Politička, geopolitička i gospodarska zbrka na Zapadu

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom značajkom sadašnjeg svijeta. Osvrt se bavi velikom političkom, geopolitičkom i gospodarskom zbrkom na Zapadu. Geopolitički metež na Zapadu zaprimio je razmjere da se jedva može govoriti o Zapadu koji smo prije znali i koji smo uvažavali. Najbolji znak nastale opće zbrke na Zapadu su uzajamne optužbe i uzajamne prijetnje predvodnika Europe i SAD.

Poticaj za pisanje ovakvog i ovog osvrta dao mi je godišnji obavještajni pregled Danske koja je saveznica Amerike i članica Atlantskog saveza, koji je objavljen 10. prosinca ove godine i u kojemu navodno piše da je Amerika glavna nevolja za Dansku. Pretpostavljam da je prvi razlog glavne danske nevolje razglašeno, ali donekle ublaženo američko svojatanje otoka Grenlanda, koji je danski posjed od 1814. godine kad je taj otok Norveška prepustila danskoj kruni.

(Ujedinjena Kraljevina i Kraljevina Švedska s jedne strane te Kraljevina Danska i Kraljevina Norveška s druge zaključile su 1814. godine Sporazum u Kielu. Danska i Norveška su ratovale na strani Francuske, a Britanija i Švedska su pripadale protivfrancuskom savezu. Kad je danski kralj Frederic VI pristupio protivfrancuskom savezu morao je Britaniji prepustiti otok Helgoland (Heligoland) u Sjevernom moru, a Švedskoj Norvešku s kojom je Danska bila sjedinjena od 1380. godine kad su Vikinzi iz Norveške zauzeli Dansku. Grenland, Island i Farski otoci nisu bili stavljeni u ugovor i ostali su sjedinjeni s Danskom.)

Veliku geopolitičku pomutnju stvorila je objava nove američke Strategije nacionalne zaštite (NSS) po kojoj se čini da je Amerika neočekivano prihvatila sadašnju svjetsku geopolitičku zbilju. Amerika uz ostalo uviđa: (1) da je prestao dosadašnji jednostožerni svijet i da je nastao višestožerni svijet; (2) da postaje nužnom podjela Zapada na Europu i na dva američka kontinenta, što će kao posljedice imati brigu Europe za vlastitu zaštitu i prenošenje na Europu odgovornosti za nastavak ukrajinskog rata; te (3) da je došlo vrijeme da se Amerika posveti brizi za samu sebe i nadzoru svoje polukugle ili hemisfere Zemlje. Iako se može očekivati da se poslije predsjedničkih izbora 2028. godine sastavi nova američka strategija nacionalne zaštite, velika geopolitička neizvjesnost jamačno će još jedno vrijeme vladati političkim prostorom Zapada. Moglo bi se dogoditi da se Amerika (privremeno) zatvori u svoju zemljopisnu polukuglu.

Veliku političku pomutnju stvara i nesloga Zapada – koji je počeo ukrajinski rat – u pogledu nužnog privođenja tog rata kraju. Postoje nebrojeni „mirovni prijedlozi“, od kojih nijedan nije pravi nacrt mirovnog sporazuma: prijedlog u 28 točaka, prijedlog u 27 točaka, prijedlog u 24 točke, prijedlog u 20 točaka, prijedlog u 19 točaka i najnoviji prijedlog u 22 točke. Riječ je o američkim, europskim i ukrajinskim prijedlozima, koji su više sračunati na uspostavu prekida paljbe u Ukrajini, a manje na uspostavu trajnog mira. Rusija nije sastavila svoj prijedlog mirovnog sporazuma, ali se drži svojih načela za sklapanje trajnog mira koja su iznesena u govoru predsjednika Putina u lipnju 2024. godine. Ruska načela uspostave mira sračunata su na uklanjanje uzroka sadašnjeg ukrajinskog rata.

Iako Amerika i Rusija žele uspostavu trajnog mira u Ukrajini, Europa (EU i UK), Ukrajina i američki neokonzervativci žele nastavak rata (do neostvarive zapadne pobjede nad Rusijom). Ukrajinski rat je jedini pravi međudržavni rat u Europi poslije Drugoga svjetskog rata, ali Zapad ni u takvom predmetu nema jedinstven, zajednički stav.

Zapad je podijeljen i u pitanju (nezakonite) uporabe ruskih državnih pričuva koje se čuvaju u financijskom zavodu Euroclear u Belgiji. Amerika zagovara uporabu ruskih pričuva za buduću obnovu Ukrajine i za očekivanu suradnju SAD i Rusije, posebice za suradnju u području Arktika. Europsko povjerenstvo nastoji te pričuve uporabiti samo za tekuću vojnu i financijsku pomoć Ukrajini. Međutim, uporaba ruskih državnih pričuva dodatno je podijelila i samu Uniju. Jedne države se protive prisvajanju ruskih državnih pričuva (Belgija, Bugarska, Cipar, Italija, Mađarska, Malta, Slovačka), ali najjače europske sile (Britanija, Francuska i Njemačka) zdušno zagovaraju pljačku ruskih pričuva.

Podjela država unutar Europske unije očituje se i u pristupu suradnji članica Unije sa zemljama udruge BRICS, posebice s Kinom. Rumunjska je 2020. godine smislila osuvremenjivanje svoje željezničke mreže. Na javnom međunarodnom natječaju najbolju ponudu (prilagodba vlakova rumunjskoj električnoj mreži, cijena vlakova, održavanje, pričuvni dijelovi) dale su kineske korporacije, ali je ponuda otklonjena jer se činilo neprimjerenim da zemlja Trećeg svijeta pomaže Europi. Prije dvije godine Bugarska je bila prisiljena otkloniti dobru i obuhvatnu kinesku ponudu za isporuku dvadeset brzih vlakova i napraviti ugovor s francuskom korporacijom Alstom. Francuski vlakovi su isporučeni, ali Bugarska s njima nema sreće jer su se na bugarskim prugama pokazali nepouzdanim.

Pravo je čudo da je Europska unija dopustila, i čak velikim dijelom, financirala gradnju hrvatskoga Pelješkog mosta. Jednako je neobično i to što je napravljana brza željeznička pruga Beograd-Budimpešta koja je znatno skratila vrijeme prijevoza putnika i tovara u Mađarskoj i u Vojvodini.

Kako bi nastavilo nametanje svoje volje članicama Unije, europsko povjerenstvo u njima sustavno suzbija moguće osvajanje vlasti od narodnjačkih ili populističkih stranaka i koalicija, kakve već postoje primjerice u Češkoj, Italiji, Mađarskoj i Slovačkoj. Povjerenstvo je u Austriji spriječilo dolazak na vlast Slobodnih demokrata, iako su oni na minulim izborima bili najjača stranka. Povjerenstvo je lažnim optužbama 2024. i 2025. godine spriječilo izbor Calina Georgescua za predsjednika Rumunjske. Godine 2023. na vlast u Poljskoj doveden je Donald Tusk, koji je bio predsjednik Vijeća Europe (2014.-2019.), a poslije predsjednik Europske pučke stranke.

Nedavno je u zapadnom tisku objavljen „zaštićeni“ spis po kojemu bi SAD nastojale iz Europske unije izdvojiti Austriju, Italiju, Mađarsku i Poljsku. Češka i Slovačka bile bi pošteđene. Ako bi i te dvije države bile izdvojene iz Unije bila bi riječ o izdvajanju i povezivanju država koje su kao cjeline ili kao dijelovi sastavljali Austriju koncem osamnaestog stoljeća u vrijeme carice Marije Terezije, koja je bila kraljica (1740.-1780.) i sveta rimska carica (1745.-1765.). Mogućim izdvajanjem nekih država iz Unije sadašnje američke narodnjačke ili populističke vlasti pokazuju da žele ozbiljno naškoditi Uniji te da je žele ponarodnjačiti.

Glavna oprjeka u svijetu nije u pristupu ratu u Ukrajini, uporabi ruskih državnih pričuva, oprjeci narodnjaštva i neokonzervatizma, oprjeci raskoljenog Zapada i svjetske većine ili u oprjeci stvaranja prekida paljbe i uspostave mira u Ukrajini, nego u oprjeci narodâ i privatnoga svjetskog kapitala u pitanjima rata i mira te u načinu uređenja odnosa među narodima i njihovim državama. Kapitalisti žele trajno ratovati, a narodi žele mir. Kapitalisti zlorabe politiku i geopolitiku te se brinu samo za nakupljanje i usredotočenje kapitala, a narodi žele da se politika brine za njihove životne potrebe, a da se geopolitika brine za suradnju naroda. Privatni kapital je strano tijelo u organizmu naše globalizirane vrste koje je vrstu trovalo i uništavalo. Zato iz naše vrste valja ukloniti privatni kapital, kojemu sila već sahne, jer se diljem svijeta nakuplja sve više skupnog kapitala, koji se sve ujednačenije zemljopisno raspoređuje.

Zdravko Mršić

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.