Nove laži relativizatora jugoslavenskih zločina

Ove godine nisam namjeravao pisati o Bleiburškoj tragediji, jer o tom se događaju i njegovom već uobičajeno iskrivljenom načinu prikazivanja u glavnim glasilima nema što novo reći. Međutim, u ruke mi je došao tekst Borisa Vlašića iz Jutarnjeg. Tema su mu kontroverze oko Trnjanskih krijesova, točnije kontraskup na kojem se između ostalih pojavio Herman Vukušić koji je rekao da 1945. Hrvatska nije oslobođena, što je Vlašića izazvalo na pravovjernu reakciju.

Nedatirana karikatura iz slovenske Mladine koja bi mogla poslužiti za ilustraciju Trnjanskih krijesova

U tradicionalnoj maniri relativizatora jugoslavenskih zločina i kolumnist Jutarnjeg ponavlja kombinaciju činjenica i poluistina. Raspreda o "sramnom" Pavelićevom bijegu, navodnim borbama u Zagrebu (iako je zabilježeno samo par čarki s ustaškim odstupnicama), o tomu da su ustaše sa sobom "povukli" mnoštvo stanovnika "plašeći ih pričama o partizanima" (kao da ratni zločini potonjih već od 1941. nisu bili dovoljna motivacija za bijeg u nepoznato)... Sve uobičajeni "argumenti" koji se mogu pročitati ili čuti u izjavama i tumačenjima jako popularnih jugo povjesničara koji "demitologizirajući" Bleiburg u stvari legaliziraju jugoslavensku revoluciju, odnosno planirano masovno ubijanje svih za koje se samo pretpostavljalo da bi mogli ugroziti uspon KPJ na vlast. Sasvim je jasno da je namjera iznesenih teza ocrniti NDH-ški zbjeg i pripremiti teren za opravdavanje hladnokrvno planiranih i izvedenih masovnih ubojstava, koje u navedenom članku ubrzo i slijedi.

Novost su, međutim, laži kojima se to želi postići, a koje se u tekstu u Jutarnjem predstavlja kao povijesne činjenice. Vlašić prvo navodi da se ne zna koliko je "tisuća" ljudi stradalo u poslijeratnim pokoljima. Lukava formulacija kojom se naizgled izbjegava govoriti o broju žrtava, ali se spominjanjem "tisuća" a ne barem desetaka tisuća (samo Hrvata je stradalo minimalno 50 tisuća), sasvim jasno nastoji umanjiti opseg jugokomunističkih pokolja.

Potom slijedi još jedna, ovaj put potpuno nespretna Vlašićeva laž kad govori o tomu da su se slični zločini događali i drugdje u Europi, što je opet netočno, čime Titova ubojstva želi prikazati faktički normalnima pa navodi da je samo u Francuskoj koja mu se čini najpovoljnijom za povlačenje nemogućih povijesnih paralela s Hrvatskom, stradalo oko sto tisuća ljudi. Riječ je naravno o ljutom jugoslavenskom pretjerivanju, jer povijesna je znanost utvrdila da je u Francuskoj stradalo između 8 i 11 tisuća kolaboranata. Na tadašnjih 42 milijuna (sic!) stanovnika te države (o tomu vidjeti V. Geiger – S. Leček: Politika retribucije u Europi nakon Drugog svjetskog rata).

Nakon ovakvih tekstova koji bi bili komični da nisu tragični i puni bolesne mržnje, čovjek se može samo upitati: kakvi su nam to glavni mediji kad se laganje o Bleiburškoj tragediji i opravdavanje odvratnih zločina u tim glasilima bez iznimke hvali kao zalaganje za povijesnu, znači znanstvenu istinu i ljudska prava, dok se iznošenje istine naziva fašizmom?

Egon Kraljević