Teror plaćenika nad hrvatskim narodom

Svojedobno je austrijski pisac Stefan Zweig napisao novelu Amok. Ta pomalo zaboravljena literarna veličina pa i ova riječ Amok dugo mi nije pala na um, sve dok prije nekoliko dana nisam, na svoju žalost, pogledala tribinu SNV „Ćirilica, naše pismo”. Riječ Amok kao odabir Zweiga za naslov jedne novele u značenju je ljudskih emocija, stanja duha i sulude zarobljenosti uma i tijela. Nevenka_Nekic_05U opisu lika pisac prati manijakalni trk u kojem se lik zanesen užasima svoje mašte i napetostima svoga tijela, baca u luđački bijeg od stvarnosti, bijeg obavijen strašću i strahovima, idiotskim pokretima tijela, srljajući u propast, iako neke konkretne, objektivne i jasne opasnosti nema. On proizvodi toliko adrenalina da se sav pretvara u bukteću masu koja ne vidi ništa oko sebe. Najčešće taj sumanuti trk završava smrću.

Voditelj tribine Saša Kosanović (u Zagrebu) pozvao je u goste Antu Prkačina, Sinišu Vukovića i Peđu Matića. U studiju je uz voditelja sjedio Ante Prkačin kao i publika, a izvan studija javili su se Vuković i Matić.

Tema je bila ćirilica i sporna uporaba toga pisma u prostorima gdje Srbi imaju zapaženu statističku manjinu. Kako je voditelj odabrao baš te sugovornike za tumačenja povijesti pisma i uporabu istoga nakon toliko napisa i otpora prema njemu, zna samo on.

Nama gledateljima ostalo je u sjećanju amatersko nepoznavanje ikakve povijesnosti u slučaju pisma kao pisma i odbijanje priznanja da je to pismo, koje se pojavljuje kao ubojičko nasilje u Oslobodilačkom domovinskom ratu, posve izgubilo u ovom posljednjem (nadamo se) sukobu Hrvata i Srba svoje kulturološko i tome slično značenje i ostalo ogrnuto u krvoliptanje vukovarskoga, voćinskoga, škabrnjskoga i inoga zločina što ga Srbi počiniše u ratu. Ono je uz zvijezdu i četničke brade nasrnulo kao simbol na cijelu RH. Ono je ukoračilo u krvavom piru na svakoj zastavi, svakoj odori, svakoj kami i grlenom urlanju rulje koja nam je pet godina ispisivala ćirilična slova na mrtve vitezove i nejake žrtve u svakom stratištu. Ono se pismo ispisivalo na zidovima naših kuća, imanja po koje su i došli.

Tribina je trebala pokazati da Srbi moraju imati prava na svoje ćirilične natpise i uopće svaku uporabu u javnom životu, kao što to imaju Talijani kojih ima 2% u Istri i Dalmaciji, a sve je dvojezično! U toj točnoj konstataciji, protiv koje se nitko nije ustobočio, ima dovoljno jada i poniženja koje se odnosi na upravljače ove države. Jedino je važno spomenuti da se Talijani nisu ovoga rata uključili u ubijanje Hrvata i pljačkanje hrvatskih krajeva, kao što je to bilo u II. svjetskom ratu.

Ono čemu se nismo mogli načuditi bio je bijedan dojam u emisiji kako se radi o sačekuši za usamljenoga ratnika Prkačina nasuprot trojice „velikih znalaca” u pitanju jezika i pisma. Za te goste imamo niz pitanja na koja ne znamo odgovore. Privrednikova tribina PrkacinUzmimo za primjer Peđu Europskoga i njegove stručne reference za pitanja prava, povijesti, jezikoslovlja, pa i ratnoga puta o kojem se mnogo pisalo. Koje su to reference? Koja stručna sprema? Koji junački putovi u Vukovaru i okolici? Njegov tegobni put kao ministra nije potrebno objašnjavati jer nitko kao on nije imao toliki otpor braniteljske populacije u povijesti ove nesretne države. O prostačkom ponašanju prema „šatorašima”, o rječniku jednoga ministra, o njegovu ponižavajuću mišljenju o pravima branitelja, smrti i životu koju bi on njima namjerio kad bi mogao, čuli smo uživo na snimci koji je prezentiran cijeloj hrvatskoj javnosti davnih godina. Snimka je i dalje dostupna. Peđine mudrolije sada kusaju Europljani iz Parlamenta i vjerojatno se dive znanju i umu.

Siniša Vuković malo je poznat širokoj javnosti i također ima znakovitu stazu kojom je rekao u tribini o ćirilici da kroči kao znanstvenik! Poznati su putevi znanstvenika i dosezanje mogućnosti za znanstvenu poziciju: završen određeni fakultet, postizanje magisterija, doktorata i kanona objavljenih radova u relevantnim svjetskim i domaćim publikacijama s relevantnim recenzijama. E, sada, gdje je sve to u spomenutoga mladoga „znanstvenika”??? Nepoznato nam je kao i širokoj javnosti pa se čudimo da se okitio titulom znanstvenika. Možda smo neobaviješteni, možda. Opet se začudismo kad je optužio kolegu predsjednika Društva hrvatskih književnika Đuru Vidmarovića da je ljubitelj NDH!!! Časni starina Vidmarović nije odgovorio samo jednom na to podlo podmetanje, on sa svoje strane magistra i profesora ima golemi prinos hrvatskoj kulturi i znanosti, bar u jezikoslovnim i povijesno-književnim djelima (pogledaj portal DHK!). U krajnjem slučaju njegov je obiteljski neizrečeni stav vezan uz oca partizana, a također i jednu smrt u Jasenovcu, pa je malo vjerojatno da podržava vlasti NDH. Dakle, podlo izdajstvo istine o predsjedniku DHK. Činjenica je da su se šetnje po Srbiji s namjerama samo „znanstveniku” Vukoviću znanim, pretvorile u nešto suprotno hrvatskim interesima. U suvremenoj izdajničkoj politici koju vode neki (plaćeni) dobro nam znani, Kordić i alii, a potom da se predsjednik DHK stavio na stranu istine u raspravi o povijesti knjige i kulture, ne uznose takve „znanstvenike” na tron istinskih djela i spoznaja, pa čak i kad bi imali tvrde temelje u akademskim častima. (Osobito je izjava „znanstvenika” Vukovića da prevodi Bibliju s latinskoga na našu čakavicu, dostojna podignutih obrva jer je zakašnjenje takvoga djela od nekoliko stoljeća evidentno! Točno je da se Biblija nije prevodila na čakavicu, ali latinisti su ju preveli na dični hrvatski jezik svojega doba. Jedini koji je prevodio dijelove latinske Biblije na kajkavski jezik kao drugi idiom je uistinu prilični znalac latinskoga Vid Balog, ali on je završio jako dobro Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu! A naš dragi „znanstvenik” Vuković morao bi dokazati to svoje znanje latinskoga iz postojeće dokumentacije znanstvenika... svjedodžbi... hm...

Po ustaljenom običaju da se branitelju hrvatskih interesa oduzima riječ ili mu se upada usred govora i pojačava ton koji prelazi u vikanje, nije od skora vremena. To je već davno uvela emisija na HRT poznata „Latinica” veleumnika Denisa Latina. (Zanimljivo bi bilo vidjeti koje je reference imao isti Latin, kakve škole i fakultete, da dobije važni termin na HRT i poziva one koji sada u liku Saše K. vode dobro plaćeni nastavak Latinice pod nazivom o ćirilici. O tome bi mogao svjedočiti neki Knežević o kojem ne znamo dovoljno... ulica hrvatskih gardistaNe znamo ni koliko milijuna mrtvih kuna a sada eura dobiva isti voditelj u SNV za pisanje u SN i organizaciji ovakvih emisija.) Tako se stare navade nastavljaju i čestiti Saša nije mogao odoljeti, isto tako i dvije jadne i amokom zagrijane žene iz publike koje je netko podgovorio da izreknu niz besmislica. Već tradicionalno opširni Prkačin nije uspio nadglasati voditelja i „znanstvenika” o kojem očito Prkačin ne zna ništa, ili vrlo malo, pa se nije ni mogao upustiti u diskusiju, nego se uhvatio hvaliti Vučića. Razumijemo Prkačinov stav koji se odnosi prema Vučiću s pozicije simboličnoga uzvika: eh, da nam je takav branitelj Hrvatske! Ali to bi trebao zamijeniti slikom istoga četničkoga glodavca koji snatri mrtvi hrvatski san. Ne valja, brate Prkačine, ne valja!

Istina je da se tribina o dragoj nam ćirilici završila zazivom kako bi trebalo Prkačina izvesti u lisičinama, ali eto, nije država u stanju ugušiti baš svaki zaziv kojim se oglašavaju posljednji Mohikanci u Saboru. Natovaren podatcima iz povijesti dosadan je manjini Ante P. kojega tri puta pozva Sašenjka imenom ANTO! Ovaj tri puta odbi! Teško je izgovoriti našoj manjini ime Ante, jer i velikani iz naše prošlosti, koje oni ne mogu uvrstiti u ustaše, a ipak to čine, zvahu se Ante, kao npr. Ante Starčević.

Tako smo zbunjeni rašomonom koji to ipak nije jer su im namjere jasne i kad darove nose; izmučeni jednosatnom tribinom SNV, zapanjeni amokovskim ponašanjem manjine koja to vodi; začuđeni otkrićem „znanstvenika” latinista Vukovića, ratnikom Peđom i mrzovoljnim Prkačinom koji nije stigao uroniti u magmu povijesnih podataka jer s kim tikve sadi..., došli do kraja još jednoga gliba koji se valja po ekranima svih vrsta. Čekamo da se vrati nastavak „Latinice„ i svrsta uz „Ćirilicu”. Kako je to čarobno i bajkovito. Opet Gundulić nije imao pravo.

Nevenka Nekić

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

Pet, 8-11-2024, 09:56:46

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.