"Godine kaosa"

Dugo sam razmišljao mogu li svoje glavne teze, ali i najvažnije deformacije današnjice prikazati na što sažetiji način. Zašto? Od kada sam ostao bez grkljana i glasnica znatno manje govorim, pa od tada želim svoje misli što kraće izreći. Ponekad imam pred sobom sliku kao da razgovaram s nekim tko je došao s drugoga planeta, a želi čuti moje glavne misli, ali i glavne probleme čovječanstva. Evo kako bih to prezentirao (i to samo) u dvije riječi…

U dvije riječi sve stane

Kao prvo, nekada i danas tvrdim da je "šutnja zlo". Od kada govorim uz govornu protezu odlučio sam otvoriti podcast sa simboličkim nazivom "Slavonski svjetionik". Svjetionik obasjava staze života, upozorava na opasnosti da se ne nasučemo na hridi ili da drugačije gledamo na životne zapreke.

Papa Benedikt XVI. ustvrdio je da je suvremenim svijetom zavladala "diktatura relativizma", a Tomislav Ivančić krizu suvremenog doba detektirao je kao "krizu smisla". Papa Ivan Pavao II. ukazivao je da se suvremeno društvo nalazi u procjepu "kulture života" i "kulture smrti". Odatle se vrijedi podsjetiti oproštajnog pisma vrsne hrvatske novinarke Ane Rukavine koje je naslovila "Želim život".

"Prognanici života" bile su razne žrtve nasilja, rada, rata, bolesti ili patnji i šalju poruke da nikada ne treba odustati. Oni su izišli iz "pakla života", pronašli "smisao života" i postali "lučonoše života".

Dirigirani kaos i društveni aspekt otuđenja

Današnji svijet obilježavaju ne samo međucivilizacijski, nego ponajprije "anticivilizacijski sukobi". Gotovo mitološko upozorenje zapisano je u knjizi The Death of the West da će "imigracijske najezde" u Europi, prema P. Buchananu, dovesti do "smrti Zapada". Ljudska povijest je "kronika zločina" (A. Schopenhauer), a ljudi su češće neprijateljski, a sve manje "prijateljski raspoloženi" (Ch. Thruman).

Problemi otuđenog čovjeka opisani su u knjizi američkog sociologa D. Riesmana "Usamljena gomila", a ispravan prijevod bio bi "gomila usamljenika". Pod naletom "društvenih mreža" dobili smo "umrežene usamljenike". Danas je dominantna "paukova mreža" pa imamo "virtualne zajednice".

Dehumanizaciju suvremenih društava analizirao sam s dva fenomena: 1. "Bigbrotherizacija društva" i 2. "Mekdonaldizacija društva" (G. Ritzer). Tzv. suvremena društva postaju "urbana plemena" (B. Perasović), gdje ljudi žive u "zatočeničkoj kulturi" (G. Orwell). Čovjek današnjice (posta)je "homo duplex", jer živi dvostruki život, sa željom da bude individualist u privatnom životu i konformist u javnom.

Mediji i manipulacije

Medijske manipulacije provode "ispiranje mozga" (K. Taylor), što vodi "trijumfu spektakla" (Ch Hedges), a čovjek se (iz)gubi(o) u koncepciji "medijskog zavođenja" (S. Alić).

Pod naletom medijskih manipulacija dobili smo "tabloidizaciju medija", osobito kod reality show emisija koje vode "psihološkom kanibalizmu" (G. Dodig). Takvi medijski trendovi vode "smrti demokracije" (K. Popper). Pod naletom "internetske revolucije" A. Keen opisuje posljedice koje vode "digitalnom narcizmu". Ako je ljubav "mogućnost razgovora" (F. Nietzsche), onda je "virtualna ljubav" puka fikcija.

Čovjek je sve manje društveno biće i biće rada

Čovjek današnjice je sve manje "društveno biće" te živi u novom ruhu "plemenskog zova". "Viši interesi" postaju imperativi pojedincu. Tada prihvaća (pogubnu) "društvenu predodređenost". "Viši interesi" postaju imperativi. Gustave Le Bon u knjizi "Psihologija gomile" navodi primjere kada pojedinac pod "diktatom mase" čini nešto što kao izdvojeni pojedinac nikad ne bi učinio. Elias Canetti u knjizi Masa i moć opisuje kako i kada nestaje pojedinac pod "diktatom mase." Canetti otkriva da je masa "dvostruko zatvorena".

Čovjek današnjice razapet je između "carstva nužnosti" (u "radnim logorima") i "carstva slobode" (K. Marx), ili slobodnog vremena. Umjesto "radnog identiteta" čovjeka karakteriziraju "ovisnički identiteti" (M. Ule).

Čovjek se definira kao "biće rada", a rad se u sociologiji, politologiji... definira kao "svrhovita djelatnost". Međutim, kako rad može biti svrhovit kada u najvećem dijelu empirijskih istraživanja ljudi percipiraju rad kao: 1."otuđenu djelatnost", gdje većina živi u 2. "dužničkom ropstvu" ili 3. "bankarskom mobbingu", ili se nudi lažna anarhistička alternativa 4. "ukidanja rada" (B. Black).

Mladi

Kada su mladi bili nezainteresirani za svijet oko sebe, onda ih je H. Schelesky nazvao "skeptična generacija", a kad su bili okupirani prosvjedima, tada su opisani da ih obilježavaju "perfekcionističke iluzije" (A. Maslow) ili "revolucionarni idealizam" (H. Marcuse). Mladi nisu, kao što neki tvrde "izgubljena generacija", nego „izigrana generacija”.

Današnji mladi ljudi postaju "bumerang generacija", dijeleći s roditeljima sudbinu danas dominantne "stečajne generacije". Starije generacije malo znaju o "Google generaciji", "e generaciji", "mrežnoj generaciji", "Y generaciji", "Z generaciji" ili "tihoj generaciji" (izraz Thomasa L. Friedmana).

Fenomen "nevidljive djece" karakteristika je "socijalnih nojeva", (onih u vlastima) koje zanima sve osim prava, potreba i vrijednosti djece i mladih.

Nametnuti trendovi

Svakodnevni prosvjedi diljem svijeta izbjegavaju se nazvati pravim imenom – "godine kaosa". U Danskoj i drugim skandinavskim zemljama provodi se projekt pod naslovom "Kaos piloterne", koji izučava uzroke destruktivnosti, anarhizma… poglavito mlade generacije.

U ranijim tekstovima doveo sam u vezu strategiju dirigiranog kaosa i anarhističku strategiju "neposredne demokracije". Pod kapu anarhizma i "woke ideologije" smjestio se sveprisutni "zeleni aktivizam".

Zaključno

Hoćemo li se pomaknuti s mjesta i nijemo promatrati sve što nam se događa? Narodna poslovica kaže da je iskustvo "majka mudrosti". Sve ovisi o nama i "moći izbora". (John M. Templeton)

dr. sc. Zlatko Miliša, prof.