Zapovjedna odgovornost za naplatu ratnih šteta

Neki vrli ekonomski analitičari će zabilježiti kako je Hrvatska iz Jugoslavije 'izašla' kao nisko zadužena zemlja, jer je i SFRJ u godini svog konačnog raspada (1991.) bila relativno nisko zadužena zemlja! Vanjski dug SFRJ je u ljeto 1990. iznosio manje od 18 milijardi dolara. Stoga bi se moglo zaključiti kako je Hrvatska danas dva i po puta više zadužena nego što je bila Jugoslavija prije 19 godina!

Kako se je to desilo? U takozvanoj 'Tuđmanovoj eri', od 1990. do 1999., Hrvatska je unatoč teškim ratnim razaranjima uzrokovanim srbo-četničkom agresijom bila jedna od najmanje zaduženih zemalja u Europi. Vanjski dug se kretao od početne dvije do samo deset milijardi eura u času Tuđmanove smrti (jasno, uključivo i preneseni dug-dotu iz matice-Jugoslavije). Za taj 'ružičasti saldo' bili su svakako 'zaslužni' i agresori na Hrvatsku koji su joj osim enormnih ratnih šteta oborili kreditni i investicijski rejting, kao i šire vanjske okolnosti, koje su Hrvatsku tretirale kao zemlju visokog ulagačkog rizika. Teško je i procijeniti 'pasivne', bespovratne financijske štete nastale u najjačoj hrvatskoj gospodarskoj grani-turizmu kojeg de facto tijekom rata nije ni bilo(izuzev manjim dijelom u Istri), pa sve do mirne reintegracije 1998.g.

Taj gubitak može se tek hipotetski pretpostaviti ako znamo da je ove godine prihod iznosio skoro 7 milijardi Eura; kao najbolji u predratno doba! A sedam 'gladnih godina' u turizmu puta sedam je 49 (promaklih, Euro-milijardi prihoda)! Ali, i u 'Tuđmanovoj eri', kažu analitičari, većina od ono malo inozemnih pozajmica bila je silom poslijeratnih okolnosti usmjerena u obnovu agresorskim ratom porušene zemlje i u financiranje državne potrošnje, a ne u industrijski razvoj jer je Hrvatska u to vrijeme bila rizična zemlja za bilo kakvo ulaganje. Pri tome se ne smije zaboraviti činjenica da su ratna zbivanja itekako utjecala na opći pad gospodarstva zbog teško oštećenih industrijskih pogona a ratne štete su veoma pedantno evidentirane pa ću navesti samo slijedeće: Srbo-četničkom JNA-agresijom(i 'teritorijalcima' Srbije i Crne Gore) i ratnim razaranjima bilo je obuhvaćeno 54% nacionalnog teritorija, na kojem je živjelo 36% hrvatskog stanovništva. Pod okupacijom se našlo 14.760 km2 ili 26% hrvatskog teritorija. U Domovinskom ratu 1991.–1995. godine Hrvatska je imala 13.583 poginulih i nestalih, a 37.180 osoba je ranjeno.

Ogroman broj ljudi protjeran je ili je pak morao napustiti svoje domove i naselja. U prosincu 1991. godine u slobodnom dijelu Hrvatske je bilo oko 550 tisuća prognanika i izbjeglica koje 'amputirana' Hrvatska humano zbrinula (iz okupiranih dijelova zemlje!), a k tome je 150 tisuća ljudi bilo u izbjeglištvu, u inozemstvu. Prema preciznim podacima mjerodavne Državne revizije za popis i procjenu izravna ratna šteta u razdoblju 1990.–1999. godine iznosila je 236.431.568.000 kuna odnosno više od 35 milijardi Eura; i to bez šteta na infrastrukturi! Iako je zahtjev za naknadu ratnih šteta podnesen još 1999.g. do sad se ništa značajnog nije dogodilo, što znači da je hrvatska tužba protiv ondašnje SRJ (danas Srbije i Crne Gore kao aktivnih sudionika u agresiji na Hrvatsku?) i dalje u postupku na Međunarodnom sudu pravde u Haagu i da će se na temelju nje jednom, valjda, naći nekakav odlučni predsjednik-suveren RH pa insistirati na isplati precizno evidentirane ratne štete. I što se to desilo 2000.-te?

Nakon Tuđmana dobili smo i novog, eto, kako sam sebi voli tepati, demokratskog Predsjednika države kao i novog premijera u mirnodopskom razdoblju misleći poteći će nam med i mlijeko u ovoj 'suznoj dolini'. Doduše, u 'eri Ivice Račana', kao da su se otvorile neke nove, velike mogućnosti: Hrvatska je za inozemne kreditore i ulagače postala primamljiva nova adresa, pa je za Račanova četverogodišnjeg mandata 'uspješno' udvostručen vanjski dug, koji je znatnim dijelom usmjeren u poslijeratnu obnovu i u financiranje velikih infrastrukturnih projekata, ali i u nesputanu, rastuću državnu potrošnju. No, kad bi danas Hrvatska imala vanjski dug od samo 20 milijardi eura, bila bi sretna zemlja na novoj karti Europe, makar na dulji rok ostala izvan Europske unije a koje bi blagostanje u zemlji bilo da su naši elitni političari na čelu s Predsjednikom države uspjeli naplatiti evidentirane ratne štete počinjene od agresora!?

Međutim, 'Sanaderova era' je startala s te povišene 'dužničke baze', ali i njegove su ekipe u Banskim dvorima-kao i Račanova-udvostručile vanjski dug, učinivši to s razine od 20 na, danas, više od 41 milijardu eura. I sve to je 'postignuto' uz brižno 'puhanje za vratom' Predsjednika koji već deset godina s Pantovčaka sukreira (dakako, po Ustavu RH!) kako vanjsku tako i unutrašnju politiku ove zemlje amnestirajući sebe bilo kakve «zapovjedne odgovornosti» za situaciju u kojoj mu se zemlja nalazi! Ali ne samo to, ne samo da se zahtjev za ratne reparacije doslovno 'kiseli' po ladicama suda u Haagu nego mi danas nemamo ni definiciju agresora a da cijela 'stvar' bude u cijelosti apsurdna, 'ključni topnički dnevnici' bi mogli od Hrvatske kao žrtve napraviti agresora a hrvatske generale pretvoriti u ratne zločince; i to ne samo na vlastitu zemlju nego, po Pusićkoj, i na susjednu nam Bosnu i Hercegovinu…. Da, da, pri tome treba biti veoma oprezan jer tužbe protiv hrvatskih generala (zločinački poduhvat!) je dobrim dijelom koncipirao naš poznati stručnjak kaznenog prava reflektirajući na mjesto časnog suca tog istog Tribunala, jer pravda je iznad svega, pogotovo ako se isplati…a jedan drugi građanin ove zemlje svjedočio je u prilog 'Pusićkinoj agresiji', još 1998.g.!!?

Zbog čega je aktualni Predsjednik 'zaboravio' na 'zapovjednu odgovornost' aktiviranja predmetne tužbe za ratne štete(i genocid)? Pa, možda i zato jer 'mi s Crnom Gorom kroz povijest nikad nismo ratovali' ili, 'nisam ja za to odgovoran, odgovorne su Institucije pravne države'! A evo što kažu Institucije 'njegove' pravne države: «O sudbini hrvatske tužbe odlučuje Vlada, a ja o tome mogu reći(tek!) svoje mišljenje. Mislim da Hrvatska ne treba inzistirati s nastavkom tužbe (?), ako ono što je htjela postići, ili bar najvažnije ciljeve, može ostvariti izvansudskom nagodbom. To u sadržajnom smislu nije odustajanje, već ostvarivanje ciljeva drugim putem!»; tako zbori naš rezolutni 'delegat' pri Međunarodnom sudu pravde u Haagu kao da se ne radi i o njegovoj Domovini! Dodatak: No, dobro, Vukovar je ipak razoren do temelja i to naočigled neučinkovite i nemoćne Međunarodne zajednice, počinjen je i urbocid i kulturocid ali, bez sumnje i genocid uz etnocid jer je: Prema specijaliziranom elektroničkom portalu «Domovinski rat On Line», ukupan broj stradalih vojnika HV-a oko 2.500, od čega je oko 900 poginulo tijekom samih borbi u Vukovaru, 600 je bez ikakvog suđenja i poštivanja konvencija o ratnim zarobljenicima ubijeno odmah nakon pada grada (Ovčara i skladište Veleprometa), a ostalih 1.000 je stradalo u borbama na širem području Vukovara. Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima koje Srbija i danas a priori negira.

Tijekom tromjesečnog, neselektivnog razaranja grada (i bez 'Brammertz-ovih' topničkih dnevnika!)poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci. Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece. Iz razorenog grada u svrhu detaljnog etničkog čišćenja protjeran je pod oružjem sav nesrpski živalj, njih oko 22.000 ….poput stoke! A agresor-država kao i nalogodavac za agresiju do danas nije ni označen niti je kažnjen pa je i ratna šteta tek 'na vrbi svirala'! Zaključak: Ako se netko a taj netko je sam Predsjednik voli hvaliti svojom po Ustavu zacrtanom sukreacijom u vanjskoj, unutarnjoj i gospodarstvenoj politici onda je po toj istoj 'matrici' itekako suodgovoran za fijasko zemlje kojeg je 'sukreirao' makar to činio samo svojim beskorisnim puhanjem za vrat trima Vladama tijekom svog desetogodišnjeg mandata!

Damir Kalafatić