Američke gospodarske kazne

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi američkim olakim i lakomislenim izricanjem gospodarskih kazni poćudnim i nepoćudnim državama diljem svijeta. Amerika već dugo pod gospodarskim kaznama drži Sjevernu Koreju, Kubu i Venezuelu. Od 2014. godine pod sve težim kaznama drži Rusiju, a od 2018. godine i Kinu. Američkim kaznama vjerno se pridružuju i zemlje Europske unije. U minulim tjednima američke uvozne trošarine pogodile su Americi susjedne zemlje Meksiko i Kanadu koje s Amerikom imaju slobodno trgovinsko područje USMCA. Nedavno su povišene kazne Kini, a SAD su najavile i izricanje uvoznih trošarina poslušnoj Europskoj uniji. Takve kazne pogađaju narode kažnjenih zemalja, ali i pučanstvo zemalja koje ih jedinično ili skupno (EU) izriču.

Koji god lažni razlog izricanju uvoznih trošarina američki državni ustroj navede, pravi razlog izricanju uvoznih trošarina (Meksiko, Kanada, Kina, EU) jest manjak u robnoj razmjeni SAD s većinom zemalja svijeta, posebice s EU, Kanadom, Meksikom i Kinom, koje su Americi najjači trgovinski ortaci.

Ipak, pravi razlog američkom manjku u robnoj razmjeni sa svijetom je nedostatak američkih proizvoda zasnovanih na suvremenoj tehnologiji. Amerika zaostaje posebice za Kinom, primjerice u istraživanju Svemira; u proizvodnji brzih vlakova, teških strojeva za postavljanje prijevozne podloge, električnih automobila i električnih akumulatora, vjetrenih turbina i fotonaponskih ploča; u zbiljskoj uporabi umjetne umnosti u gradnji autocesta, u upravljanju lukama, gradskim prijevozom, međugradskim prijevozom; te u području satelitskih komunikacijskih sustava. Stoga, po meni, američko pomodno nametanje uvoznih trošarina zemljama diljem svijeta ne će pomoći Americi uravnotežiti međunarodnu robnu razmjenu. Nametanje uvoznih trošarina ne će samo od sebe osposobiti Ameriku da pravi suvremene proizvode kakve traži svjetsko tržište ili tržište Svjetske većine.

Izricanjem gospodarskih kazni u obliku naplate uvoznih trošarina Amerika svoje gospodarske takmace proglašava američkim političkim neprijateljima. Njih se u stvari udaljuje s američkog tržišta i isključuje iz američkog svijeta. Taj postupak je oprečan ne samo slobodi (svjetskog) tržišta, nego i jednoj od temeljnih postavki kapitalizma: slobodnomu poslovnom nadmetanju korporacija koje su u zapadnom kapitalizmu ponajviše privatne. Iako su prije, u vrijeme jakih nacionalnih država, kapital i politika bili spregnuti i međuovisni, velika usredotočenost kapitala u SAD pretvorila je politiku te zemlje u sluškinju i sredstvo kapitala. Politika zna biti isključiva kao i kapital. Politika SAD pretvara u neprijateljice mnoge Americi dosad prijateljske zemlje.

Globalizacija poslovanja velikih ,koju je potaknula Amerika, donijela je sama od sebe i globalizaciju vrste homo sapiens odnosno političku globalizaciju svijeta. Svijet osim poslovne globalnosti ima i političku globalnost. Manjak u američkoj međunarodnoj robnoj razmjeni posljedica je obiju globalizacija, i poslovne i političke. Američko nametanje uvoznih trošarina i prijateljskim i neprijateljskim zemljama predstavlja političko upletanje (američkog) kapitala u svjetske poslovne odnose. Ipak, i ostatak svijeta – Meksiko, Kanada, Europska unija, Kina i zemlje Svjetske većine – ima svoju politiku i svoja politička sredstva. Jedno od sredstava ostatka svijeta je određivanje uvoznih protivtrošarina na američke proizvode, a drugo je usmjerivanje robne razmjene mimo Amerike, u zemlje koje nisu opsjednute nametanjem uvoznih trošarina i koje nerado nameću uvozne trošarine.

Glede prvog sredstva, Kanada je bila uvela protivtrošarine u stupnju od 25 % na uvoz američkih proizvoda do vrijednosti 155 milijardi kanadskih dolara. Budući da je kao razlog nametanju uvoznih trošarina na kanadske proizvode Amerika navela otvorenost kanadske granice za krijumčarenje ljudi, oružja i narkotika, kanadski uzvrat na američke trošarine donio je odgodu uvođenja američkih trošarina trideset dna, ali je Kanada pristala uputiti svoju vojsku na granicu s Amerikom, kako bi se spriječilo ili bar smanjilo krijumčarenje preko kanadsko-američke granice. Upućivanje kanadske vojske na granicu sa SAD trebalo je početno dogovoriti bez nametanja trošarina.

U primjeru Meksika bilo je teže jer je predsjednik Trump jednom od svojih brojnih izvršnih zapovijedi meksičke udruge za raspačavanje narkotika proglasio terorističkim organizacijama što SAD-u nosi pravo vojnih napada na te udruge. Krijumčarenje ljudi, oružja i narkotika bilo je i u Meksiku izlikom za nametanje uvoznih trošarina na meksičke proizvode u stupnju od 25 % vrijednosti proizvoda. Meksička predsjednica Sheinbaum nije odgovorila protivtrošarinama kao što je učinila Kanada, ali ih je najavila i pozvala SAD na suradnju i dogovor. Predsjednik Trump je u primjeru Meksika odgodio uvođenje trošarina isto 30 dana jer je Meksiko pristao uputiti vojne postrojbe na meksičko-američku granicu. Upućivanje meksičke vojske na granicu sa SAD trebalo je početno dogovoriti bez nametanja trošarina, posebice zato, što su SAD na granicu već bile uputile svoje vojne postrojbe.

Glede drugog sredstva obrane od američkih trošarina Kanada već poduzima mjere smanjenja ovisnosti svojeg gospodarstva o golemomu američkom tržištu. Kanada pojačava prijevoz nafte od nalazišta u saveznoj državi Alberta do luka na obali Tihog oceana. Dok je prije izvoz kanadske nafte u SAD iznosio 3,5 milijuna bačava dnevno, Kanada već do Tihog oceana prevozi milijun bačava nafte dnevno. Kanada je četvrti najveći proizvođač nafte na svijetu (6 %) iza SAD-a (21 %), Saudijske Arabije (11 %) i Rusije (11 %). Kanada ima treće najveće svjetske pričuve nafte u svijetu. Kanada će izvoz nafte sve više usmjerivati u Aziju, posebice u Japan i Kinu. Kanada je počela strategijske pregovore i s Europskom unijom.

Meksiko je nedavno napravio ugovor o slobodnoj trgovini s Europskom unijom i ima strategijsko ortaštvo s Kinom, koja će znatno ulagati u meksičku prijevoznu podlogu i u Meksiku uspostaviti proizvodnju električnih vozila za sjevernoameričko i za južnoameričko tržište. Kina i Meksiko prave zajednički institut za smišljanje i proizvodnju električnih vozila. Meksiko nedvojbeno postaje pravom industrijskom velesilom, jer američke automobilske korporacije već dugo u Meksiku proizvode automobile za domaće, američko tržište.

Primjeri odgovora Meksika i Kanade na američko nametanje uvoznih trošarina pokazuju da je Svjetska većina već pripravna za otpor američkom političkom i gospodarskom nasilju. Izvan SAD postoji golem, većinski dio svjetskog tržišta, koji omogućuje slobodnu i nesmetanu trgovinsku, industrijsku i ulagateljsku suradnju među narodima i njihovim državama. Sad zemlje BRICS-a okupljaju više od polovice svjetskog pučanstva ili svjetskih potrošača. Tim tržištem ne mogu upravljati ni američki kapital ni američka politika, posebice zato što se plaćanje za isporučenu robu uvelike obavlja u mjesnom novcu članica. Kina plaćanje za više od polovice svoje robne razmjene obavlja u juanima ili renminbijima (narodnom novcu).

Amerika je dugo nastojala zavladati zemljama Svjetske većine putem poslovanja svojih korporacija jer su američke korporacije bile najjače korporacije na svijetu ili na nekadašnjem svjetskom tržištu. Ipak, tehnološkim, industrijskim, trgovinskim i financijskim usponom Kine snaga američkih korporacija i njihova tehnološka prednost su se razmjerno smanjile.

Uz takav međusobni odnos snage američkih i kineskih korporacija, američko gospodarstvo i američko političko gospodstvo nad svijetom su se nastojali spasiti usiljenim razvitkom umjetne umnosti ili inteligencije (AI) i držanjem američke prednosti u tom području. Nedavna objava kineskog sustava umjetne umnosti DeepSeek R1 – koji ima otvoren i besplatan programski sustav – znatno je smanjila ili uklonila prednost američkih korporacija i u tom području visoke tehnologije. (Nagađa se da sustav DeepSeek R1 nije uradak malog poduzeća DeepSeek, nego proizvod goleme korporacije Huawei koja prednjači u komunikacijskim mrežama 5G i u najnovije vrijeme u mrežama 6G. Osim toga objavljeno je da je i golema tehnološka i trgovinska mreža Alibaba napravila svoj sustav AI.)

Poslije prodora kineskih korporacija u područje umjetne umnosti američka država prihvatila se dolara kao svjetskog pričuvnog novca i kao sredstva gospodarskog vladanja svijetom. Ipak, američki financijski sustav nalazi se pred slomom zbog silnih dugova rasipne američke države koja samo ove proračunske godine (1. listopada 2024. – 30. rujna 2025.) mora isplatiti 3,6 trilijuna dolara dospjelih državnih obveznica koje su prodali dosadašnji američki upravni ustroji. Amerika bi trebala prodati nove obveznice kako bi podmirila državne dugove, a sadašnji vlasnici američkih državnih obveznica, ponajviše Japan i Kina, ni ne pomišljaju kupiti nove, nego nastoje prodati obveznice koje su ranije kupili.

Usto, Amerika je svoj novac pretvorila u oružje kojim napada nepoćudne države pa se ostale države plaše, da bi im Amerika mogla „smrznuti“ ili čak zaplijeniti dolarske pričuve. Ostale države su običavale držati u pričuvi američke dolare jer su prekogranično plaćanje obavljale ponajviše u američkim dolarima, a sad ubrzano prelaze na plaćanje u mjesnom novcu. Svijet okreće leđa američkom dolaru.

U najnovije vrijeme, poslije drugog ustoličenja Donalda Trumpa za američkog predsjednika, američki državni ustroj se pomamio za tuđim zemljopisnim prostorom. Amerika će nastojati u svoje vlasništvo vratiti Panamski kanal koji postupno umire zbog smanjenog dotoka svježe vode s kopna. Broj brodova koji sad dnevno prolaze Kanalom smanjen je od nekadašnja 34 broda na 24. Usto, nova meksička željeznica, koju je dao osuvremeniti predsjednik López Obrador, preuzela je od Panamskog kanala ozbiljan dio prijevoza spremnika (kontejnera). Amerika pošto-poto želi prisvoji Grenland, a predsjednik Trump opetovano prijeti pretvaranjem Kanade u 51. američku državu.

Ipak, u nadmetanju sa svijetom nema zamjene za ulaganje u razvitak tehnologije i u pravljenje suvremenih proizvoda. Nedavno je američka vlada objavila utemeljenje državnog ulagateljskog zavoda ili fonda, kakvi postoje u mnogim državama. Odredba državnih ulagateljskih zavoda govori o ulaganju u tvarne i financijske vrijednosti kao što su dionice, obveznice, nekretnine, dragocjene kovine te o inačnom ulaganju u dioničke fondove ili u posebne fondove, koji jamče visok povrat na uložene vrijednosti. Međutim, u opisu djelovanja državnih ulagateljskih zavoda nema riječi o ulaganju u razvitak tehnologije i u izumiteljstvo. Najpoznatiju svjetski državni ulagateljski zavodi su norveški, kineski i singapurski s ulozima od jednog do dva trilijuna dolara. Ukupan kapital triju dosadašnjih najjačih američkih područnih ulagateljskih zavoda je samo 144 milijarde dolara.

Amerika obilazi oko razvitka tehnologije „kao mačak oko vruće kaše“. Ona čini sve kako se ne bi upustila u prirodno gospodarsko nadmetanje s ostalim državama. Takav pristup Amerike posljedica je njezine opsjednutosti uporabom državne politike i vojne sile. Ta opsjednutost Amerike dolazi od njezina osjećaja ili od njezine zadojenosti vlastitom iznimnošću. Međutim, svijet se silno promijenio od globalizacije poslovanja korporacija i od političke globalizacije naše vrste. Nestao je svijet hegemonije jedne sile, a nastaje svijet dvojne ili bilateralne suradnje naroda i njihovih država. Sadašnje nevolje u svijetu i u jediničnim narodima dolaze od prelaska svijeta iz hegemonije u svijet posvemašnje suradnje. Vrsta homo sapiens postaje organizmom ili zajednicom, a zajedništvo je baština i biološke evolucije života i kulturne evolucije čovjeka.

Zdravko Mršić