisno o pravnim akrobacijama, budući da u društvu jedna njegova polovica svoje „pravo na dijete“ može ostvariti samo uz pomoć druge polovice, jasno je da ovaj zakon muškoj polovici stanovništva oduzima „pravo na dijete“ točno u onom opsegu u kojem daje „pravo na dijete“ ženskoj polovici stanovništva bez sudjelovanja muške polovice. Tako, kao što smo vidjeli, Mélenchon govori o kraju patrijarhata i najavljuje novo reproduktivno doba bez utjecaja muške polovice društva.

Tu dolazimo i do samog pojma „pravo na dijete“, koje - kao što smo upravo vidjeli - ovaj zakon priznaje tek ženskom dijelu populacije. Cijela težina tog zakona nije samo u tome da redefinira obitelj, nego redefinira samu prirodu ljudskih prava. Štoviše, zakon predviđa da će umjetnu oplodnju financirati zdravstveno osiguranje jer „pravo na dijete“ ne smije biti pristupačnije bogatima u odnosu na siromašne. OviteljTakav pristup jasno pokazuje da se ne radi o pitanjima na koja svaki pojedinac može dati svoj odgovor. Naime, svaki će građanin Francuske kroz obvezno zdravstveno osiguranje financirati provedbu novog zakona. Do sada su ljudska prava bila nešto što je uvjetovano djelovanjem koje ne prelazi granicu pri kojoj prava jednih ugrožavaju prava drugih. Sposobnost polovice društva da sama ima djecu nije uvjetovana osobnim zaslugama, čak ni zaslugama društva, nego se temelji isključivo na novodostupnim medicinskim (znanstvenim) metodama. Tako ono što znanost pruža postaje „pravo na“ i tu Francuska ulazi u novu eru. Ako znanost određuje „pravo na“, zašto onda sutra ne bi postojalo pravo na biranje začete djece prema rezultatima analize DNK-a? Zašto netko ne bi kombinirao ženske i muške spolne stanice s tko zna kakvim ciljem jer ima „pravo na dijete“? Ovo trenutačno možda još uvijek većini zvuči nemogućim, i očekivati je da većina u Francuskoj ne će iskoristiti nove zakonske mogućnosti. No, činjenica je da se zakoni i osnovni temelji društva danas mijenjaju brže nego ikad prije u povijesti. Prije tri godine u Francuskoj se redefinirao brak, a već danas se redefinira očinstvo, proces se ubrzava te je logičan zaključak da što se danas cijelom društvu možda čini apsurdnim, sutra postaje stvarnost.

I za kraj možemo primijetiti kako zakonska rješenja koja se promoviraju u pojedinim zapadnim zemljama po svojoj navedenoj prirodi najavljuju duboke promjene u prirodi, kulturi i mentalitetu društva te je jasno da se ne radi o političkim pitanjima za koja bi trebali biti zaduženi samo politički predstavnici u zakonodavnim tijelima. Ove ćemo nedjelje svjedočiti tome da Francuzi kreću u jedan od, po nekim najavama, najmnogoljudnijih prosvjeda u svojoj povijesti (a poznati su po njima), na kojem će se ponovo tražiti da se još jednom zakonski prijedlozi stave na referendum. Francuski političari koji se zajedno dižu i plješću u parlamentu, svojom šutnjom na ove zahtjeve zapravo javno priznaju da je većina društva protiv njih. Političari kojima je osnovna uloga graditi što jače društvo, koji bi trebali prvi osigurati dijalog kako bi se izbjegli fundamentalni raskoli unutar društva, ostaju indiferentni pred činjenicom da upravo njihovo djelovanje najviše dijeli društva u kojima jesu. Pokusi s temeljnim odrednicama ljudskog društva i takav pristup političara u nadolazećem vremenu može imati iznimno teške posljedice.

L. Barišić

Čet, 5-12-2019, 21:11:04

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.