Imena hrvatskih županija

Na sjednici Zastupničkoga doma Sabora Republike Hrvatske 29. prosinca 1992. god. usvojena su dva zakona o administrativno-teritorijalnom ustrojstvu Republike Hrvatske i još dva zakona o lokalnoj upravi i samoupravi. Dan kasnije, 30. prosinca, predsjednik Republike potpisao je ukaze o proglašenju važećima ovih četiriju zakona. Isti taj dan zakonski tekstovi su bili pripremljeni za tisak i objavljeni u "Narodnim novinama". Ta brzina u usvajanju ovih zakona bila je uvjetovana potrebom organiziranja izbora za novoustrojeni Županijski dom Sabora i u vezi s tim novoga ustrojstva Hrvatske koja je do tada imala staru podjelu na općine (106) i zajednice općina (9).

Zbog brzine u usvajanju i loše koncepcije teritorijalnoga ustrojstva učinjene su brojne pogrješke pa su navedeni zakoni često bili mijenjani, ispravljani i dopunjavani. Najznačajnije su izmjene bile one iz 1995. god. kad je Grad Zagreb, kao posebna administrativno-teritorijalna jedinica, vraćen u okvire Zagrebačke županije, i one iz 1997. god. kad su zbog promijenjenih političkih okolnosti iz zakona izostavljeni kotarevi, glinski i kninski.

O podjeli Hrvatske na županije razmišljao se je i prije usvajanja navedenih četiriju zakona. Prijedlog Republičkoga ŽupanijeO podjeli Hrvatske na županije razmišljao se je i prije usvajanja navedenih četiriju zakona. Prijedlog Republičkoga zavoda za statistiku sadržavao je 17 županija i 106 općina. U tom prijedlogu nisu bile predviđene županije sa sjedištem u Čakovcu, Koprivnici i Slavonskom Brodu. Od toga prijedloga se je odstupilo pa je tako Hrvatska zakonom iz 1992. god. bila podijeljena na 20 županija, a ove pak na 448 jedinica niže razine (od toga broja bilo je 69 gradova i 419 općina). Važno je ovdje napomenuti da Zupanije2su kriteriji za određivanje gradova bili proizvoljni pa su mnogi gradovi, koji su do tada imali status grada, ovim zakonom taj status izgubili, te je tako npr. Otočac u Lici bio grad, a Đurđevac u Podravini to nije bio.zavoda za statistiku sadržavao je 17 županija i 106 općina. U tom prijedlogu nisu bile predviđene županije sa sjedištem u Čakovcu, Koprivnici i Slavonskom Brodu.

Od toga prijedloga se je odstupilo pa je tako Hrvatska zakonom iz 1992. god. bila podijeljena na 20 županija, a ove pak na 448 jedinica niže razine (od toga broja bilo je 69 gradova i 419 općina). Važno je ovdje napomenuti da Zupanije2su kriteriji za određivanje gradova bili proizvoljni pa su mnogi gradovi, koji su do tada imali status grada, ovim zakonom taj status izgubili, te je tako npr. Otočac u Lici bio grad, a Đurđevac u Podravini to nije bio.

U navedenom zakonu o teritorijalnom ustrojstvu županije su numerirane od 1 do 20 i to prema udaljenosti županijskoga središta od grada Zagreba, kao glavnoga grada države. Budući da je Zagrebačka županija imala sjedište u Zagrebu, dobila je broj 1. Kad je već taj kriterij uzet kao odlučujući, onda je najudaljenija županija, ona sa sjedištem u Dubrovniku, trebala dobiti broj 20, a ne 19. U ovom zakonu kao 20. je navedena Međimurska županija, a Čakovec, sjedište te županije, bliži je Zagrebu od mnogih drugih županijskih sjedišta. Iz ovoga proizlazi zaključak da je i numeriranje županija izvršeno proizvoljno, bez jasnih kriterija.

Kotarevi

Pod utjecajem vanjskih političkih čimbenika Hrvatska je morala ustrojiti i dva kotara koji su zapravo bili posebne administrativno-teritorijalne jedinice u okviru županija sa sjedištem u Sisku i Zadru. Te su županije protiv takve JedinceU Hrvatskoj postoje administrativno-teritorijalne jedinice četiriju razina: država, županija, grad/općina i mjesna zajednica. Na trećoj razini trebao je postojati samo jedan naziv, i to općina, zato što leksem grad u hrvatskom jeziku stoljećima ima dva ustaljena značenja, značenje tvrđave i urbanoga naselja. Grad je početna riječ u imenu 129 administrativno-teritorijalnih jedinica. Imeničke sintagme s početnim leksemom grad ne znače isto, npr. grad Zagreb i Grad Zagreb. Prva sintagma značenjski pokriva područje Zagreba (grada), a druga područje teritorijalne jedinice niže razine kojoj pripadaju i brojna sela, njih 69, zbog čega je takvo ime neprikladno.odluke izražavale neslaganje i nevoljko su ju prihvatile. U navedenom zakonu samo je zapisano da se u sastavu tih dviju županija nalaze još i dva kotara, glinski i kninski, s posebnim samoupravnim položajem koji nije bio zakonski reguliran niti ga je bilo moguće regulirati zato što su područja tih kotareva do 4. kolovoza 1995. god. bila izvan hrvatske nadležnosti, a separatističke vlasti tzv. Republike Krajine nisu ni priznavale postojanje tih dvaju rhzupanijekotareva. Zbog novonastalih političkih okolnosti u kolovozi 1995. god. ti su kotarevi bili izostavljeni iz novoga zakona o teritorijalnom ustrojstvu Hrvatske tek 17. siječnja 1997. god. Od 29. prosinca 1992. pa do 17. siječnja 1997. god. ti kotarevi nisu bili administrativno i upravno realizirani, dakle bili su zapravo mrtvo slovo na papiru.

Zanimljivo je ovdje napomenuti da je 1992. god. "Zakonom o Gradu Zagrebu" bilo predviđeno i regulirano postojanje gradskih kotareva kao posebnih oblika mjesne samouprave koji pak nisu zaživjeli pa su u izmjenama i dopunama toga zakona kotarevi zamijenjeni gradskim četvrtima, a veća naselja u zagrebačkom okružju postala su, zajedno sa svojom širom okolicom, nove administrativno-teritorijalne jedinice (npr. Velika Gorica, Zaprešić). Nije se vodilo računa o tom da u tim dvama zakonima riječ kotar ima različita značenja, u jednom zakonu je to prostrano područje u okviru županije, a u drugom područje mjesne samouprave u okviru Grada Zagreba.

Zakonskim odredbama iz 1992. god. područje grada Zagreba i njegove okolice regulirano je kao posebna teritorijalna jedinica koja je izdvojena iz Zagrebačke županije i ustrojena posebnim zakonima. Iako Grad Zagreb nije županija, jer mu na čelu nije župan nego gradonačelnik, u navedenim zakonima piše da ta teritorijalna jedinica ima položaj županije, a u izmjenama i dopunama čak i to da je gradonačelnik po položaju župan Zagrebačke županije. Ovo je dobar primjer zakona koji vrvi nelogičnostima, nedosljednostima, proizvoljnostima i proturječnostima.

Na sjednici Zastupničkoga doma Sabora Republike Hrvatske 20. rujna 1995. god. usvojene su izmjene i dopune dvaju zakona o administrativno. Teritorijalnom ustrojstvu Hrvatske i još dvaju zakona o lokalnoj samoupravi i upravi. Predsjednik Republike je sljedeći dan potpisao ukaze o proglašenju važećima ovih četiriju izmijenjenih i dopunjenih zakona. Dan kasnije novi zakonski tekstovi su objavljeni u "Narodnim novinama".

Zbog odluke državnoga vrha da se Grad Zagreb, kao posebna teritorijalna jedinica, vrati u sastav Zagrebačke županije, pristupilo se je izmjenama i dopunama navedenih zakona. Ustrojene su nove teritorijalne jedinice: gradovi (Jastrebarsko, Sveti Ivan Zelina, Velika Gorica, Vrbovec i Zaprešić) i općine (Bedenica, Bistra, Dubravica, Kravarsko, Luka, Orle, Pokupsko i Stupnik). Područje Grada Zagreba ovim je izmjenama i dopunama znatno smanjeno, čak za 113 naselja (5 gradova i 108 sela). Izmjene i dopune su se zapravo odnosile samo na jednu županiju pa je, kao i često prije, tak zakon iz 1995. god. trebalo nazvati "Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Zagrebačkoj županiji".

U Hrvatskoj postoje administrativno-teritorijalne jedinice četiriju razina: država, županija, grad/općina i mjesna zajednica. Na trećoj razini trebao je postojati samo jedan naziv, i to općina, zato što leksem grad u hrvatskom jeziku stoljećima ima dva ustaljena značenja, značenje tvrđave i urbanoga naselja. Grad je početna riječ u imenu 129 administrativno-teritorijalnih jedinica. Imeničke sintagme s početnim leksemom grad ne znače isto, npr. grad Zagreb i Grad Zagreb. Prva sintagma značenjski pokriva područje Zagreba (grada), a druga područje teritorijalne jedinice niže razine kojoj pripadaju i brojna sela, njih 69, zbog čega je takvo ime neprikladno.

Na dnevnom redu 1997.

Problem teritorijalnoga ustrojstva Hrvatske ponovno se je našao na dnevnom redu Sabora 17. siječnja 1997. god. kada je usvojen novi "Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj" u kojem su uvažene brojne dotadašnje izmjene i dopune istoimenoga zakona iz 1992. god. Novi zakon je donio značajnije promjene samo u četirima županijama: ukinuti su kotarevi (glinski i kninski), Grad Zagreb je po drugi put izdvojen iz Zagrebačke županije, teritorijalno je smanjena Zadarska županija zato što je kninsko područje pripojeno Šibenskoj županiji, redoslijed županija je ostao isti s tim što je ispuštena nekadašnja 21. jedinica, i numeracija županija je ostala ista pa je Međimurska županija i dalje bila posljednja na popisu županija, za sve županije je navedeno, kao i prije, da im je sjedište u određenom gradu (npr. Karlovačka županija sa sjedištem u Karlovcu), jedino je za Zagrebačku županiju navedeno da joj je sjedište u Gradu Zagrebu umjesto u gradu Zagrebu, izmijenjen je redoslijed riječi u imenima županija pa je to usklađeno s pravopisnom normom hrvatskoga standardnoga jezika (npr. Županija Varaždinska → Varaždinska županija, Županija Sisačko-Moslavačka → Sisačko-moslavačka županija...), popis naselja u okviru nekih gradova i općina nije abecedni ili je u tom smislu manjkav.

Potrebno je ovdje ukazati na nesnalaženje političara i pravnika u rješavanju statusa Grada Zagreba. Od 30. prosinca 1992. do 20. rujna 1995. god. Grad Zagreb je bio posebna teritorijalna jedinica izvan Zagrebačke županije, od 20. rujna 1995. do 17. siječnja 1997. god. Grad Zagreb je bio u sastavu Zagrebačke županije, od tada pa do danas Grad Zagreb je izvan Zagrebačke županije.

Na osnovi novoga zakona iz 1997. god. Hrvatska ima 20 županija i Grad Zagreb kao posebnu jedinicu. Županije su podijeljene na gradove (129) i općine (426), ukupno 554 teritorijalne jedinice niže razine. U odnosu na zakon iz 1992. god. došlo je do znatnoga povećanja broja gradova (69 → 129) i do neznatnoga povećanja broja općina (419 ← 426), ukupno je povećanje za 60 teritorijalnih jedinica (488 → 554), gradova i općina. Dakle, Hrvatska ima 575 administrativno-teritorijalnih jedinica više i niže razine (županije; gradovi i općine) što je prevelik broj za državu njene veličine pa bi ih stoga trebalo biti znatno manje.

Iako je u hrvatskim pravopisima već poodavno uobičajeno pravilo da se početnim velikim slovom pišu autosemantične riječi samo u imenima država i u imenima naselja (gradova i sela), u zakonu o teritorijalnom ustrojstvu Hrvatske iz 1992. god. to pravilo nije uvaženo pa su sve riječi u imenima županija bile pisane početnim velikim slovom, npr. Županija Šibenska, Županija Splitsko-Dalmatinska, Županija Dubrovačko-Neretvanska..., a trebalo ih je pisati ovako: Šibenska županija, Splitsko-dalmatinska županija, Dubrovačko-neretvanska županija.... Taj je pravopisni nedostatak otklonjen u zakonima iz 1995. i 1997. god.

Još je jedna jezična nepravilnost bila u imenima hrvatskih županija. U hrvatskom jeziku stilski je neobilježena pozicija pridjeva ispred imenice (npr. rumena jabuka), a obilježena ona iza imenice (npr. jabuka rumena). U imenima administrativno-teritorijalnih jedinica ne može biti stilski obilježenih leksema pa je tako npr. županiju sa sjedištem u Zagrebu trebalo nazvati Zagrebačka županija, a ne Županija zagrebačka. Ovo pak vrijedi i za sve ostale županije. U izmijenjenim i dopunjenim zakonima o teritorijalnom ustrojstvu Hrvatske te su pravopisne i jezične nepravilnosti otklonjene pa je u imenu županije samo prva riječ pisana početnim velikim slovom, a pridjevi su vraćeni na poziciju ispred imenice (npr. Županija Osječko-Baranjska → Osječko-baranjska županija).

Kako su nastala imena hrvatskih županija

Kako su nastala imena hrvatskih županija, što je motiviralo ta imena, koji su kriteriji primijenjeni i sl.? Odgovore na neka od tih pitanja možemo pronaći u 1. stavku 2. članka navedenoga zakona iz 1992. god.: "Naziv (ime) jedinice lokalne samouprave određuje se ovim Zakonom prema nazivu naselja u kojem je njezino sjedište ili prema povijesnom ili zemljopisnom obilježju." Slična je odredba i u istoimenom zakonu iz 1997. god.: "Naziv općine, grada, odnosno županije određuje se ovim Zakonom prema naselju u kojem je sjedište predstavničkog tijela lokalne samouprave, odnosno jedinice lokalne uprave i samouprave. Naziv općine, grada i županije može se odrediti i prema povijesnom i zemljopisnom obilježju." Iz ovoga proizlazi da su županije uglavnom trebale dobiti ime prema gradu u kojem stoluje župan i u kojem se nalaze županijska tijela (skupština i poglavarstvo). Navedeni zakoni dopuštaju da neka županija dobije ime prema povijesnomu ili zemljopisnomu obilježju. Iz obaju zakona proizlazi da županije mogu dobiti ime samo prema jednomu, a ne prema dvama kriterijima. Imena hrvatskih županija trebale su biti dvočlane imenske sintagme (pridjev + imenica). To je imenotvorno načelo primijenjeno samo u imenima šest županija (npr. Karlovac → Karlovačka županija). Čak je četrnaest županija dobilo ime kombinacijom dvaju kriterija što navedenim zakonima nije bilo predviđeno (npr. Osijek + Baranja → Osječko-baranjska županija).

Sve motivacijske kombinacije imena hrvatskih županija mogu se podijeliti u osam skupina:

ime grada → ime županije

Imena četiriju županija motivirana su imenom grada (Karlovac → Karlovačka županija, Varaždin → Varaždinska županija, Zadar → Zadarska županija, Zagreb → Zagrebačka županija). U zakonu o teritorijalnom ustrojstvu iz 1992. god. ovakvu motivaciju je imala i Šibenska, ali ne i Zadarska županija (Šibenska županija → Šibensko-kninska županija, Zadarsko-kninska županija → Zadarska županija).

ime područja → ime županije

U ovoj su skupini samo dvije županije: Istarska i Međimurska. Kriterij da ime županije bude motivirano zemljopisnim imenom dobar je ako se područje županije podudara s područjem koje označava određeno zemljopisno ime. Tako npr. Istarska županija ne pokriva područje cijele Istre jer je manji dio Istre u Sloveniji i Italiji (kopnena granica je pravolinijska crta od Preluka do Trsta), čak i područje istočno od Učke do mora i sjeverno od Ćićarije ne pripada Istarskoj nego Primorsko-goranskoj županiji. Međimurska županija pokriva samo hrvatski dio Međimurja, s tim da je zapadna granica te županije podudarna s hrvatsko-slovenskom granicom. Međimurje, kraj između Drave i Mure proteže se i u Sloveniju.

ime grada + ime gorja → ime županije

Ime Bjelovarsko-bilogorske županije motivirano je imenom grada i imenom gorja (Bjelovar + Bilogora). Budući da područje Bilogore pripada trima županijama (Bjelovarsko-bilogorska, Koprivničko-križevačka i Virovitičko-podravska) pogrješno je bilo pridjev bilogorski vezati samo uz jednu županiju.

ime područja + ime grada → ime županije

Ime Ličko. Senjske županije motivirano je imenom područja i imenom grada (Lika + Senj). U vrijeme izrade zakona o teritorijalnom ustrojstvu Hrvatske bilo je predviđeno da će toj županiji biti ime Lička županija, ali se je od toga odustalo zbog nezadovoljstva Senjana i Podgorana ponuđenim imenom. Ličko-senjska županija obuhvaća i neka područja koja nisu dio Like niti grada Senja i njegove okolice (otok Pag i podvelebitsko primorje). Zadarska županija je zakonom iz 1997. god. znatno smanjena: kninsko područje je pripalo bivšoj Šibenskoj županiji, a sjeveroistočni dio Like (Udbina, Krbava, Korenica, Plitvice) pripao je Ličko-senjskoj županiji. Manji dio Like i dalje je u sastavu Zadarske županije (Donji Lapac, Gračac).

ime grada + ime grada → ime županije

Ime Koprivničko-križevačke županije motivirano je imenima dvaju gradova (Koprivnica + Križevci). Prvi od njih je sjedište župana, a drugi je bio sjedište županije do ukinuća Vojne krajine potkraj. Ovo je trebala biti Koprivnička županija, ali joj je ime prošireno zbog nezadovoljstva Križevčana. Iako se druga motivacijska riječ odnosi na grad Križevce, ovdje je zapravo prevagnuo povijesni kriterij imenovanja jer je u tom gradu do potkraj 19. st. bilo sjedište Križevačke županije. I ime Šibensko-kninske županije motivirano je imenima dvaju gradova (Šibenik + Knin). Do 1997. god. postojala je Zadarsko-kninska županija čije je ime također bilo motivirano imenima dvaju gradova (Zadar + Knin).

ime grada + ime rijeke → ime županije

Ime Dubrovačko-neretvanske županije motivirano je imenom grada i imenom rijeke (Dubrovnik + Neretva). Pridjev neretvanski se ne odnosi samo na rijeku Neretvu nego i na stanovnike doline Neretve (Neretvani). Rijeka Neretva samo manjim dijelom teče područjem ove, a većim dijelom područjem susjedne Hercegovačko-neretvanske županije sa sjedištem u Mostaru. Zapadni dio Dubrovačko-neretvanske županije naziva se Poneretvlje (plodna ravnica oko donjega toka rijeke Neretve), a najzapadniji dio Jezero (polje i sela oko njega) nije Poneretvlje. Budući da su imena dviju županija na sjeveru Hrvatske (Brodsko-posavska i Virovitičko-podravska) motivirana i imenima područja kojim teku rijeke (Sava) i Drava (Podravina), onda se je i ovu najjužniju, čijim područjem teče rijeka Neretva (Poneretvlje), moglo nazvati Dubrovačko-poneretvanskom županijom i na taj način izbjeći pridjev koji se odnosi podjednako na Neretvu i Neretvane.

ime grada + ime područja → ime županije

U ovoj skupini ima osam županija čija su imena motivirana imenom grada u kojem je sjedište župana i imenom nekoga područja. Tako je npr. ime Krapinsko-zagorske županije motivirano imenom grada i imenom prostranoga područja sjeverno i sjeverozapadno od Medvednice (Krapina + Zagorje). Veći dio Zagorja pripada Krapinsko-zagorskoj, a manji dio Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji.

Ime Osječko-baranjske županije motivirano je imenom grada i imenom nizinskoga područja koje omeđuju rijeke Drava i Dunav (Osijek + Dunav) i mađarsko-hrvatska granica na sjeveru. Veći dio Baranje nalazi se u Mađarskoj.
Ime Vukovarsko-srijemske županije je motivirano imenom grada i imenom nizinskoga područja koje omeđuju rijeke Sava i Dunav i hrvatsko-srbijanska granica na istoku. Veći dio Srijema nalazi se u Srbiji.

Ime Virovitičko-podravske županije motivirano je imenom grada i imenom nizinskoga područja uz rijeku Dravu (Virovitica + Podravina). Budući da je Podravina porječje Drave od Varaždina do Osijeka i malo dalje do njenoga utoka u Dunav (samo hrvatski dio Podravine), još bi tri županije (one sa sjedištem u Varaždinu, Koprivnici i Osijeku) u svojem imenu mogle imati pridjev podravski.

Ime Brodsko-posavske županije motivirano je imenom grada i imenom nizinskoga područja uz rijeku Savu (Brod + Posavina). Iako je službeno ime grada Slavonski Brod, iz imena županije izostavljen je taj pridjev pa ime motivacijski upućuje na Brod na Savi, staro ime toga grada do 1910. god. Budući da je Posavina porječje Save od Zagreba do Županje i malo dalje na istok (samo hrvatski dio Posavine), još bi tri županije (one sa sjedištem u Zagrebu, Sisku i Vukovaru) u svojem imenu mogle imati pridjev posavski.

Ime Požeško-slavonske županije je motivirano imenom grada i imenom prostrane pokrajine (Požega + Slavonija). Slavonija je teritorijalno razdijeljena na pet županija (sa sjedištima u Požegi, Virovitici, Osijeku, Vukovaru i Brodu) pa su stoga sve ove županije u svojem imenu mogle imati pridjev slavonski.

Ime Sisačko-moslavačke županije motivirano je imenom grada i imenom područja (Sisak + Moslavina). Pridjev koji se nalazi u imenu ove županije odnosi se na Moslavinu, a tvoren je zapravo od etnika Moslavac. Osim Moslavine ova županija obuhvaća još i dio Turopolja, Pounje (hrvatski dio), Lonjsko polje i Banovinu.
Ime Splitsko-dalmatinske županije motivirano je imenom grada i imenom pokrajine (Split + Dalmacija). Dalmacija je razdijeljena, kao i Slavonija, na više županija (sa sjedištima u Dubrovniku, Splitu, Šibeniku i Zadru) pa je svaka od njih u svojem imenu mogla imati pridjev dalmatinski.

ime područja + ime područja → ime županije

Ime Primorsko-goranske županije motivirano je imenima dvaju područja (Hrvatsko primorje + Gorski kotar). Zbog ekonomičnosti dvočlano ime Hrvatsko primorje gubi pridjev i svodi se na imenicu primorje koja postaje vlastito ime Primorje. S obzirom na značenje imenice primorje svaka primorska (jadranska) županija, dakle ona koja ima izlaz na more, u svojem imenu mogla bi imati pridjev izveden od imenice primorje. Takvih je županija čak sedam, to su one sa sjedištima u Dubrovniku, Splitu, Šibeniku, Zadru, Gospiću, Rijeci i Pazinu). Iz imena Gorski kotar, koje je također motiviralo ime ove županije, imenica kotar je otpala, a pridjev gorski je zamijenjen pridjevom goranski koji je izveden od etnika Goranin. Primorsko-goranska županija obuhvaća veći dio Gorskoga kotara (manji dio pripada Karlovačkoj županiji), manji dio Istre (veći dio pripada Istarskoj županiji), zatim kvarnersko primorje i sve kvarnerske otoke. Zbog dvaju razloga ime Primorsko-goranske županije je neprikladno i trebalo ju je nazvati Riječkom županijom. Prvi razlog neprikladnosti je zamjena pridjeva gorski pridjevom goranski, a drugi razlog je motivacija imenom Hrvatsko primorje.

Hrvatski geografi pod hrvatskim primorjem podrazumijevaju primorje koje pripada Hrvatskoj, a proteže se od ImenovanjeHrvatske županije je trebalo imenovati samo prema jednomu kriteriju i to prema imenu grada u kojem stoluje župan pa bi se tako izbjegle brojne nepravilnosti, dakle: Bjelovarska, Brodska, Čakovečka, Dubrovačka, Gospićka, Karlovačka, Koprivnička, Krapinska, Osječka, Pazinska, Požeška, Riječka, Sisačka, Splitska, Šibenska, Varaždinska, Virovitička, Vukovarska, Zadarska i Zagrebačka županija. Imena županija su trebala biti kratka, samo pridjev i imenica, a ne dvopridjevsko-imenička, kako je to u imenima većine županija.Boke (na jugu) do Savudrije (na sjeveru). Oni hrvatsko primorje dijele na južnohrvatsko (južnodalmatinsko, srednjodalmatinsko i sjevernodalmatinsko) i sjevernohrvatsko (podvelebitsko, kvarnersko i istarsko). Hrvatsko primorje koje je motiviralo ime Primorsko-goranske županije nije zemljopisni nego povijesni pojam. Tako je npr. potkraj 18. st. hrvatsko primorje većim dijelom pripadalo Mletačkoj Republici, a manjim dijelom Dubrovačkoj Republici, Otomanskoj i Habsburškoj Carevini. Najmanji je pak dio pripadao banskoj Hrvatskoj. To se je tzv. Hrvatsko primorje protezalo od ušća Rječine do Triblja kod Crikvenice (otoci ispred obale nisu pripadali banskoj Hrvatskoj). Nakon propasti Mletačke i Dubrovačke Republike veći dio hrvatskoga primorja je pripao Habsburškoj Carevini. To se je tzv. Austrijsko primorje protezalo od Venecije do Budve. Kad su Mađari dobili upravu nad Rijekom, taj djelić hrvatskoga primorja nazvali su Mađarskim (Ugarskim) primorjem. Nakon ukidanja Vojne krajine neznatno je povećano primorje koje je pripadalo banskoj Hrvatskoj. To se je tzv. Hrvatsko primorje tada protezalo od Rječine do Lukova Šugarja kod Karlobaga (kvarnerski otoci nisu ni tada pripali banskoj Hrvatskoj). Iz ovoga prikaza vidi se da su u prošlosti tuđinci vladali hrvatskim primorjem i nazivali ga svojim imenom. Dakle, povijesno ime Hrvatsko primorje, odnosno kraće Primorje, koje je motiviralo ime Primorsko-goranske županije, zapravo je anakrono ime kojemu je mjesto u prošlosti. Stoga je bilo nepromišljeno Primorsko-goranskoj županiji dati ime koje upućuje na nekadašnju tuđinsku vlast u hrvatskim krajevima i na vrijeme kad je Hrvatska bila u vlasti tuđina (Mlečana, Mađara, Turaka, Francuza i Austrijanaca).

***

Hrvatske županije je trebalo imenovati samo prema jednomu kriteriju i to prema imenu grada u kojem stoluje župan pa bi se tako izbjegle brojne nepravilnosti, dakle: Bjelovarska, Brodska, Čakovečka, Dubrovačka, Gospićka, Karlovačka, Koprivnička, Krapinska, Osječka, Pazinska, Požeška, Riječka, Sisačka, Splitska, Šibenska, Varaždinska, Virovitička, Vukovarska, Zadarska i Zagrebačka županija. Imena županija su trebala biti kratka, samo pridjev i imenica, a ne dvopridjevsko-imenička, kako je to u imenima većine županija. Istina, dvopridjevsko-imeničkih imena županija je bilo i u prošlosti, ali to ne znači da je tako trebalo učiniti i u imenovanju suvremenih županija. Do ukinuća Vojne krajine u Hrvatskoj je bilo sedam županija (Srijemska, Požeška, Virovitička, Križevačka, Varaždinska, Zagrebačka i Severinska), a potkraj 19. i početkom 20. st. bilo ih je osam (Srijemska, Požeška, Virovitička, Bjelovarsko-križevačka, Varaždinska, Zagrebačka, Riječko-modruška i Ličko-krbavska).

Iz ovoga razmatranja o imenima hrvatskih županija uočavaju se brojne nepravilnosti kojih je toliko da ih je teško i pobrojiti, od neusklađenosti zakonskih tekstova s normom hrvatskoga standardnoga jezika pa do loših imenotvornih postupaka, kojih je i previše.

Milan Nosić

Čet, 29-07-2021, 10:05:47

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.