Haaški cirkus

«Hrvatska mora ostati definitivno blokirana», kliče harni nasljednik del Ponteove, Serge Brammertz! «Optužujete li vi hrvatski narod ili pojedince za počinjena nedjela po individualnoj odgovornosti, generalni sekretaru haaškog ansambla komedijaša?»

Ovih dana, upravo pred Dan žrtve Vukovara, u svim našim medijima kao i na Internet portalima možemo pročitati očekivanu vijest glede našeg pristupa EU. Ta vijest stiže nam po običaju iz 'pravednog' Haaga odnosno nalazi se u skorom izviješću glavnog haaškog tužitelja Serge Brammertza, koji je tijekom suđenja hrvatskim generalima postao i velikim artiljerijskim stručnjakom.

Dakle, 'na Zapadu ništa nova', glavni tužitelj već je i poslao svoj pismeni izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a zbog neisporuke famoznih 'artiljerijskih dokumenata' u kojem izražava veliko nezadovoljstvo postupcima Hrvatske a njegovo usmeno obraćanje VS-u očekuje se 3. prosinca.

Zanimljivo je i simptomatično to što ovaj put EU s mnogo više optimizma gleda na Srbiju(?) jer Brammertz u istom izvještaju ističe da se suradnja Haaškog suda sa Srbijom poboljšala te da je on veoma «zadovoljan intenzitetom pokušaja srbijanskih vlasti». U čemu je konkretno sadržan taj intenzitet pokušaja i poboljšanje odnosa ostaje nejasno izuzev nedavne tvrdnje srbijanskih vlasti da ratni zločinac Ratko Mladić više nije na dohvatu policijskih snaga u Srbiji nego je vjerojatno u Putinovoj Rusiji, koja je, ako se ne varam, također članica UN-a i VS-a! Krvnika Vukovara, Gorana Hadžića i tako više nitko ni ne spominje, ni u Srbiji niti u Haagu, sramota!

To Brammertz-ovo izvješće bit' će svakako negativno po Hrvatsku što znači daljnju, već kontinuiranu blokadu naših pregovora u Poglavlju o pravosuđu. Drugim riječima blokada prgave Slovenije hrvatskom pristupu EU sada je privremeno ostavljena u pričuvi kao rezervna varijanta jednakog cilja!

Nisam pravnik po struci ali me čudi da je naš partner u odnosima s Tribunalom jedino i isključivo jedna strana pravosudne Institucije-tužiteljstvo(koja je po svojoj funkciji logično i pristrana u sudskom postupku, nap.a.) a ne, što bi bilo normalno i pravedno: Sudsko vijeće haaškog Tribunala.

Dakle, predsjednik sudskog vijeća tek je 'fikus' haaške sudnice a glavni tužitelj je poput generalnog sekretara…po uzoru na ustroj nekadašnjeg SSSR-a!?

To izgleda ne smeta nikomu u ovoj zemlji pa ni našem Predsjedniku, kao ni našoj Vladi odnosno njenom Uredu za odnose s Tribunalom. Pače, sam predsjednik Mesić još i dolijeva 'ulje na vatru' haaškom tužitelju svojim javno očitovanim uvjerenjem da topnički dnevnici moraju postojati negdje u 'njegovom' ministarstvu obrane!

Nimalo to ne smeta ni onom stručnjaku-profesoru kaznenog prava, bljedolikom Ivi Josipoviću!

A s druge strane topnički dnevnici nemaju nikakve veze sa suđenjem našim generalima, jer ti dokumenti ako uopće i postoje sadrže tek podatke o kalibru oruđa, broju ispaljenih projektila, podatke o ciljevima na koje su ti projektili ispaljeni, kao i izdane naredbe za otvaranje vatre.

Konačni efekti 'razaranja' i tako su svima poznati, uključivo i promatračima UN-a koji su za vrijeme tog, tek višesatnog granatiranja bili upravo u središtu objekta granatiranja-u Kninu…zaštićeni veoma preciznim ali ne i neselektivnim granatiranjem HV-e!?

Ti efekti su isto tako dobro poznati kako glavnom tužitelju tako i cijelom sudskom vijeću pa se nameće jednostavno pitanje čemu ti dokumenti mogu poslužiti osim da je granatiranje izvršeno preko nekakve 'razumne mjere' propisane opet nekakvim standardima koji ne postoje ni u kakvim ratnim udžbenicima niti su zapisani u bilo kakvim Međunarodnim konvencijama!

Nebulozni izraz 'prekomjerno granatiranje' prvi put se čuo iz usta poznatog balkanskog 'krojača' Carla Bildta upravo tijekom (i nakon) akcije Oluja kojeg nismo čuli da bi tako nešto kazao za 'prekomjerno razaranje' Vukovara gdje je artiljerijska priprema agresora uz podršku JNA-zrakoplovstva trajala puna tri mjeseca sve dok nije bio postignut željeni 'efekt Hiroshime'!

No, što se može desiti kad bi konačno i ti (nedostupni!?) topnički dnevnici postali dostupni haaškom tužiteljstvu odnosno sudskom vijeću Tribunala?

Ništa bitnoga to ne bi značilo za cijeli proces ovog uistinu tragikomičnog suđenja hrvatskim generalima osim konstatacije da je nakon te kratke artiljerijske pripreme kompletna srbo-četnička armada kukavičji podvila rep, napustila grad Knin i na čelu sa svojim vođom, ratnim zločincem Milanom Martićem pobjegla u susjednu BiH!

Materijalni efekti uključivo i ljudske žrtve tog 'prekomjernog granatiranja' jednako tako se ne bi mogli promijeniti jer je smrtno stradalo svega pet ljudi, četiri naoružana četnika i samo jedan civil a bilo je oštećeno ili razoreno svega četrdesetak objekata, što civilnih što vojnih.

S vojne točke gledišta grad je ostao pošteđen razaranja a ljudske žrtve uistinu su bile minimalne ili, kako je svojedobno Oluju opisao čak i izraelski The Jerusalem Post: «Blistavo izvedena vojna operacija s minimumom ljudskih žrtava!»

Sve to je uredno i evidentirano od pripadnika prisutnih UN-promatrača a i potvrđeno od velike većine svjedoka i jedne i druge strane tijekom suđenja, kako svjedoka obrane rako i svjedoka optužbe koji su se, većina njih, tijekom saslušavanja transformirali u pouzdane svjedoke obrane!

I još nešto što se ne smije zaboraviti a to je da su granatiranje Knina kao i sama vojno-redarstvena operacija Oluja izvedeni tek nakon što su pobunjeni Srbi u Ženevi bahato odbili bilo kakvu mogućnost mirovnog rješenja ustrajući u tome da je takozvana SAO-Krajina sastavni dio utopijske velike Srbije. Da su Srbi tada prihvatili ponuđeno do granatiranja nikad ne bi ni došlo a to znači da su i sami 'krivi' za to što se dogodilo!

Pa, sjetimo se samo jeseni 1990.g., balvana u Kninu, mitinga u tom istom gradu na kojem je šibenski psihijatar dr. Jovan Rašković rekao:

«Ovo je pobuna srpskog naroda protiv države Hrvatske, mi smo lud narod!»

E, ali o tim ženevskim mirovnim pregovorima postoje itekako dobro vođeni zapisi za razliku od smiješnih topničkih dnevnika!

Dakle, hrvatska je vojska na čelu sa svojim generalima, danas nepravedno optuženim i zatočenim u Haagu(za zločinački poduhvat), u toj blistavo izvedenoj akciji sasvim legitimno i legalno oslobađala svoj, srbo-četničkom agresijom okupirani teritorij pa je stoga sasvim logično i vodila računa da ne razara od pamtivijeka svoj, «kraljevski grad Knin».

A govoriti o 'prekomjernom granatiranju' jednog okupiranog hrvatskog grada i tražiti od Hrvatske dokumente o topničkim dokumentima zbog potvrde tog (zločinačkog!?) čina uistinu je pravosudni presedan koji dosad nije primijenjen ni u jednom sudskom procesu vezanom za ratna zbivanja-razaranja gradova sve tamo od Dresdena i Hiroshime pa do nedavnog izraelskog 'prekomjernog granatiranja' tuđeg, palestinskog pojasa Gaze. Ali ne samo to, presedan se sastoji i u tome da su optuženici najprije zatočeni pa se onda tijekom njihova zatočenja pokušava(la) izmijeniti i dopuniti 'šuplja' optužnica uz pomoć hrvatske Vlade; pravosudni amaterizam!

Svakako da će 'mjerodavno izviješće' haaškog tužitelja itekako utjecati na hrvatski put kripto-demokratskoj Europi ali će isto tako utjecati i na rezultate referenduma koji će se kad-tad raspisati kad kucne taj sudbonosni trenutak hrvatskog pristupa EU.

Ovo izviješće još jednom potvrđuje činjenicu da je politički izdresirani Tribunal tek slijepo oružje u rukama onih koji Hrvatsku ne žele u Europi odnosno Hrvatska će u Europu tek onda kad za to budu spremne i ostale državice balkanskog regiona, u prvom redu Srbija, koja po Brammertzu, eto, pokazuje 'značajan intenzitet pokušaja u boljoj suradnji s Haagom'; pa, nazdravlje!

I na kraju, nitko se u ovoj sluganskoj zemlji nije našao hrabar suprotstaviti se osornoj Brammertzovoj izjavi: «Hrvatska mora ostati definitivno blokirana!»; a u ostvarenju tog političkog cilja dobro će poslužiti i nebulozni, glede suđenja potpuno bezvrijedni topnički zapisi, dodao bih!

Post scriptum!

Podsjeti me to na stav našeg politikantskog Mefista, Žarka Puhovskog, izrečenog povodom 'slučaja Bobetko' a u intervjuu(on je to nazvao čak i studijom) za jedan domaći dnevnik(Sl. Dalmacija 14.listopad 2002,g.) gdje kaže i ovo:

«Budući da nitko nije osuđen za ratni zločin(?), odgovornost je za to automatski preuzela zajednica, odnosno Hrvatska koja se tijekom rata više ponašala kao navijačka skupina negoli kao država! A budući da su po zapovjednoj, vojnoj i realnoj liniji prvi, drugi i treći čovjek mrtvi, mislim na Tuđmana, Šuška, Červenka….ostao je Bobetko. Može biti sumnji u konkretnu, osobnu odgovornost Bobetka, ali nema sumnje u odgovornost Hrvatske. To je ono što treba jasno reći».

Ili, obraćajući se ožalošćenim majkama iz Bedema ljubavi u hotelu Sheraton, veljača 2007.g., besramno vrijeđajući majke poginule djece-hrvatskih branitelja, Puhovski je tada rekao: «Vi, majke branitelja, također snosite odgovornost za rat jer ste svoje sinove izvukle iz jedne vojske da bi ih slale u drugu vojsku».

Očito, za Puhovskog nema ni danas nikakve razlike između agresora i žrtve, jednako kao što ni za Brammertza nema nikakve razlike između Vukovara i Knina ili, što je još gore, za razaranje Vukovara nitko nije odgovarao niti je iz Haaga itko tražio topničke dnevnike od agresorske, srbočetničke JNA a niti od suradnjom uznapredovale Srbije!

Uzorne li pravde…i jadne li države, Hrvatske!

Damir Kalafatić