Svjetski predvodnik srednjih i malih država

Ovaj se osvrt, kao i većina mojih novijih osvrta, također bavi jednom značajkom sadašnjeg svijeta. Osvrt se bavi iznenadnom i dobrodošlom pojavom kanadskog premijera Marka Carneyja na svjetskoj političkoj i gospodarskoj pozornici. Carney je preuzeo dužnost predsjednika kanadske vlade od dosadašnjeg premijera Justina Trudeaua u ožujku prošle godine. Od tada je Carney malo govorio, ali je mnogo napravio za oslobođenje kanadskog gospodarstva od prijašnje gotovo potpune ovisnosti o američkom tržištu. Gospodarsko oslobođenje vodi i političkom oslobođenju.

Mark Carney je od 2004. do 2007. godine bio pomoćnik ministra financija Kanade. Od 2008. do 2013. godine bio je upravitelj (guverner) Banke Kanade, a od 2013. do 2020. godine upravitelj Banke Engleske. Od 2020. do 2025. godine bio je poseban izaslanik Ujedinjenih naroda za promicanje i financiranje poboljšanja klime. Od izbora za premijera Kanade, Mark Carney posjetio je gotovo sve kontinente i sklopio mnoge dvostrane gospodarske ugovore u gospodarski važnim dijelovima svijeta.

Kanada je prošle godine sklopila poseban ugovor sa skandinavskim državama o suradnji na Arktiku. U lipnju prošle godine Europska unija i Kanada proizvodile su međusobnu gospodarsku i trgovinsku suradnju u okviru postojećeg Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma (Comprehensive Economic and Trade Agreement, CETA). Ujedno je sklopljeno europsko-kanadsko Ortaštvo za zaštitu i obranu (Security and defense partnership, SDP), kojim će Kanada pridonijeti izgradnji „nove europske obrambene arhitekture“ i moći rabiti sredstva Unije zaklade Djelovanje za zaštitu Europe (Security Action for Eu-rope, SAFE), koja iznose 150 milijardi eura.

CETA je sračunat na unaprjeđivanje trgovinskih odnosa EU i Kanade, prvobitno uklanjanjem trošarina na sve više proizvoda. CETA omogućuje uklanjanje trošarina, nudi pristup tuđim tržištima, smanjuje propise kojima se uređuje tržište te štiti ulaganja i nazivlje proizvoda. Suradnja Kanade i Europske unije navodno je pridonijela porastu godišnjeg domaćeg proizvoda EU (3,2 milijarde eura) i Kanade (1,3 milijarde eura). EU i Kanada će pojačati suradnju u digitalnom području i u opskrbnim mrežama te u području zaštite programskih sustava i temeljnih podataka, umjetne umnosti (AI) i kvantnog računalstva.

Za vrijeme sastanka Skupine dvadeset (G20) u Johannesburgu u studenomu prošle godine, kanadski premijer Carney i brazilski predsjednik Lula da Silva dogovorili su, da se pojača priprava za sklapanje trgovinskoga sporazuma Kanade i Mercosura te da ojača njihova međusobna suradnja u zaštiti klime.

Premijer Carney se trsi da Jugoistočnoj Aziji predstavi Kanadu kao pouzdanu poslovnu ortakinju. Carney je posjetio Maleziju za godišnjeg sastanka država ASEAN-a u listopadu prošle godine. Skupu je predstavio Kanadu kao provjerenu i postojanu ortakinju, posebice u sadašnje vrijeme trzavica sa SAD. Carney je predstavio Kanadu kao pravo mjesto ulaganja za države ASEAN-a.

Carney je ujedno posjetio i Singapur naglašavajući mogućnosti ulaganja u Kanadu, posebice u području umjetne umnosti i čiste tehnologije te u iskorištavanju rijetkih i dragocjenih kovina. Carney je i u Maleziji i u Singapuru naglasio da Kanada u sljedećih deset godina kani udvostručiti svoj izvoz izvan američkog tržišta.

Premijer Carney je od 13. do 17. siječnja ove godine bio u Kini, gdje je sklopio niz gospodarskih i trgovinskih sporazuma. Uz ostalo, Kanada je smanjila uvozne trošarine na kineska električna vozila od 100% na samo 6% i godišnje će uvoziti 49.000 električnih automobila. Kina je zauzvrat smanjila uvozne trošarine na sjeme kanadske uljne repice od 85% na 15%. Kina će u Kanadi napraviti tvornicu električnih vozila i na kanadske korporacije prenijeti svoju tehnologiju.

Na povratku iz Kine premijer Carney je posjetio Katar. Ondje je Carney zahvalio Kataru zato što je omogućio slanje dobrotvorne pomoći u Gazu, stoga i Kanada putem Katara može pomagati pučanstvo Gaze. Odnosi Kanade i Katara uzdignuti su od prijateljskih odnosa na strategijsko ortaštvo. Po premijeru Carneyju, Katar je postao jednim od stožera mira u svijetu. Katar je pomogao izlazak 200 kanadskih vojnika iz Afganistana 2021. godine. Katar je u vrijeme pošasti virusa korona omogućio povratak 15.000 Kanađana u domovinu. Carney je u Kataru naglasio da je vrijeme pouzdavanja u svjetske ustanove minulo te da se države kao što su Katar i Kanada trebaju pouzdavati u izravnu, dvojnu suradnju. Katar će uložiti znatna novčana sredstva u Kanadu u područjima plinskih vozila, energetike, trgovine, stanogradnje, obrane i umjetne umnosti.

U sljedećim tjednima premijer Carney kani posjetiti Indiju kako bi povećao trgovinu i izvoz te kako bi obnovio dvostrane odnose, koji su bili poremećeni uzajamnim optužbama vezanim uz djelovanje indijskih iseljenika u Kanadi. Obje države nastoje proširiti međusobnu trgovinu i smanjiti ovisnost o Americi koja je nametnula uvozne trošarine: Kanadi do 35%, a Indiji do 50%. Premijer Carney će za posjeta Indiji nastojati početi razgovore o sklapanju Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma (Comprehensive Economic Partnership Agreement, CEPA). On se nada, da bi godišnja indijsko-kanadska trgovina mogla do 2030. godine dosegnuti 50 milijardi dolara.

Po dosadašnjem nastojanju premijera Carneyja može se zaključiti da on nastoji svakom zemljopisnom području ponuditi suradnju koja je primjerena potrebama područja. Za to je premijer Carney uporabio izraz „promjenljivi zemljopis“ (variable geography). Mark Carney je u tjedniku Economist napisao: „Kako bi se obnovila gospodarska otpornost, nova gipka mreža zgodimične ('ad hoc') suradnje počinje se plesti. Ulazimo u vrijeme 'promjenljivog zemljopisa', koji označuju silina ('dinamika'), preklapanje i zbiljski savezi, koji se stvaraju na osnovi uzajamnih probitaka i zgodimice zajedničkih vrijednosti, a ne na osnovi zajedničkih ustanova. Čini se neobičnim, da se grubi inženjerski izraz rabi za istančanu vještinu vanjske politike, ali je u svakom području potrebno graditi. U svijetu međunarodne politike izraz, koji opisuje postupak prilagodbe promjenljivim okolnostima, može poslužiti kao vodič za djelovanje.“

[„Variable geography“ je izraz, koji se je ustalio u engleskom jeziku, kojim se označuje proučavanje promjene obilježja, podataka ili okoliša od mjesta do mjesta, umjesto da ih se uzima kao zemljopisno nepromjenljive. „Promjenljivi zemljopis“ uključuje prostornu promjenljivost – kao što su razlike u klimi, gustoća naseljenosti ili stupanj gospodarskog razvitka – i rabi se za proučavanje načina, na koji ljudsko djelovanje (primjerice politika i gospodarski razvitak) mijenja značajke okoliša ili način,¸a na koji ljudi i prostor uzajamno djeluju. Ja u svojim spisima rabim izraz „odnošajni zemljopis“ prema jasnijem njemačkom izrazu „die relationale Geographie“.]

Mark Carney je svoje izlaganje na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu počeo tvrdnjom da nas svaki dan podsjeća da živimo u svijetu suparništva među velesilama, da „poredak utemeljen na pravilima“ kopni te da jake sile smiju raditi što god mogu, a da slabi moraju trpjeti što god moraju. Uz to, Carney je rekao da Tukididova zamka („aforizam“ ili jezgrovita zamisao) danas postaje neizbježnom na temelju pravila koja ravnaju međunarodnim odnosima.

[Izraz Tukididova zamka dolazi od atenskog povjesničara, državnika i vojnog zapovjednika Tukidida (460.-400.), koji je u Povijesti peloponeskih ratova napisao, da „uspon Atene i strah koji je obuzeo Spartu čine rat neizbježnim“. Američki politolog Graham Allison u knjizi Osuđeni na rat objavljenoj 2017. godine, prve godine Trumpova predsjedanja Amerikom, najavljuje neizbježan ratni sukob Kine koja se sad uspinje kao nekad Atena i Amerike koja je u strahu kao nekad Sparta. Nasreću taj se rat vodi gospodarskim, a ne vojnim sredstvima.]

Carney je naglasio da se u nastalom stanju mnoge zemlje nastoje prilagoditi nasilnicima kako bi izbjegle nevolje, nadajući se da će posluhom kupiti zaštitu. Ali, ne će. Snaga velikih sila ne dolazi od istinitosti svjetonazora koji one zagovaraju, nego od pripravnosti manjih država na posluh. Ipak, srednje i male države postupno gube vjeru u zaštitu velikih sila (Amerike, Kine, Rusije), iako su te manje sile desetljećima nastojale i u dosadašnjem svjetskom sustavu ravnati svojom vanjskom politikom. Carney kaže, da smo odavno znali, da je pripovijest o „poretku utemeljenom na pravilima“ djelomice lažna.

Velesile su sebe izuzimale od postavljenih pravila kad im je to odgovaralo pa postavljena i nikad ispisana pravila nisu bila rabljena jednakomjerno („simetrično“). Međunarodno pravo nije bilo rabljeno jednako strogo prema svim prekršiteljima i prema svim žrtvama. Ipak, donedavno je američko jednovlašće („hegemonija“) pomagala promicanju javnog dobra, održavanju plovnih putova, postojanosti financijskog sustava, brizi za skupnu zaštitu te potpori sustavu za rješavanje mogućih prijepora među državama. Zato smo nastojali zataškati postojanje provalije između ispredanih pripovijesti i stvarnosti. Ipak, taj nagodba više ne djeluje.

Premijer Carney naglašava da se svijet ne nalazi u prelasku („tranziciji“), nego u raskidu ili puknuću. U minulih dvadeset godina izbio je niz svjetskih kriza u financijama, zdravstvu, energetici i u geopolitici, koje su otkrile neizvjesnost koju nosi posvemašnja globalizacija. Zato su odnedavno velike sile počele rabiti gospodarsku globalizaciju kao oružje, namet uvoznih trošarina kao prednost, svjetsku financijsku podlogu kao prisilu, a opskrbne mreže kao slabost koju valja iskoristiti.

Svijet više ne može živjeti s laži uzajamne koristi koja navodno dolazi od integracije ili povezanosti. Kada integracija postane izvor podlaganja, tada svjetske ustanove, na koje su se dosad oslanjale srednje i male države (Ujedinjeni narodi, Svjetska trgovinska organizacija, Konferencija stranaka UN za uređenje klime ili UNFCCC), moraju propasti. Po Carneyju, mnoge države dolaze do istog zaključka: one moraju uspostaviti veću strategijsku samostalnost u područjima energetike, proizvodnje hrane, obradi važnih kovina, financija i u opskrbnim mrežama. Zemlja koja se ne može sama hraniti, koja nema dovoljno energije ili koja se ne može sama braniti ima vrlo skučen izbor. Po Carneyju, ako neku državu ne štite svjetska pravila, ona se mora sama štititi.

Svijet koji se sastoji od jediničnih utvrda bit će siromašniji, slabašniji i manje održiv. Uz to, ako velesile napuste čak i sadašnji privid pridržavanja pravila i vrijednosti, kako bi bez ometanja stjecale vlast i probitke, stečeni dobitci se ne mogu ponavljati. Hegemon ne može neprekidno unovčivati svoje odnose. Zato ugrožene države trebaju birati različite probitke kako bi ograničile neizvjesnost. One time kupuju osiguranje i povećavaju izbor kako bi obnovile suverenost. Ako je suverenost jednom utemeljena na pravilima, ona će biti sve više usidrena u sposobnost podnošenja pritiska. Upravljanje neizvjesnosti uvijek nosi izdatke, ali izdatci strategijske samostalnosti mogu se skupno snositi. Skupno ulaganje napadanih država u otpornost stoji manje, ako svatko ne pravi vlastitu utvrdu. Skupna svrha smanjuje rascjepkanost ili komadanje. Upotpunjavanje stvara veliku skupnu vrijednost.

Ključno pitanje nije u tomu trebaju li se srednje države poput Kanade prilagoditi novoj stvarnosti. One to moraju učiniti. Pravo pitanje je, trebaju li se srednje države prilagoditi podižući sve više zidove ili trebaju napraviti nešto vrijednije. Kanada se probudila među prvim srednjim državama i to je vodi ključnoj promjeni strategijskog postavljanja. Kanada dobro zna kako više ne vrijedi stara udobna pretpostavka da zemljopis i članstvo u savezu sami od sebe nose zaštitu i blagostanje. Naš se pristup može nazvati realizmom utemeljenim na vrijednostima. Mi se istovremeno nastojimo i držati načela i uvažavati zbilju. Mi se ne uzdamo samo u snagu svojih vrijednosti, nego i u vrijednost svoje snage.

Sadašnja američka politika i sadašnje previranje u svijetu nose veliku neizvjesnost. Mi se uzdamo i u snagu svojih vrijednosti i u vrijednost svoje snage pa nastojimo stvoriti snagu u kući na mnogo načina. Uz to, nastojimo stvarati strategijska ortaštva diljem svijeta. Kanada je u samo šest mjeseci sklopila dvanaest ugovora za trgovinu i zaštitu na četiri kontinenta.

Mark Carney zaključuje da srednje sile trebaju djelovati povezano, jer „ako niste za stolom, svršit ćete na jelovniku“. Međutim, velike sile imaju veliku snagu na temelju veličine tržišta i vojnih mogućnosti pa imaju prednost u pregovaranju i mogu promijeniti uvjete. Srednje države u takvim pregovorima pokazuju slabost i moraju prihvatiti što se nudi. To slabi suverenost naroda i vodi podlaganju. Umjesto da se međusobno nadmeću za naklonost hegemona srednje sile moraju biti jake i pokazati svoju skupnu snagu. One moraju jačati svoju otpornost na osvetu velesila.

Moglo bi se reći – iako nije tako – da premijer Carney nastoji obnoviti nekadašnji Pokret nesvrstanih država, koje su se držale skupa i koje su međusobno gospodarski surađivale te koje su držale politički odmak od obiju tadašnjih velesila, Amerike i Sovjetskog Saveza. Premijer Carney želi stvoriti četvrtu velesilu u svijetu. Povezane srednje države prirodno spadaju u svjetsku većinu, koju predvode države BRICS-a među koje spada i Kina. Kina je svjetska velesila temeljem svoje gospodarske snage, ali ona ne zna, ne želi i ne može postati hegemon. To je razlika između Kine i dosadašnjih povijesnih hegemona: Španjolske odnosno Habsburga, Nizozemske, Engleske/Britanije i Amerike. Izostanak novog hegemona u svijetu istinska je povijesna i civilizacijska promena pa Mark Carney s pravom govori o raskidanju ili puknuću.

Mark Carney tvrdi da je Kanada odnedavno u svijetu napravila dvanaest sporazuma o trgovini i zaštiti. Nedavno je Europska unija napravila strateški sporazum s Indijom. Britanija je sklopila niz sporazuma s Kinom. (AstraZeneca će u Kinu uložiti 15 milijardi dolara. Premijer Starmer rekao je u Kini da britanske korporacije „viču za poslove u Kini“.) Britansko izaslanstvo je iz Kine otputovalo u Japan. Kanada će uskoro sklopiti sveobuhvatan sporazum s Indijom. Europska unija dogovara se s Mecosurom, a to će isto napraviti i Kanada. Kanada i Meksiko izravno međusobno surađuju mimo Amerike. Koliko je slobodnih sporazuma o trgovini i zaštiti u istom razdoblju sklopila Amerika?

Dan poslije Carneyeva govora u Davosu govorio je predsjednik Trump. On je ondje povukao svoje prijetnje Grenlandu, Danskoj i Europi. Zaokreti su bitna obilježja sadašnje američke geopolitike. Trump uzalud nastoji obnoviti američku hegemoniju osvajanjem tuđeg prostora i prisilnim ulaganjem američkih saveznica u američko gospodarstvo pojedinačno. To nailazi na ozbiljan otpor svijeta. Trump tvrdi, da je čovjek mira, a SAD imaju oko osamsto vojnih uporišta u 70 država. Zato premijer Mark Carney predlaže zajedničko suprotstavljanje prijetnjama američke politike koja je uperena u jedinu državu.

Z. Dravko Mršić