Izostanak hrvatskoga otpora sve snažnijoj fundamentalističkoj politici tamošnje će Hrvate pretvoriti u pasivne promatrače vlastite sudbine, koja bi nakon masovnih iseljavanja, ostatak tamošnjih katolika zatvorila u svojevrsne rezervate, koje bi muslimanske vlasti mogle pokazivati znatiželjnim putničarima kao preživjele domorodce. Okretanje političkih glava u Zagrebu od problema vlastitoga naroda u susjednoj državi ne će ubrzati hod Republike Hrvatske prema Europskoj uniji nego bi ga zbog snažne bruxelleske potpore Srbije moglo sve znatnije usporavati. U krilatici „Hercegovina radi Bosna se gradi“ možda je najbolje oslikan današnji položaj Hrvata u toj državi.

Naime u pozadini te slike ne skriva se samo ogorčenje zbog nezavidna položaja i pljačke hrvatskog novca, nego ta količina nejednakopravnosti zacijelo je i suvremeni odraz povijesnoga stanja katoličkih Hrvata nakon što su im zemlju potkraj srednjega vijeka zauzeli Osmanlije i držali ih u svojevrsnom ropstvu punih četiri stotine godina. U pozadini izgradnje cestovne infrastrukture, na primjer autoceste, kojom se zaobilaze hrvatska područja, osim strateške zadaće da zamišljeni muslimanski prostor poveže u jedinstvenu i funkcionalnu cjelinu skriva se nikad do kraja realiziran cilj muslimanskih fundamentalista da etničkim čišćenjem i vojnim zaposjedanjem dijelova središnje Bosne preko doline rijeke Neretve uzađu na more u Neumu, a odatle i svojevrsnim koridorom sve do otoka Visa.

Aktualni nedostatak novca u federalnom proračunu također je dio smišljene političke igre, kojom bi se nakon iscrpljivanja najprije ukinulo županije, kao teritorijalne jedinice mjesne samouprave, a onda cijelu Federaciju, kao mini-Bosnu, u duhu Izetbegovićeve „Islamske deklaracije“ pretvorilo i službeno u muslimanski entitet. Izostanak hrvatskoga otpora sve snažnijoj fundamentalističkoj politici tamošnje će Hrvate pretvoriti u pasivne promatrače vlastite sudbine, koja bi nakon vala masovnih iseljavanja, ostatak tamošnjih katolika zatvorila u svojevrsne rezervate, koje bi muslimanske vlasti mogle pokazivati znatiželjnim putničarima kao preživjele domorodce. Izostanak zanimanja za položaj Hrvata ne bi bio posebna novina: nisu li ih ionako, još tijekom prošloga rata, u skupinama držali i mučili po muslimanskim logorima, u kojima danas, kao što je to bilo nedavno u Jablanici, obilježavaju obljetnice svoje izmišljene povijesti.

Premda to može izgledati apsurdno, danas najviše zanimanja za hrvatsku sudbinu u Bosni i Hercegovini pokazuju Srbi. Ponajprije oni iz političkoga vodstva Republike Srpske, koji su zbog položaja vlastitoga entiteta živo zainteresirani za odnos muslimanskih vlasti prema kršćanskom narodu. Naime, nestankom Hrvata muslimanska se ekspanzija ne bi zaustavila u granicama Federacije nego bi se vrlo lako zbog vitalnog demografskog prirasta mogla razliti i na njihovo područje. Taj se ekspanzionizam ne očituje samo u verbalnom prepucavanju oko tzv. jedinstvene države nego sustavnom izgradnjom džamija ponajprije mijenjaju kulturološki krajolik, a demografsko uzmicanje kršćana otvara im prostor za napredovanje.

Zato političari Republike Srpske između ostaloga braneći pravo jednakopravnosti Hrvata u federaciji brane i opstojnost vlastitoga entiteta. Budući da je izdvajanje Kosova iz sastava Srbije duboko podijelilo zemlje Europske unije i SAD, Europljani, kao što se može vidjeti iz postizbornih poruka sve više potiče Srbiju na jačanje, kako bi od nje stvorili svoga regionalnog igrača, koji će kao motor zapadnoga Balkana provoditi njezinu politiku. Premda u svojim porukama ističu želju da vlast u Beogradu formira tzv. proeuropska skupina političara na čelu s Borisom Tadićem, europska politika će u dogovoru s Rusijom pronaći rješenje i za Koštuničinu koaliciju s radikalima Tomislava Nikolića. Okretanje političkih glava u Zagrebu, od problema vlastitoga naroda u susjednoj državi, ne će ubrzati hod Republike Hrvatske prema Europskoj uniji nego bi ga zbog snažne bruxelleske potpore Srbije moglo sve znatnije usporavati.

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo

{mxc}