Prestanimo odvajati silne novce za nebulozne slogane i agresivne kampanje UNICEF-a!

Umjesto da skrbi o mentalnom zdravlju djece i mladih, UNICEF je plakatima poput "Samo slabići dobiju depresiju" po tko zna koji put uznemirio vulnerabilnu populaciju, ali i širu javnost. Iz UNICEF-a objašnjavaju da je ovaj nesuvisli slogan bio u prvom dijelu kampanje, a da su u drugom dijelu kampanje htjeli dati prave, točne slogane! Pitam se hoće li netko suicidalan, depresivan… čekati drugi dio kampanje prije nego odustane od stručne pomoći i moguće krene u autodestruktivno ponašanje zbog prvog slogana

Samo slabići dobiju depresiju!? Kako UNICEF može jamčiti da će depresivni znati za drugi dio kampanje u kojem ispravljaju ovaj slogan!? Zar UNICEF nema dovoljno stručnjaka mentalnog zdravlja koji su UNICEF-u, prije nego što se ovako osramoti, mogli reći kako ovakav slogan mogu doživjeti djeca i mladi! Znaju li građani koji uplate novac UNICEF-u koliko propalih kampanja i bačenih novaca stoji iza njihovog novca koji odvajaju s namjerom da pomognu najsiromašnijoj i nesretnoj djeci?

Svakome tko zdravorazumski prosuđuje jasno je da poruka nije sadržajno primjerena te ne vidi smisla u pravopisnoj pogrešci! Samo kreatori te poruke i nitko drugi mogu vidjeti kako se tom kampanjom željela "istaknuti važnost mentalno-zdravstvene pismenosti koja je preduvjet za pozitivne promjene u brizi za mentalno zdravlje djece i mladih." Organizatori ne žele priznati da je već sada ovo neuspjela kampanja. Nisu otkrili aktere - "kreativce" koji su sadržajem plakata zgrozili javnost!

Do kada tolerirati nesuvisle nazive skupih kampanja UNICEF-a?

Pitam čelnike UNICEF-a: Koliko su i ovog puta bacili novaca (poreznih obveznika) na takve jumbo plakate i do kada ćemo tolerirati njihove nesuvisle kampanje? Podsjećam da je UNICEF tijekom 2004. godine u Hrvatskoj potrošio oko milijun kuna na "senzibiliziranje" javnosti za nasilje među mladima. Projekt je nazvan Stop nasilju među mladima u školama. Već je tu napravljena prva pogrješka, jer implicira zaključak da su škole i mladi glavni krivci za nasilje.

Gradovi su bili izlijepljeni brojnim plakatima s agresivnim porukama: "Iskorijenimo nasilje u školama". Nasilje se ne može iskorijeniti!

U odgojno-obrazovnim ustanovama u kojima su provodili taj projekt izvjesili su i pločice s natpisom: "Škola s nultom stopom nasilja". Nasilje i ovisnost nije moguće iskorijeniti te nema škole s nultom stopom nasilja!

Bilo je još zbunjujućih i krajnje iritantnih poruka na plakatima: "Roditelji imaju pravo na pomoć pri odgoju djece", "Beba ima uvijek vremena za nježnost" ili "Djeca su slatka bez slatkiša". Jedna je učenica komentirala: "I pedofili bi isto rekli".

Slogan da "televizor nije najbolji prijatelj djetetu" podrazumijeva da je TV ipak djetetov prijatelj ili da je bolji prijatelj računalo ili mobitel. Plakat s natpisom "Zadnji u vrsti, prvi u modricama!" navodi djecu na zaključak da se može ipak biti prvi u nečemu. Slogan "Gruba riječ boli više od šamara!" navodi na zaključak da je šamaranje manje zlo. UNICEF-ove agresivne kampanje s tisućama veleplakata ništa nisu postigle, a najmanje su riješile problem ili senzibilizirale javnost. Agresivnim kampanjama ne rješava se problem nasilja. To je kao da zaustavimo dijete pri činjenju nasilja u školi, a ono ga napravi kada iziđe iz škole. "Atmosfera u društvu je takva da tek s nasiljem postaješ netko i nešto", izjavila je svojevremeno splitska psihologinja Mirjana Nazor.

Potkraj 2014. UNICEF je izdao dokument u kojemu je uveo pojmove: "rodni identitet" i "LGBT roditelji". Još tada je UNICEF promicao pravo na roditeljstvo istospolnih parova kao i na udomljavanje djece, a pitanje dobrobiti djece im je ostalo od sekundarne važnosti.

Mladi grafitima ironiziraju agresivne kampanje

Svi se sjećamo kampanje koja je, kao i prethodno spomenute, promašila cilj, pod nazivom "Sportom protiv droge", na koju mladi uzvraćaju inverzijom riječi: "Drogom protiv sporta!". Kada je bivša hrvatska ministrica obrazovanja Ljilja Vokić izjavila da su ljudi "dnevna bića" (aludirajući na promjene zakona u kojima bi se djeci zabranilo izlazak u noćnim satima bez nadzora roditelja, odnosno skrbnika) mladi su odgovorili grafitom: "Vi imate moć, a mi noć!"

Nakon policijske kampanje s porukom "Kad piješ ne vozi" ispisan je ironičan sadržaj: "Stanem da bi popio."

Na medijsku indoktrinaciju prije glasovanja na referendumu o pristupanju Hrvatske u EU mladi se grafitima obraćaju političarima: "Moderno ropstvo – EU", "Do sada su nas varali oko granica, a sad će bez granica" i "Karakter države određuju beskičmenjaci".

Umjesto zaključka pitanja

Znaju li građani koji uplate novac UNICEF-u koliko propalih kampanja i bačenih novaca stoji iza njihovog novca koji odvajaju s namjerom da pomognu najsiromašnijoj i nesretnoj djeci? Na koji način se evaluira rad UNICEF-a i/ili uspješnost njihovih projekata? Koliko je djece (u potrebi) dobilo konkretnu pomoć? Koliko novaca građani odvajaju za kreiranje nebuloznih slogana, agresivnih kampanja i za financiranje birokratske strukture UNICEF-a?

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.