Novosti iz SRH

Sedmi listppada 2014. datum je koji zaslužuje zlatnim slovima biti upisan u novijoj hrvatskoj povijesti. Tog dana na Višem pokrajinskom sudu u Münchenu počelo je suđenje bivšim suradnicima UDBE za ubojstvo PozornostOde sva pozornost na Milana, Kikaše i ostale dojučerašnje stranačke drugove izvršne vlasti i predsjednika. Mediji u Hrvatskoj više nemaju potrebe pisati o teroristima iz bugojanske skupine, neozbiljnoj državi koja kao niti jedna u povijesti izručuje svoje tajne agente (kao da nisu čuli za 8.10.1991. i prekid svih državnopravnih veza s bivšom SFRJ). Suđenje u Münchenu je ionako zaboravljeno, počelo je novo. Među akterima Mila Horvat, referenti, vozači.političko-ekonomskog hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Unatoč svim opstrukcijama, pokušajima izigravanja europskog uhidbenog naloga, promjene Ustava RH i naglih proloma domoljublja artikuliranih kroz otpor europskim dužnosnicima kakve nismo viđali prilikom lova na hrvatske generale, Josip, Sašin tata Perković izručen je Njemačkom pravosuđu na čijem je teritoriju zločin i počinjen. Koliko je natezanje i inat Hrvatskoj štetilo najbolje pokazuje činjenica da njemačka kancelarka Angela Merkel nije prisustvovala proslavi ulaska Hrvatske u EU.

Ovim suđenjem otvorila se prilika za otvaranje konstruktivne javne rasprave zainteresirane javnosti i moguće donošenje Zakona o lustraciji koji bi nas svrstao uz bok sa zemljama slične povijesti koji su katarzu već prošli. Primjerice Poljske, jedine država EU zone koja nije ušla u recesiju.

I baš kad je javnost pomislila da bi taj događaj mogao biti uvertira u konačno raščišćavanje tog dijela povijesti, dekonstrukciju teorija urota omiljenog sredstva političara za odvraćanje pozornosti s gospodarskih tema, u sferu javnoga uletio nam je još jedan proces. Prekrasno nedjeljno poslijepodne začinjeno ekskluzivom, nećete vjerovati Jutarnjeg lista donijelo je još jedno spektakularno uhićenje. Ovaj puta meta je sveprisutni, ideološki toliko neopterećen da sa skupa antifašista jugoistočne Europe na Bundeku odlazi ravno u Udbinu pred Crkvu hrvatskih mučenika, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.

I ode sva pozornost na Milana, Kikaše i ostale dojučerašnje stranačke drugove izvršne vlasti i predsjednika. Mediji u Hrvatskoj više nemaju potrebe pisati o teroristima iz bugojanske skupine, neozbiljnoj državi koja kao niti jedna u povijesti izručuje svoje tajne agente (kao da nisu čuli za 8.10.1991. i prekid svih državnopravnih veza s bivšom SFRJ). Suđenje u Münchenu je ionako zaboravljeno, počelo je novo. Među akterima Mila Horvat, referenti, vozači. Krucijalno za prestanak iseljavanja mladih, rast BDP i stope zaposlenosti!

Prosvjed branitelja pred Ministarstvom branitelja

Još jedan događaj ostao je u sjeni akcije Agram. Naravno to je prosvjed hrvatskih ratnih vojnih invalida i njihovih ratnih suputnika pred ministarstvom branitelja u Savskoj ulici. Povod prosvjeda unatoč nastojanjima spin doktora uz podršku KriterijiNiti jedna ozbiljna država ne bi dopustila da joj ratni veterani u invalidskim kolicima noćima sjede u blatu, a da im pritom izvršna vlast i obnašatelji funkcija u institucijama koje su oni krvlju stvorili poručuju da su nasilnici zbog jedne bačene papirnate vrećice. Prisjetimo li se tzv. facebook prosvjeda, marševa nekoliko stotina uvijek istih prosvjednika zagrebačkim ulicama, pozivima na linč i urlanjem ispod prozora tadašnjih vlastodržaca, pljuvanjem u lice i proljevanjem pivom tadašnjeg glasnogovornika Vlade RH Mladena Pavića teško se oteti dojmu da u Lijepoj Našoj ne postoje dvostruki kriteriji.ni manje ni više doli Platforme 112 da ga prikažu kao nastojanje parazita na proračunu za povećanjem svojih povlastica ipak nije materijalan. On je motiviran obranom digniteta Domovinskog rata, razloga zbog kojeg su ti ljudi izgubili živce i udove. Obrane digniteta jedinog konstitutivnog elementa hrvatske nacije od nasrtaja onih koji su mjesecima skupljali potpise po metropolama regionaza izjednačavanjem svih žrtava 'ratova na Balkanu'.

Okidač je bila sociološka premisa izrečena na konferenciji Documente, slavne Vesne Teršelić kojom je Bojan Glavašević doveo u pitanje invalidnost i psihofizičko stanje braniteljske populacije ponukan valjda medicinskim fenomenom svog šefa izliječenog od PTSP-a. Potencijalno bivši ministar svoju smjenu uvjetovao je prikupljanjem 250 000 potpisa.

Već spomenuta inicijativa Documente, REKOM u nekoliko mjeseci je prikupila 542 660 potpisa. Od toga 254 539 u Srbiji. Hrvatska je podbacila, prikupljeno je samo 19 668 potpisa. Daje li to ikakav legitimitet toj udruzi da bude ravnopravan partner za okruglim stolovima, konferencijama i svim drugim događajima vezanim uz Domovinski rat, te da za to prima izdašne donacije iz državnog proračuna?

S druge strane Stožer za obranu hrvatskog Vukovara prikupio je 526 549 potpisa odnosom prema Domovinskom ratu, aktualnom vlašću i njenim ministrima nezadovoljnih poreznih obveznika Republike Hrvatske. Toliko o brojkama i potpisima.

Niti jedna ozbiljna država ne bi dopustila da joj ratni veterani u invalidskim kolicima noćima sjede u blatu, a da im pritom izvršna vlast i obnašatelji funkcija u institucijama koje su oni krvlju stvorili poručuju da su nasilnici zbog jedne bačene papirnate vrećice. Prisjetimo li se tzv. facebook prosvjeda, marševa nekoliko stotina uvijek istih prosvjednika zagrebačkim ulicama, pozivima na linč i urlanjem ispod prozora tadašnjih vlastodržaca, pljuvanjem u lice i proljevanjem pivom tadašnjeg glasnogovornika Vlade RH Mladena Pavića teško se oteti dojmu da u Lijepoj Našoj ne postoje dvostruki kriteriji.

Ah da, za sve je ionako kriv HDZ!

Roko Milković

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.