Prema novoj projekciji središnje američke obavještajne službe (CIA) Europska unija bi se u sljedećih desetak godina mogla raspasti na tri dijela. Na scenarij raspada već su upozoravali neki zapadni mediji, a sve snažnija opća gospodarska kriza mogla bi samo pojačati rastavne silnice. Jedan dio bivše Unije tako bi činile bogate zapadnoeuropske zemlje Francuska, Velika Britanija, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Irska, Italija, Španjolska, Portugal, Njemačka, Austrija i skandinavske zemlje. U drugu ili tzv. novu Europu pripadao bi prostor bivših komunističkih zemalja, čiji su narodi pretežito katoličke vjere, a to su Estonija, Litva, Letonija, Poljska, Češka, Slovačka, Madžarska, Slovenija i Hrvatska. Riječ je o zemljama koje tvore svojevrsni zid između, uvjetno rečeno, protestantsko-sekularističkih zemalja Zapada i pravoslavnoga svijeta na istoku Europe. Ovaj prostor ima posebno geopolitičko značenje jer osim jedinstvene kulturološke cjeline tvori poveznicu između Mediterana i Sjevernoga mora, što je u povijesti, zbog sukoba istoka i zapada bio stalno poprište velikih sukoba. Zato se tek uz iznimku jedne zemlje, ovaj prostor nikad nije priklanjao ni Moskvi ni Londonu, nego je težio za uspostavom savezništva s Washingtonom.

Stoga su Sjedinjene Države na području Češke i Poljske planirale uspostaviti tzv. raketni štit, koji je umjesto diplomatskih natezanja trebao biti jamcem u zaštiti suverenosti navedenih država. Uspostava pak saveza zemalja Jadranske povelje štitila je južni prostor zemalja američkih saveznica. Po projekcijama CIA-e u Federaciju balkanskih zemalja pripadao bi europski pravoslavni svijet, a u njega su, uz ine, uključeni Bosna i Hercegovina s oba svoja entiteta. S obzirom na zapadnjačku tradiciju Albanije, njezinu povezanost sa SAD-om te snažnu samosvojnost Crne Gore moguće je dodatno širenje tzv. katoličkih zemalja. Uostalom Albanija i Crna Gora članice su Jadranske povelje. Kako bi se izbjegle možebitne komplikacije s položajem Bosne i Hercegovine, koja osim hrvatske katoličke komponente, zbog pravoslavnih Srba i islamskih Bošnjaka doista i pripada svijetu istočnoeuropske uljudbe, zemlju bi trebalo ustrojiti tako da svaki od njezina tri konstitutivna naroda ima svoju republiku.

U protivnom, cijela će BiH pripasti u interesno područje pravoslavnoga svijeta. Na crti teritorijalne jednakopravnosti za sada ustrajavaju samo Srbi i Hrvati dok muslimanski Bošnjaci još uvijek dvoje između federalizma i državnoga unitarizma. Gotovo kontinuirana isključivost muslimanskih pregovarača rezultirala je zastojem u razvoju državnih ustanova pa se i upornim centralistima sa zapada sve više čini da BiH doista nije ostvariva kao jedinstvena država. Zato je ovih dana i Međunarodna krizna skupina (ICC) poduprla produžetak mandata viskom međunarodnom predstavniku s tzv. bonnskim ovlastima. To pak pokazuje da je BiH međunarodni protektorat, a njezino svrstavanje u zemlje pravoslavne balkanske federacije otkriva namjeru zapadnih upravljača, da svoj protektorski mandat predaju u ruke Srbiji kao buduće središnje balkanske države. Kako je jezik kao moćno sredstvo suvremene komunikacije ujedno i snažno unitarističko pomagalo u rukama središnje muslimanske vlasti, srpske kulturne ustanove u BiH sve snažnije ustaju u obranu vlastita jezika, jer ne žele, kako kažu, umjesto srpskoga govoriti „sarajevskom varijantom hrvatskoga jezika“, kojeg muslimanski Bošnjaci namjesto svojim nacionalnim imenom sve češće nazivaju bosanskim jezikom.

Kako je izdvajanje muslimana iz sastava hrvatske nacije pozamašno odmaknulo, a procese su ubrzali i ratni događaji, današnji Bošnjaci, unatoč deklarativnoj politici o jednakosti, vlast ponajmanje žele dijeliti s Hrvatima. Zato je krajnje vrijeme da politički čimbenici uz pomoć međunarodnih pregovarača krenu u teritorijalni ustroj nacionalnih federalnih jedinica. U protivnom, ni jedan od naroda ne će biti zadovoljan svojim, ali ni budućim državnim položajem zemlje.

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo

{mxc}