Prva zagrebačka izložba slikarice Estere Botteri Peruzović

Estera Mihaela Peruzović rođena je u Zagrebu 1998. godine. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu završava 2021. godine prijediplomski studij slikarstva pod mentorstvom akademika Igora Rončevića. Godine 2022. diplomira u klasi profesora Duje Jurića i stječe titulu magistre slikarstva. Diplomantica je na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa specijalističkog stručnog studija MBA program Management. Sudjeluje u međunarodnoj razmjeni na Luiss Business School u Rimu gdje usavršava znanja iz područja menedžmenta u kulturi. Godine 2019. sudjeluje na radionici u sklopu manifestacije Dani Ede Murtića u Velikoj Pisanici pod vodstvom akademika Zlatka Kesera. U sklopu projekta Akademija u hodu završava radionicu za stjecanje upravljačkih i poduzetničkih kompetencija studenata. U suradnji s Akademijom dramskih umjetnosti u Zagrebu osmislila je i realizirala scenografiju za 4 glazbene emisije te kazališnu predstavu. Stručna je suradnica u organizaciji i izvedbi retrospektivne izložbe Josip Botteri Dini u Galeriji Branislav Dešković 2023. godine, Retrospektiva Josip Botteri Dini u Galeriji Klovićevi dvori, Staroj gradskoj vijećnici i Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Splitu 2024. godine. Zastupljena je u kolekcijama Muzeja moderne umjetnosti u Mostaru, Galerije umjetnina Slavonskog Broda te javnim prostorima, među kojima se ističe rad „Zdravi bili“ u KBC Split kao i u brojnim privatnim i javnim kolekcijama. Izlagala je tri puta samostalno i na više od 20 skupnih izložbi. Svoje radove izlaže u Atelijerima Botteri u Bolu na Braču i Splitu. U Galeriji Vladimir Bužančić 12. rujna 2025. otvorena je izložba slika Estere Mihaele Peruzović i njezina oca Hrvoja Marka Peruzovića. Prva je to zagrebačka izložba mlade slikarice, a moći će se razgledati do 26. rujna 2025.

Sjaj blistave palete

Nikako nije beznačajna činjenica da je djetinjstvo Estere Botteri Peruzović proteklo na obali mora u raskošnim splinovima svjetla koji obasjavaju Split, Brač; da je u punoj snazi temperamenta dijete Mediterana i snažne lirike krajobraza. Naslonjena na ljepote i boje u arkadijskom pejzažu, okružena slikarstvom djeda Josipa Botterija Dinija i majke Ane Marije Botteri kao i oca Marka Peruzovića, naslikala je svoju prvu sliku nevještom dječjom rukom jarkom crvenom i zelenom bojom i postavila u izlog Atelijera. I to je bilo prvo predanje umjetničkom činu, nesvjesno, sitno i zanemarivo, a ipak emocionalno izraženo kao put kojim danas korača mlada slikarica.

Na ovoj zagrebačkoj izložbi u Galeriji Vladimir Bužančić izložila je djela vezana uz uprizorenje drame koja se odvija u operi Tosca, Giacoma Puccinija, oblikujući svoju estetsku misao likovnim sredstvima kako bi objedinila glazbu, tekst libreta i sliku. Zadana je tema golemoga raspona i napora, ali slikarica ima alate i za tu širinu: glazbeno je obrazovana u glasoviru i pjevanju. Pozna operu i njenu književnu dramsku radnju, njene arije i glazbene finese, a u isto vrijeme u njoj vrije silina likovnoga zamaha puna snažnih kolorističkih uspona, komplementarnih sudara narančastih i plavih, zelenih i crvenih. Tako nastaje petnaest slika komornoga formata, nejednakih, gotovo minijaturnih koje okovane okvirima sažimaju snagom fovističke ekspresije silovitu dramu likova. U nastojanju da te genre scene ne prepusti apstrakciji, slikarica oblikuje figure modernom impresionističkom lirskom poetikom, čuvajući geste i položaje tijela skicoznim namazima, a impastom potvrđujući tragediju i silinu osjećaja. Njena izvorna likovna misao je originalni pokušaj da nezaboravne operne scene i arije, poput one oproštajne Maria Cavaradossia, ispriča likovnim kolorizmom koji apsolutno dominira na svim slikama. Rasplamsane tonove vrelih zlatnih i narančastih udara suprotstavlja modrinama uzvitlanoga neba, a otvorene bukteće fasade Rima stvaraju iluziju stvarnosti nestvarnim svjetlom, reduciranim mimetičkim konotacijama lišenih detalja.

E. M. Peruzović, IO HO IN MENTE TE - 2025. - 100 x 80, akril na platnu

E. M. Peruzović, VISSI D'ARTE - 2023. - poliptih 20 x 20, akril na platnu

Opera je prvi puta izvedena u Rimu godine 1900. i postala je miljenica publike diljem svijeta. Na prvom nježnom najavnom listiću opere u secesijskom stilu odražava se svijet ljepote jednoga doba koje nepovratno iščezava, a na njegovo mjesto ulazi nova misao koja živi i u ovom slikarstvu Estere Botteri. Sva dostignuća ranijih i kasnijih slikarskih stilova kao pariške škole impresionista ili njemačkih ekspresionista te fovizma i novih postmodernih kolorističkih apstrakcija, nastavljaju se i u slikarstvu Estere Botteri Peruzović te se ono tako uvrštava koliko u hrvatsku, toliko i u svjetsku baštinu. Njeno kolorističko svjetlo isijava iz ploha, žari i lebdi u zlaćanim refleksima i to je najbolji dio njene originalne strastne pojave i suvremenom hrvatskom likovnom suvremenom prostoru.

Osobito se ističe iz opernoga ciklusa slika „Questo piccolo grande amore“. Sva začaranost noćnoga Rima u srazu umjetnoga svjetla i tamnoga uzvitlanoga neba, sva toplina juga koja iskri na rubovima zdanja, sve sjene pune zagrljaja tuđih strasti, sve to ne posustaje do zlatne kupole Svetoga Petra. Na dvodimenzionalnom platnu proteže se sjaj noći u dubinu logikom sjajne linearne nenametljive perspektive. Bez bizarnih pojedinosti, s diskretnim nakupinama kromoksid zelene i tursko plave stvara se ljepota i njene posljedice.

Posebno se na slikama EBP ističe nebo, sudbinski povezano s motivom, zaigrano i nefabulirano. Figuracija i fabula ovdje su neizbježno bile vezane za zadani okvir opere i njenih dramskih potresa, ali su uravnotežene udarima sfumatoznim i tamnim pastoznim namazima.

Hrvatski slikar Marino Tartaglia u posljednjem intervjuu pred tragičnu smrt govorio je da je „… boja osnova slikarstva, da bi se slikari trebali baviti koloristikom… da bi trebalo što više istraživanja bojama.“

Kao da je na tome tragu ova mlada umjetnica koja se nesputano odaje upravo tom slikarskom artefaktu, tom dionizijskom uživanju u ljepoti dok udarci kista užurbano i raspojasano nanose boje svježe i moćne kao život.

Nevenka Nekić