O teoriji evolucije

Da mi je netko prije samo mjesec dana rekao da će u Hrvatskoj i evoluciju biti potrebno lustrirati - ne bih vjerovao. No eto nas i tu. U situaciji u gdje dnevnopolitičke novine i žuti tisak komentira recenzirani znanstveni članak i dovodi u pitanje znanstvenost časopisa, autora i recenzenta. Štoviše, nalazimo se u situaciji koja jasno pokazuje da neki znanstveni radovi mogu učiniti neke osobe nepodobnima za neka zaposlenja - npr. za mjesto ministra. Nažalost, vrhunac apsurda nije to što neko črčkaralo iz novina napada znanstvenu publikaciju, već to što se očito nisu potrudili ni pročitati naslov rada koji napadaju, a koji glasi: "Znanost i religija kod Ruđera Boškovića".

Kada pročitam taj naslov, meni prvo pada na pamet da autori govore o idejama Ruđera Boškovića - s kojima se autori mogu, ali i ne moraju složiti. I sve me pomalo podsjeća na svojedobni novinarski napad na papu Benedikta XVI, nakon kojeg novinari nisu shvatili (ili su odbijali shvatiti) da je riječ o citatu. Vjerujem da je većina čitatelja (ili barem čitatelja ovog portala) svjesna nakaradnosti situacije u društvu za koju su takvi (navodno) srednjestrujni mediji dobrim dijelom krivi pa ne vidim smisla o njima dalje raspravljati. (Mislim da su dovoljno o sebi rekli zataškavajući događaje u Vukovaru.)

Preuzimajući rizik da ću možda i ja biti nepodoban za neko radno mjesto, evo javno izjavljujem da je teorija evolucije - teorija. Uostalom i teorija relativnosti je teorija, pa ne AugustinSveti Augustin je u svojoj pisanoj ostavštini ostavio ideju da sva stvorenja u sebi nose klicu (začetak) onoga što će tek nastati - u što će se tek razviti. Ideja je potpuno smislena jer ni najobičnija travka ni ljudsko biće nije u svom početku nastalo kao potpuno razvijena jedinka nego je rastom došla do punog ostvarenja one ideje koja se nalazila u njoj od samog početka (začetka).vidim da netko galami svaki put kad se spomene TEORIJA relativnosti. Možda je problem što im je jako teško iznijeti dokaze kojima bi potvrdili teoriju evolucije - pa pokušavaju kompenzirati vikom? Ali zašto bi ikome stalo do toga? Zbog čega se naši novinari boje onih koji žele razgovarati o teoriji evolucije? Da bismo to razumjeli, potrebno se vratiti u prošlost...

Sveti Augustin je u svojoj pisanoj ostavštini ostavio ideju da sva stvorenja u sebi nose klicu (začetak) onoga što će tek nastati - u što će se tek razviti. Ideja je potpuno smislena jer ni najobičnija travka ni ljudsko biće nije u svom početku nastalo kao potpuno razvijena jedinka nego je rastom došla do punog ostvarenja one ideje koja se nalazila u njoj od samog početka (začetka). Darwin je nastavio graditi na toj ideji i u svojoj teoriji je iznio ideju kako promjene nastaju ne samo u razvoju jednog živog bića, nego i u njihovim potomcima. Te promjene nije nužno smatrao napretkom i zbog toga je izbjegavao pojam "evolucija" jer se taj pojam vezivao uz pojmove poput pojma "napredak".

Darwin i teorija

Sam Darwin svoju teoriju nije smatrao problematičnom i nije vjerovao da će prouzročiti kontroverze. S vremenom se pojavilo nekoliko teorija koje su predlagale što bi mogao biti uzrok onih naprednih (poželjnih, pozitivnih) promjena kao i nekoliko različitih kriterija za mjerenje naprednosti i poželjnosti koje su popločale put do eugenike ili drugih teorija koje jesu prouzrokovale kontroverze.

Prva ploča na tom putu bilo je uvođenje pojma "evolucija" te definiranje evolucije kao sredstva kojim se ostvaruje napredak i razvoj živih bića. I tu je nastao temeljni problem teorije evolucije - pridružen joj je pojam "napretka" koji je samo naša pretpostavka, a nikako činjenica.

Evolucija je, jednako tako, mogla biti shvaćena kako kontrolni mehanizam, optimizacija sustava, odnosno kao sredstvo ili mehanizam kojim se postiže da sustav ostane stabilan ili u slučaju velikog poremećaja da teži stabilnom stanju (koje, naravno, može dovesti do napretka nekih vrsta). Ono što je začuđujuće je da taj kontrolni mehanizam nije zapisan u nijednom biću i u nijednoj vrsti, a ipak taj uzorak izvire (ili se barem nazire) iz njihovog zajedničkog ponašanja. Stoga postavljam pitanje koje mi se svaki put FašizamŽalosno je da upravo oni mediji koji inače svugdje vide fašiste ne prepoznaju i ne vide kako vlastitim retcima hrane one iste ideje po kojima je fašizam postao ozloglašen. To nam pokazuje kako uvijek moramo biti budni te da se opasnost može kriti i među onima koji druge napadaju upravo zbog fašizmapojavi kada vidim (ili posumnjam u) neki tako usklađen mehanizam: "Odakle on tu?"

Druga kobna ploča je korištenje slučajnosti, koja se obilato koristila i u komunizmu, kao motora evolucijske promjene da bi se objasnilo postojanje čovjeka. Naravno, tada se razumski postavlja pitanje: "Ako je čovjek nastao slučajno, koliko tek bolji čovjek može nastati usmjeravanjem evolucije (ljudskom voljom)?" To pitanje naravno vodi do ideje nadčovjeka, a svaka ideja o nadčovjeku rađa prezir prema čovjeku.

A vidjeli smo gdje su nas ideje o nadčovjeku i prezir prema čovjeku dovele u 20. stoljeću. No i bez iskustva 20. stoljeća postavio bih pitanje kao i mnogi drugi znanstvenici: "Koji su to mehanizmi kojima se može objasniti evolucijska promjena?"

Žalosno je da upravo oni mediji koji inače svugdje vide fašiste ne prepoznaju i ne vide kako vlastitim retcima hrane one iste ideje po kojima je fašizam postao ozloglašen. To nam pokazuje kako uvijek moramo biti budni te da se opasnost može kriti i među onima koji druge napadaju upravo zbog fašizma.

doc. dr. sc. Hrvoje Kalinić

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.