Istra u 20 st.

Prije rasprave o antifašizmu, s kojim je nerazdvojno povezan kako fašizam tako i komunizam, mora se sagledati kakve su bile političke prilike u to doba u Europi. Jer fašizam i antifašizam kao i komunizam su prvenstveno europske pojave.

Sarajevski atentat 1914. ako nije bio uzrok Prvog svjetskog rata bio je svakako šibica koja ga je raspalila, a u tom Sarajevo atentatvelikom zlu se je rodio boljševizam nadahnut marksizmom i doživio je svoju ideološku dogradnju u ideologiji marksizma-lenjinizma. Uspostavljena je tako u Rusiji prva zemlja socijalizma u kojoj su potekli med i mijeko. Pobijedili su boljševici i postali su uzor svoj sirotinji u Europi: u Njemačkoj, Mađarskoj i dr.

Bilo je to doba kad se je stari politički sustav u Europi počeo iz temelja mijenjati. Velike sile su se ukopale u rovove i bez milosti u slale u smrt na stotine tisuća vojnika s jedne i druge strane bojišta. Kad ta stradanja i gubitke neke države više nisu mogle podnositi nastupili su socijalni nemiri. S jedne strane su bile Sile Osovine i s druge Antanta. Antantu su činile Francuska, Velika Britanija i Rusija, kojima se pridružila Italija i u zadnjoj godini rata i SAD, a Sile osovine su bile Njemačka i Austro-Ugarska.

Inače Italija je bila potpisnik pakta s Njemačkom i Austro-Ugarskoj. Ali kad je počeo rat Italija je proglasila neutralnost. Snubili su ju Engleska, Francuska i Rusija i nudili joj Trst, Goricu, Istru, srednju Dalmaciju i brojne hrvatske otoke. Antanta im je to obećala Londonskim ugovorom. Tako su se Hrvati borili za AU na tri bojišnice. Prema Rusiji, Srbiji i Italiji. Najžešće su se borili s Italijom pod vodstvom pravoslavog Hrvata generala Svetozara Borojevića. Talijani su dobivali teške udarce od naše vojske i nisu nikako mogli osvojiti Istru i našu obalu.

Ali to je bio strahovito iscrpljujući rat za zaraćene strane i kad su stradanja zbog rata i gladi postala neizdrživa počeli su veliki socijalni nemiri. Ponajviše u Rusiji. Te su nemire iskoristili boljševici i obustavli ratne operacije prema AU i sve snage uprli ka tome da osvoje vlast. Zametnuli su do tada neviđeni građanski rat i uz pljačku svega što su stigli, pobili svoje protivnike i uspostavili “prvu zemlju socijalizma” u kojoj su radnici, zapravo proleteri pod SSSRvodstvom komunističke partije uspostavili tzv. diktaturu proletarijata. U istinu je to bila diktatura ne proletarijata nego partijska diktatura. Diktatura boljševičke vrhuške.

Rat je završio i zemlje, kako pobjednice tako i poražene zemlje, bile su rastrojene i predstavljale su pogodno tlo za širenje ideja o društvu jednakosti i pravde i uspostavu vlasti po ugledu na veliku prvu zemlju socijalizam u kojoj je počeo teći med i mlijeko. Ako ćemo se poslužiti sarkazmom.

U Müchenu je 6. travnja 1919. godine proglašena Bavarska Sovjetska Republika. Oko dva tjedna ranije (21. ožujka 1919. godine) proglašena je i Sovjetska Republika u Mađarskoj. Nakon šest dana vlast su preuzeli komunisti koji su imali planove za osnivanja Crvene armije, ukidanja papirnog novca i davanja tvornica radnicima. Uzeli taoce među visokim društvom. Krajem travnja smaknuli su osmoricu ljudi pod optužbom za špijunažu. Već 3. svibnja desničarske snage nasilno su je ugušile.

Labinska Republika

U Istri je izbila Proštinska buna koja je trajala od početka veljače do 5. travnja 1921. g. kad je ugušena. Tako je Labinska republikanastala i tzv. Labinska republika. Gotovo se istodobno u susjednoj Labinštini odvijao pokret rudara poznat kao Labinska republika, a obje su bile pokušaj otpora ugnjetavanoga stanovništva fašističkim, paravojnim i paradržavnim grupacijama, koje su nakon talijanske okupacije i uz prešutan pristanak službenih vlasti, terorizirale Hrvate i Slovence te ideološke neistomišljenike.

Svaka diktatura još ne znači da je riječ o fašizmu. Ali i fašizam i komunizam se služe diktaturom pad raznim izlikama da bi zadržali vlast. Dok su talijankim fašistima i njemačkim nacistima tadašnje vlasti prepustile vlast bez borbe, komunisti su uvijek dolazili na vlast nasilnim putem, ratom.
Uostalom, fašisti i nacisti su se imali u koga ugledati u praktičnoj provedbi svoje zločinačke politike. Ugledali su se na iskustva boljševizma u zemlji velike prijevare, kako je Sovjetski savez nazvao Istranin (u mladosti istarski Lenjin ) dr. Ante Ciliga. To je bilo nakon iskustav boljševizma u sibirskim logotima te obećane zemlje.

U prosudbama toga što se je u Istri događalo tih godina iza Prvog svjetskog rata ne smije se zanemariti kakva je IstraLabinU Istri je izbila Proštinska buna koja je trajala od početka veljače do 5. travnja 1921. g. kad je ugušena. Tako je nastala i tzv. Labinska republika. Gotovo se istodobno u susjednoj Labinštini odvijao pokret rudara poznat kao Labinska republika, a obje su bile pokušaj otpora ugnjetavanoga stanovništva fašističkim, paravojnim i paradržavnim grupacijama, koje su nakon talijanske okupacije i uz prešutan pristanak službenih vlasti, terorizirale Hrvate i Slovence te ideološke neistomišljenike.bila narodnosna struktura stanovništva. Prema popisu stanovništva iz 1911. g. u Istri je bilo 55 % Hrvata, 35 % Talijana (tu su i potalijančeni Hrvati i popisivači skloni Talijanima) i 9 % Slovenaca te 1 % ostalih. Stop! Nema drugih. Tu treba imati na umu da je Istra bila pod izravnom upravom Austrije o kojoj se u našoj povijesti govori samo kao državi koja je ugnjetavala naš narod. Međutim, činjenica je da je Austrija dopustila Hrvatski narodni preporod u Istri. Pod Austrijom se u školama učilo na hrvatskom jeziku (imam udžbenike iz toga vremena), u općinama u kojima su prevladavali Hrvati je službeni jezik bio hrvatski (imam knjige pravnih priručnika i propisa na hrvatskom kojima se služio moj djed), prva gimnazija u Pazinu je bila hrvatska gimnazija. Neko je vrijeme na njoj djelovao Vladimir Nazor.

Struktura stanovništava ne pokazuje kakav je bio život ljudi u Istri u to doba. Bit će da su Hrvati bili pretežito seljaci, a manjim dijelom žitelji gradova. Talijani pak obrnuto. Bili su bogatiji i bavili se unosnijim poslovima od Hrvata. Ipak jedni se s drugima živjeli u miru i međusobno se družili i vječavali se. Sve to uz relativno pravednu i sređenu vlast. Lokalna je vlast bila ili u rukama Talijana ili u rukama "narodnjaka" tj. Hrvata, kao što je u neko doba bilo i u Boljunu.

Eto, u takvo društvo više-manje sređeno je međunarodna zajednica, tj. Francuzi, Englezi i dijelom Amerikaci, nasrnula grubo i nepravedno, kad je teritorije Istre, Zadra i brojnih otoka iz sastava AU monarhije obećala Italiji kao nagradu za stupanje u rat na strani Antante protiv sila Osovine (Njemačke i AU). Posljedice toga su bile dramatične na štetu Hrvatske. Da stvar bude gora u te naše krajeve nije došla miroljubiva i demokratska Italija nego vrlo nesređena država u kojom su bujali socijalni nemiri, sukobi između pristaša revolucije i onih protiv toga i tadašnje su vlasti vidjele spas u fašizmu koji je bio sposoban nostiti se s - revolucijom. Tako su fašisti došli na vlast koja ma je ponuđene kao na pladnju. Isto se je dogodilo i u Njemačkoj desetak godina kasnije, kad su vlast prepustili Hitleru.

Fašistička Italija je zabranila sve hrvatsko u Istri

Dakle, nemoralna trgovina zapadnih sila s Italijom na račun naših zemalja uz bujanje fašizma u Italiji je stvorila Fasizam Istrajedan otrovni amalgam koji natjerao na desetine tisuća Hrvata i drugih žitelja da napuste Istru. U Puli kao ratnoj luci bio je obustavljen posao u arsenalu i oko 20 tisiuća hrvatskih radnika je bilo prisiljeno odseliti se u Jugoslaviju. A nadošli su pak Talijani, često siromasi iz južne Italije. Mnogi narodnjaci nisu ni željeli biti pod Italijom i odselili su se kako bi izbjegli progone.

Fašistička Italija je zabranila sve hrvatsko u Istri. I bogoslužje u crkvama na hrvatskom i hrvatske škole i javnu upravu itd. Istra nije toliko izgubila u ekonomskom pogledu ako se izuzmu Trst i Pula, pa i Rijeka, budući da je ona preferirala razvoj svoje Genove i dr.

Kad se malo promozga kakvu su ulogu u tom širenju fašizma na istok odigrali zapadni saveznici, više je nego jasno da su mu dali veliki poticaj. Ponovimo to: zapadni su saveznici (Engleska, Francuska) poticali širenje fašizma. Njima je smetala Austro-Ugarska i boljševizam, a ne i fašizam. Fašizam 20-tih godina u Italiji i nacizam u Njemačkoj 30-tih godina prošlog stoljeća im je bio od koristi. Podržavali su te pokrete.

Međutim, Istru je snašla druga puno, puno veća nesreća kad je zahvaljujući mons. Boži Milanoviću i drugim velikim domoljubima, Istra pripala Hrvatskoj i komunističkoj Jugoslaviji. Nije zlo u tome što je pripala Hrvatskoj i Jugoslaviji, nego što je potpala pod komunizam. To je imalo za Istru i njezino stanovništvo katasrofalne posljedice.

To bi mogla biti teme za sebe. Ne ću duljiti. Želim okončati ovu stvar.

Činjenica je da su nakon pada Italije i dolaska Jugoslavije kojom su ovladali komunisti Istru i posebno njezine gradove i neka područja napustile na desetine i desetine stanovnika. Talijani su doslovce ispraznili Motovun, Buje, Umag, Poreč, Bale i Vodnjan i druga mjesta u kojima su bili većina. Prosuđuje se da je iz Istre idrugih područja emigriralo od nekih 150 do preko 400 tisuća stanovnika. Od strane komunističkih vlasti je obavljeno sofisticirano etničko čišćenje. Ali je dobrim dijelom očišćeno i od Hrvata. U dokaz toga ovdje prenosim tekst pisma što ga je Drago Gervais uputio tada komunističkom rukovodiocu Dušanu Diminiću. To je onaj što je pjevao “Pod Učkun kućice bele, miće kot suzice vele...”.

Rijeka, 2. 4.1948.

Dragi druže Diminiću,

Već sam se nekoiko puta spremao da Ti pišem, ali mislio sam bolje usmeno kad dođem u Beograd. Međutim dRAGO gERVAISnema nade da ću uskoro u Beograd. Htio sam ti pisati o jednoj teškoj pojavi, ali bio je još jedan momenat, koji me je sprječavao u tome. Koliko je ono što čujem pretjerano i nategnuto prepričavanjem koja nisu od naročitog značaja. Ne vjerujem nego ono što sam vidim i čujem, jer znam ljude i njihovu sposobnost da uveličavaju. Međutim glasovi su sve češći; ako je i pola istine u onome što čujem, dovoljno je da osjećam svojom dužnošću da ti o tome pišem. Istina sigurno sam i zakasnio, sigurno si daleko bolje informiran od mene, možda se kod rukovodiocana stvar gleda drugačije i razumije se pravilnije, ali ipak smatram da neću pogrješiti ako Ti pišem. Ponavljam, smatram svojom dužnošću da to učinim.
Evo o čemu je stvar: Kao optanti za Italiju javljaju se i naši ljudi, i to prema pričanjima masovno, tako te je stvar dobila vid jednog plebiscita.

Konkretno što sam čuo:

Jedan drug iz Kaštelira, koji je bio u svom selu, tvrdi da se je iz jednog sela s pet stotina stanovnika njih 400 prijavilo ili odlučilo da optira za Italiju. Jučer sam bio u Opatiji, jedan je moj prijatelj razgovarao s čovjekom iz Labina i došao u Opatiju. Ovaj tvrdi da cijela Labinština optira za Italiju. Jedan drugi mi priča da su u Višnjanu samo četiri porodice odlučile da ostanu. Meni lično se je prošle nedjelje dogodilo ovo: U Medveji sjedio sam s jednim Opatijcem. U razgovoru s jednim optantom izjavio je da će i on optirati. Rekao sam mu: Ti ne možeš optirati, ti si Hrvat. Ne, odgvorio mi je, ja sam Talijan. Razumijme se, s ovakvim tipom obračunao bih se kratko. Strpao bih ga u haps i gotovo. Druga je stvar sa seljacima.

Tvrde mi ljudi, da se drugovi iz Fronte ne smiju niti pojaviti u selima. To mi je rečeno samo u pogledu Liburnije, specijalno za Učku, za druga sela ne znam. Pričaju da naši mladići obzirom na regrutaciju bježe preko granice.

Naveo sam nekoliko detalja, svi su ostali slični. I ako je samo pola istina, strašno je. I ne radi se o tome da li ćemo dozvoliti tim ljudima da otiđu ili ne, nego se radi o situaciji koja vlada u Istri. Postoje po mom mišljenju četiri uzroka :

1. Nesposobnost, a često i zlonamjernost i sabotaža od strane organa mjesnih narodnih vlasti.

2. Reakcionarna shvaćanja u narodu koja neopravdanim postupcima, često glupošću, a ponajviše samovoljom pojedinih organa, bivaju još podgrijavana, umjesto da ih se suzbija.

3. Katastrofalno stanje ishrane

Druže Diminiću, razmišljao sam o tome što da radim, smatrao sam svojom dužnošću da Ti pišem, ali, vidio sam ne bi valjalo. Htio sam čak da ti šaljem redovne izvještaje. Ne bi valjalo zbog toga jer bi to na kraju bilo rekla-kazala. Zbog toga mislim da bi bilo najbolje ukoliko smatrate potrebnim da izvršite jednu anketu, pošaljite pouzdane ljude, pa da izvidite stvar, da na terenu prouče zlo i što se sve može ili treba učiniti.

Eto to je sve.

Svakako Te molim da mi javiš da li je ovo moje pismo bilo umjesno i da li je potrebno da Ti još pišem po ovoj stvari. Ne bih želio da se miješam u stvari za koje nisam pozvan da ih iznosim, kratko ne bih htio da pogriješim, ali vjeruj mi, toliko sam impresioniran da sam smatrao potrebnim i dužnošću da Ti pišem.

Stana još uvijek nemam. Pisao sam Ti s tim u vezi jedno “očajno” pismo, ali sam ga poderao.

Izdržat ću. Nemo profeta in patria.
Bio bih Ti jako zahvalan kad bi mi pisao, kad bih znao da li je ovo moje pismo bilo na mjestu ili ne.

Srdačno Te pozdravlja Tvoj

Gevais

Opaska: prepisano iz knjige Dušan Diminić “Sjećanja - Život za ideju”, naklada Adamić 2005. g.

Pa sad dragi čitatelji prosudite bez pristranosti tko je u tim zbivanjima djelovao kao fašist (ako je to pojam kojim se označuje političko zlo), a tko kao antifašist (što bi trebalo značiti borca za dobro).

Zbog komunističkog etničkog čišćenja i naseljavanja pod zaštitom crvene zvijezde i srpa i čekića izmijenjen je etnički sastav stanovništva u Istri. Prema popisu iz 2011. g. spominje se brojka od 208.000 žitelja u Istarskoj županiji. Bit će da se negdje izgubilo oko 8.000 žitelja.

Ovaj je sastav stanovništva u Istarskoj županiji:
- Hrvati 142.173 ili 68,33 %
- Talijani 12.542 ili 6,03 %
- Srbi 7.206 ili 3,46 %
- Bošnjaci 6.146 ili 2,9 %
- Albanci 2.393 ili 1,15 %
- Slovenci 1.193 ili 1 %
- Regionalno izjašnjeni 25.203 ili 12,11 %
- Neizjašnjeni 4.078 ili 1,9

Ukupno 200.934 ili 100 %

Slovenci su većim dijelom smanjeni zbog dijela Istre koji je nakon rata pripao Sloveniji.

Bila bi zanimljiva detaljnija analiza tih demografskih procesa u Istri koji bi dali odgovor na pitanje zašto je tu takva politička situacija. Kad se usporedi s podatcima iz 1911. g. Vidi se da su ponajviše nestali Talijani : s 35 % pali su na svega 6,03 %. Talijane su zamijenili neki drugi koji na izborima uporno daju svoije gleasove ili SDP-u ili IDS-u. To se pak svodi na isto. Nekada je u Istri živjelo oko 400.000 stanovnika ! Ali, što ćemo ? “To nam je naša borba dala “ - govorilo se nekada iza rata.

Zaključci

1. Fašizam je izvorno je društveni pokret koji je vezan za Italiju. Prema Goranu Moravčeku Gabriele D’Annunzio nagovijestio je upravo u Rijeci vladavinu fašizma, pokreta koji je uz nacizam i komunizam obilježio povijest 20. stoljeća. Rekao bih da je cilj utemeljitelja fašizma Benita Mussolinija bio obnovaRimskog carstva. Nije imao ni rasni povijni klasni karakter. Držao da je s fašizmom otpočela nova era: era fascista. To pokazuje koliko je Mussolini držao do značenja pokreta kojei je vodio. Kasnije su komunisti svaku diktaturu s desnice izjednačavali s fašizmom.

2. Nacizam je stjecajem okolnosti kasnio više od deset godina za fašizmom. Vođi Adolfu Hitleru je bio cilj uspostava njemačkog carstva od Rajne do Urala i od Baltika do Sredozemlja. Bio je to režim sličan fašizmu, ali s rasnom ideologijom i idejom o supremaciji arijevaca nad drugim nižim rasama. Nije mu bio cilj ratovati za Zapadom. Njemačku je htio širiti prema istoku i jugoistoku. Kad je Zapad juvidio opasnost od Njemačke zaratio je s njom.

3. Antifašizam pak ima dva lica. Prvo, antifašizam nije ni pokret, ni ideologija. On i nije drugo nego zamjena za komunizam. I po tome ima dva lica. Komunizam je ideologija slobode, pravednosti i jednakosti (med i mlijeko), ali to je i praksa koja ima sve značajke komunističkog fašizma. Osnova te ideologije i prakse je klasno viđenje društva i uništenje vladajuće klase i uspostava društva bez klasa. Naravno, riječ je o velikoj prijevari u čemu su komunisti bez premca. Kad je ta prijevara razobličena i kad se je sustav urušio, komunisti su u skladu sa svojom filozofijom prijevare navukli masku antifašizma.

4. Zapadna demokratska društva su često jednim dijelom društva prikrivenog fašizma, ali ne kao antifašistička društva, nego kao demokratska i slobodna društva. Ali, često ne mare ni za slobodu ni za interese drugih društava. Mali i slabi narodi služe im za potkusurivanje u njihovoj igri velikih. Tako su postupili i tada kad su sudjelovanje Italije u ratu protiv sila Osovine, “platili” hrvatskom i slovenskom zemljom.

Vinko Buretić

Sub, 5-12-2020, 23:36:27

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.