Moja molitva za predsjednika države

Uoči blagdana Velike Gospe otišao sam u Gospino svetište u Sinj, da se pomolim, među ostalim, i za predsjednika Mesića, da mu Gospodin prosvijetli pamet. Svetište je bilo prepuno naroda. Molio sam:“Gospodine, ne uzmi Mesiću za zlo sve one hule koje je izrekao o Tvojoj Crkvi i križu Tvoga Sina Isusa Krista. Ti znaš , da je Mesić odgojen u komunističkoj ideologiji, da je takav bio i takav ostao, da on ne zna ni tko je Crkva , ni tko je Isus Krist. Tko je, Gospodine, ubogoga Mesića mogao podučiti, da Crkva nije samo kler, ili samo biskupi, nego da je Crkva zajednica vjernika kao naroda Božjega, i da se vjernici laici smiju i moraju baviti politikom, jer se politika bavi općim dobrom. Tko je njemu mogao kazati, da bi Tvoj Sin Isus Krist sigurno doživio mirnu starost da se samo bavio teologijom. No Tvoj Sin je oštro osudio političke i socijalne nepravde naroda i zemlje u kojima je živio, licemjerje onih na vlasti, potkupljivost onih koji bi morali pravedno suditi, pretvaranje Tvoga hrama u „razbojničku špilju“.

To ga je dovelo u mladim godinama do križa. Gospodine, da je Mesić pametan, premda je ateist, on ne bi pljuvao po svetinjama hrvatskoga naroda upravo sada, kada se otkrivaju masovne grobnice koje je njegov učitelj i uzor, komunistički megaubojica Tito punio nevinim žrtvama bez suda i suđenja. Oprosti Mesiću, Gospodine, napad na križ, taj simbol muke i smrti Nevinoga, i praštanja Raspetoga ubojicama. Mesić ne zna, da križ nije samo oznaka vjerske konfesije, nego da je postao civilizacijski simbol pobjede praštanja nad mržnjom, humanosti nad okrutnošću. Hvala Ti, Gospodine, što Tito nije uspio Tvoga blaženika Stepinca prisiliti, da odvoji Crkvu u Hrvata od Tvoje sveopće Katoličke Crkve, jer da mu je to uspjelo, Mesić bi vjerojatno sada pokušao predsjedničkim ukazom ukinuti tu hrvatsku nacionalnu Crkvu. Smiluj se, Gospodine, i patničkome hrvatskom narodu, koji nakon Tita mora trpjeti male titiće. Oslobodi narod od nečastivih onom Tvojom biblijskom „Apage Satana“.Amen.“

Kad sam izašao iz crkve u Sinju dočekao me je vani prekrasan ljetni dan. Veliko je mnoštvo ljudi bilo oko crkve; neki su se odmarali u obližnjim kafićima uz osvježujuće piće, neki su razgledali suvenire, a jedna grupica mlađih ljudi je pjevala sinjsku „reru“. I dok sam se udaljavao od svetišta krenuvši prema svome automobilu, slijedeće riječi te „rere“ su dopirale do mene:“Gospe Sinjska ako si u stanju, uzmi Stipu a vrati nam Franju“. Naravno, da Gospa Sinjska ne će uslišati svakakve želje naroda.

dr. Branimir Lukšić