Anketa o Nečastivom

Prošlog siječnja (1997.) zatekoh se u Parizu. Tog popodneva mraz je uvelike stezao. Umoran i pomalo nujan, uniđem u Notre-Dame. Pretpostavljah da ću se u miru pomoliti. Međutim, unatoč studeni, unutrašnjost je vrvjela strancima. Poluglasni žagor ometao me. Prisjetih se prvih posjeta slavnoj katedrali, svojih davnih pariških boravaka kad bih razočaran ispraznošću svakodnevnice navraćao utjehu potražiti.

Iznerviran brbljavim turistima ubrzo napustim svetište. Olovno nebo pritisnulo poput zamagljena zaklopca. Smračilo se. Jedva razabirah likove prolaznika. Krenem ka Lijevoj obali Seine. Na Petit-Pontu oslovi me mršavi momak razbarušene kose, odjeven u crni anorak:

– Gospodine, upravo ste izišli iz Notre-Dame. Jeste li pravi vjernik, ili tek turistički namjernik?
Zamijetivši njegove zažarene oči, pomislim da je drogiran. Ipak odvratim:

– Zašto vas to zanima?

- Pripremam anketu o vjerovanju u postojanje Sotone.-

- Za koga?

- Za novi časopis Bien-Mal

- Tko je izdavač?

– Međunarodna udruga Armagedon.

– Izvolite, pitajte...

Ljubazno mi predloži neka svratimo na čašicu u obližnju brasserie na keju Montebello. Vani je ionako bilo odviše hladno za razgovor.

Dočeka nas zagrijana, jarko osvijetljena veranda. Tek po koji par zaljubljenika potiho razgovarahu držeći se za ruke ili milujući jedno drugome kosu.

Naručimo punčeve. Mladić pripali gauloise, uključi sićušni magnetofon i upita:

– Jeste li ikada imali bliski susret s Antikristom?

Pitanje me zbuni. Poslije kraće stanke odvratim:

– Zapravo ne znam. Možda sam doživljavao ono što bi se moglo nazvati "vražjom napašću".

– Je li vas Sotona napastovao i u crkvi?

– Možda... u mlađim godinama, kad bih se zanio u molitvi, osjetio bih nemir. Opsjedale me bogohulne, to jest, bludne misli. Primjerice, zamišljah prisutne vjernike razodjevene: vidio bih dojke, stražnjice, bedra, spolovila... Pretpostavljao sam da me to đavao opsjeda, iako se nalazim na svetom i prema tome zaštićenom mjestu...

– Što mislite, je li Nečastivi bio u crkvi, ili ste ga vi unijeli u sebi?

– Teško mi je odgovoriti.

– Znate li da je čuveni propovjednik Lacordaire, baš u Notre-Dame, izjavio: Dieu, mes frères, emploie quelque fois des moyens diabolques! (Bog se, moja braćo, ponekad služi dijaboličnim sredstvima.)

Zatim počne nizati primjere o tragovima satanizma u francuskoj književnosti. Spomenuo je više pisaca čija su mi djela uglavnom bila poznata (De Sade, Laclos, Nerval, Baudelaire, Lautreamont, Rimbaud, D'Aurevilly, Isle Adam, Valery, Jarry, Gide, Genet, Sartre...) Da bih ga zaustavio, pripomenem:

– Ne zaboravite da je Baudelaire govorio: La plus belle ruse du Diable est de nous persuader qu'il n'existe pas! (Najveća je đavolova lukavost, uvjeriti nas da ne postoji!)

Motreći me prodorno grozničavim očima, reče:

– Da, a poslije ga je Gide parafrazirao i izjavio kako se ponekad iz praktičnih razloga pretvara da vjeruje u postojanje đavla, međutim, da bi vrlo rado s njime sklopio ugovor, ako bi mu bilo ponuđeno.

Nastavimo raspravljati o udjelu Nečastivog u suvremenim sredstvima priopćavanja:

– Jeste li ikada razmišljali o omjerima Dobra i Zla na velikim i malim ekranima? Jeste li se upitali zašto se odreda prikazuju filmovi i serijali debelo prožeti nasiljem i mržnjom, ubojstvima i mučenjima, silovanjima i surovim seksom?

– Dragi mladiću, Dobro je suvremenom čovjeku dosadno, banalno i smiješno.

– Vjerujete li da u čovjeku postoji Dobro i Zlo, da se u nama vodi stalna bitka, da nam je pri rođenju i smrti na uzglavlju, osim Anđela, prisutan i đavao?

– Možda, poput mikroba što podmuklo vreba. Dok smo duševno zdravi i jaki možemo se usprotiviti. Kad oslabimo, kad popusti volja za otporom, lako će nas dokrajčiti. U mom kraju postoji narodna izreka Srića te gleda, Nesrića ti ne da! Na nama je da izaberemo između božjeg ili vražjeg.

– Recite mi na kraju, što mislite, ima li i danas Mefistofelesa?

– Svakako! Više nego ikada! Suvremene dr. Faustuse pridobivaju lukavstvom i lažima, novcem i častima.

– Ne čini li vam se da je to zapravo priprema za konačni Armagedon, trenutak kad će Svijetom zavladati Zlo i dokrajčiti sve živo...?
Moj se sugovornik sve to više zanosio. Kao da je gubio moć zdrava rasuđivanja. Da bih zaključio razgovor rečem:

– Kada ćete objaviti anketu?

– Obavijestit ćemo vas. Ostavite mi adresu.

Godina se, eto, bliži kraju, a od udruge Armagedon nikakvih vijesti. Pitam se nije li momak u crnom anoraku bio tek jedna mefistofelovska metamorfoza. Možda me je želio provjeriti i iskušati. Očito je i moje ime u Luciferovom adresaru...

Frano Baras

(Zapis iz knjige Nadomak Atlantide, 2017.)