U prvim danima agresije "JNA" na Hrvatsku četvorica američkih generala iz Pentagona opisali su  u novinama "Washington Post" brojčani odnos vojnih snaga, usporedivši Hrvatsku vojsku s neprijateljem. S brojkama i slikama napisali su kako jugo-armija ima dobro naoružanih, topovima i raketnim bacačima, 350.000 vojnika, a Hrvatska slabo naoružanih 50.000, vojnika, koji imaju dvadeset oklopnih transportera i deset tenkova i da Hrvatska vojska nema zrakoplova niti ratnu mornaricu. Dalje, naveli su da ''JNA'' ima 4000 oklopnih vozila zajedno s tenkovima, 400 borbenih lovačkih zrakoplova i ratnu mornaricu, s razaračima, torpednim i ostalim ratnim brodovima. Na kraju toga izvješća četvorica američkih generala dodali su još:" Hrvatska vojska nije niti žigica naprama vojnoj snazi jugo-vojske.'' To je bila stvarnost u danima kad su na zahtjev Mesićevog savjetodavca Budimira Lončara Ujedinjeni narodi uveli i sramotni embargo Hrvatskoj na oružje, s namjerom da "Titova armija" u savezu sa srpskim vojvodom Šešeljom i njegovom četnicima u Hrvatskoj pregaze i unište Hrvatsku, što brže, sve do Karlobaga.

Pod vodstvom dr. Franje Tuđmana Hrvatska vojska sa svojim hrvatskim narodom domovinske i izvandomovinske Hrvatske, svi zajedno, ustala je u obranu u borbu što je najjasnije dokazao grad svetoga ponosnog viteškog imena, grad Vukovar, koji je sa svojim braniteljima upravo na Vukovaru slomio snagu okupatorske armije, a koju su s cvijećem na tenkovima ispratili iz Beograda na razaranje po Hrvatskoj. Poslje zločinačkog razaranja ''JNA'' i okupacije Vukovara glavni zapovjednik australske vojske tada je u domaćim novinama The Sun napisao da će sve svjetske vojne akademije godinama proučavati kako i na koji način su 2400 hrvatskih vojnika u trajanju od tri mjeseca uspjeli braniti Vukovar protiv mnogobrojne oružane sile jugo-armije. U australskim novinama The Age tih dana vojni stručnjak je napisao i da nema opasnijeg vojnika od hrvatskog naročito kad je opkoljen. Trojica australskih novinara, dopisnici dnevnih novina The Australian, poslje okupacije Vukovara došli su u taj grad, što su opisali na nekoliko srtranica u nedeljnom prilogu tih novina.

Boraveći u Vukovaru pronašli su razglednice Vukovara prije razaranja i okupacije i tada su s istoga mjesta uslikali stvarne slike ruševina, posljedice razaranja ''JNA'' po Vukovaru, a onda su svoje slike usporedili sa slikama razglednica prije agresije. Sav materijal objavljen je u boji i na kraju su novinari opisali da su za stolom sjedili s dvojicom oficira jugoarmije, koji su natočene čaše sa rakijom podigli, s kucanjem i pozdravom - za pobjedu. Novinari napisaše da su i oni rekli za pobjedu i da su pri tome u sebi mislili na pobjedu vojnika koji su branili Vukovar. Za predgovor knjizi Davora Runtića s naslovom Vukovar, Ivan Vekić, ratni ministar unutrašnjih poslova države Hrvatske, naglasio je i sljedeće: "Ova knjiga nije pisana ni po čijoj narudžbi. Ona je u službi istine i njezin pisac za svaku riječ odgovara pred povijesti svoga - ali samo svoga - naroda, pred vlastitom savjesti i pred preživjelim sudionicima tih događaja".

S istim domoljubljem, vojnim znanjem i hrvabrošću, hrvatski vojnik branio je i Zadar i Šibenik, Split i Dubrovnik i cijelu Hrvatsku i konačno u Oluji pobjede, pobjedio je okupatorsku Titovu ''JNA'' i njihove četničke saveznike. Hrvatski vojnik branitelj i pobjednik s istim domoljubljem ima pravo i pozvan je i danas ustati i zajednički braniti državu Hrvatsku protiv jugovampira prošlosti, koji na razne načine, uključujući i  ponižavanje samih hrvatskih branitelja, nastoje uništiti državu Hrvatsku.

Ante Kunek

{mxc}