Kome to Predsjednik daje odličja o Danu neovisnosti?

Ovim bizarnim činom, par mjeseci prije silaska s trona, Predsjednik je samo potvrdio ono što je bio i ostao: odani sluga Partije komu je i hrvatska neovisnost ‘plod niknuo na sjemenu’ njegova uzora, druga Tita!

Nitko od novopečenih ‘laureata’, bivših komunističkih dužnosnika, nakon prvih demokratskih izbora, doslovno ‘ni dlaku s glave nije izgubio’.

Većina njih je apstinirala od bojišnice, dakle, kao ‘veliki Hrvati’ nisu bili aktivnim sudionicima Domovinskog rata, ali su zato brižno čuvali i sačuvali netaknutim svoje ‘fotelje’ koje su i u komunizmu imali; jasno, izuzev političkih pozicija koje su, logično, na izborima izgubili. Da ne nabrajam pojedinačno, ostali su oni na svojim ‘radnim mjestima’ kao profesori i doktori scientia-e na sveučilišnim katedrama, neki od njih s titulom Akademičara, ostali su direktorima važnih tvrtki, a ostadoše i repektabilnim filmadžijama, ili, (p)ostadoše kripto-povjesničarima koji i danas jednako kao i prije tvrde da je ‘njihova’ Hrvatska bila agresorom u susjednoj nam državi (tko je danas agresor u Širokom Brijegu?)! Uostalom, nije to nikakvo čudo, to je mišljenje i njihova visokog mentora koji im je ta odličja i uručio.

A da bi u cjelosti shvatili kakva je bila politička ideologija bivših komunista uzet ću za primjer samo političke stavove dvojice uglednih partijskih lidera.

Vratimo se malo u ne tako davnu povijest:

‘Doviđenja Miloševiću’- bio je svakako pravi potez na povijesnom, 14.-om kongresu komunista u Bgd-u, 23. siječnja 1990.g.,, no razlozi zbog kojih je do njega došlo nimalo nisu u dodiru s pozitivnim stremljenjem ka demokraciji.

Naime, tadašnji sekretar partijske organizacije SKH, Ivica Račan-vođa hrvatske delegacije-tu je famoznu sjednicu napustio iz čisto ‘birokratskih’ razloga jer je Milošević sjednicu kanio održati bez obzira što to po zakonu nije mogao. Sjednicu/kongres komunista su prvotno ali uzdignute glave napustili Slovenci, a Račan i njegovi ‘pokisli golubovi’ sjednicu nisu napustili isključivo zbog ideološko-političkog razilaženja.

Pače, Ivica Račan ostao je uvjerenja kako će se sjednica/kongres sutradan ipak nastaviti.

Međutim, ono što je najbitnije, ono što ovaj bizarni trenutak dodjele odličja bivšim komunistima čini potpuno neshvatljivim, ali i licemjernim, to je bio svima znani SDP-ovski bojkot glasovanja u povijesnom trenutku stvaranja hrvatske države!

Pogledajmo nepobitne činjenice zašto su, eto, danas ‘zaslužni’ hrvatski komunisti napustili Sabornicu kod odluke o prekidu svih veza s Jugoslavijom?

-Jednostavno, komunisti nisu željeli sudjelovati u donošenju te po hrvatsku državu povijesne odluke, jer oni su bili a priori protiv onoga što je stajalo u toj Deklaraciji, a stajalo je slijedeće, cit.:

‘U razdoblju nametnutoga centralističkoga i totalitarnoga sustava SFRJ, Republika Hrvatska nije mogla promicati i štititi svoje političke, gospodarske, kulturne i ine interese pa je stoga neprestano jačala težnja za razdruživanjem iz jugoslavenske državne zajednice’, zajednice u kojoj su (dakako i hrvatski) komunisti bili Bog i batina političkog sustava!

Uzgred, na toj je sjednici bilo riječ upravo i jedino o hrvatskoj suverenosti i samostalnosti, a apsolutno ‘ne’ o bilo kakvim konfederalnim odnosima sa Slovenijom, Bosnom i Makedonijom (vidi: Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske 25. lipnja 1991.).

Djeleći danas-nakon 18 godina, upravo i (zlo-)namjerno o Danu neovisnosti, odličja hrvatskim komunistima iz tog razdoblja, Predsjednik sigurno razmišlja ovako: Demokratski je bilo predati oružje TO SRH-e u ruke Jugoslavenskoj narodnoj armiji kako bi JNA to oružje podijelila pobunjenim Srbima i izbila na velikosrpsku zamišljenu zapadnu granicu Virovitica – Karlovac – Karlobag.

A bez Račana i komunističkog mu društva ne bi bilo hrvatske državne nezavisnosti jer upravo su Račan i njegove drugarice i drugovi napustili sabornicu kada je na plenarnoj sjednici Sabora Republike Hrvatske izglasana deklaracija o nezavisnosti RH i otcjepljenje od SFR Jugoslavije, 25. lipnja 1991. godine.

Ohrabreni takvim ‘političkim stavom’ hrvatskih komunista i Račanovom izjavom da ‘HDZ zaziva avet NDH, da je to stranka opasnih namjera’, Srbi su već mjesec dana kasnije organizirali ‘opštenarodni’ zbor na Petrovoj gori na kojem je ‘narodni heroj’, JNA-general Dušan Pekić zajedno s 50.000 četnika drečao: ‘Hoćemo promene’, ‘Petrova goro, čuvaj nam Jugoslaviju’, ‘Slobodane, srpski sine kad češ doći do Udbine’, ‘Ovo je Srbija’, ‘Ubit ćemo Tuđmana’ i sl.

Uz to, Račanu je u veljači te iste godine dao podršku i četnički vojvoda, Vuk-Nož Drašković u svom čuvenom pismu Tuđmanu:

‘…Ako zaista volite Hrvatsku i Hrvate, zaštitite ih, najprije od Vama podčinjenih i povampirenih aveti Endehazije, jer će samim tim, svaka zaštita Hrvatske i Hrvata od Srba i velikosrpske vojske biti izlišna, nepotrebna. Ne gurajte svoj narod u katastrofu neslućenih razmera, koju mu nesumnjivo donosi oružani sukob sa Srbima’!

Neki od komunista nastavili su pjevati ode propaloj Jugoslaviji, pročitajmo:

SPLIT, 30. prosinca 1999.g., a prema pisanju tadašnjeg 'Vjesnika':

Ovih dana prikazan je novinarima autentični video-zapis sa skupa SDP-a (Stranka demokratskih promjena) održanog 29. studenoga 1990. u Splitu, dakle nakon prvih demokratskih izbora u RH.

Skup je počeo intoniranjem himne 'Hej Slaveni' i uzvicima 'Tito, Tito'.

Obraćajući se nazočnima u hotelu 'Marjan', tadašnji sekretar Izvršnog komiteta SDP-a a današnji saborski zastupnik Marin Jurjević-Baja mlađi, rekao je doslovno slijedeće, cit.:

«Drugovi i drugarice!

Mi nismo od onih koji lako zaboravljaju 29. novembar i činjenicu da još živimo u Jugoslaviji koja je pretpostavka za ostvarenje svih naših težnji».

Jurjević je naglasio da SDP podupire reforme, ali da ne može odobravati postupke onih koji su za rušenje demokratske, AVNOJ-evske Jugoslavije. «Nitko nema pravo tražiti od nas da zaboravimo Jugoslaviju. Hrvatska Vlada-(po Račanu stranke opasnih namjera) se 'ignorantski' ponaša prema Danu Republike i time potvrđuje svoje antieuropsko i anticivilizacijsko ponašanje», poručio je Jurjević te optužio Vladimira Šeksa zbog njegove izjave da je «bolji rat nego mir u toj i takvoj Jugoslaviji», upozorivši i «na činjenicu da je previše onih koji bi na razvalinama Jugoslavije htjeli ostvariti svoje sebične interese»…..

….Zato je HDZ-ova Vlada (dakle, Vlada stranke opasnih namjera!) uvrijedila sve te građane ignorirajući obilježavanje rođendana naše zemlje, istaknuo je Marin Jurjević, naglasivši i da nitko nema pravo osporavati povijesnu veličinu Josipa Broza (to je i danas stav kako Stipe Mesića tako jednako i Zorana Milanovića i dr. 'odlikovanih komunista').

Ocijenivši ponašanje vlade HDZ-a «anticivilizacijskim, antieuropskim i antidemokratskim», rekao je da se komunisti SDP-a opredjeljuje za Dalmaciju i Hrvatsku, ali jedino pod uvjetom njihova ostanka u Jugoslaviji.

«Mi smo za mir u Jugoslaviji i za Jugoslaviju u miru. Jugoslavijo, neka ti je sretan rođendan i poživi nam mnogo godina», zaključio je Marin Jurjević-Baja mlađi svoj jugo-euforični govor…i pošao plesati 'Kozaračko kolo' uz pjesmu 'Od Vardara pa do Triglava'!(sastavljeno prema pisanju Dobrila Stelle, Vjesnik, za Staru godinu, 1999.-tu)

Uzgred:

Naravno da treba kritizirati sve i svakoga, ali budimo i realni.

Sloboda medija za Tuđmana ne može se gledati kroz prizmu ‘Radija Stojedinice’ koja je uzgred opstala, da bi se kasnije prodala Amerikancima, i nadalje, novinari za vrijeme Tuđmana nisu bili uhićivani, protjerani s medija kao za Račan-Mesićeve vladavine, ili definitivno odbačeni poput Jovića ili Čelana i mnogih drugih(to se ne smije zaboraviti); nije za vrijeme Tuđmana čak ni splitski ‘Feral’ bio ugašen itd..

Za vrijeme Tuđmana pojedine novine pisale su i objavljivale više nego i uvredljive fotomontaže i tekstove, posebno ‘Feral’ a ipak su preživjeli dok se nisu u vlastitom smradu i ugušili!

I na kraju, koliko su ova odličja komunistima a time i njihovoj ideologiji uvreda svakom poštenom Hrvatu, posebno braniteljima i onima koji su svoj život dali za neovisnu hrvatsku državu, pa, procijenimo sami!

Ali, ne treba se truditi, dovoljno je vidjeti kako su građani proslavili taj veliki dan hrvatske povijesti, jad i bijeda: puste ulice, nema ni budnice ni koračnice, zbunjeni građani govore o nekakvom 'Škrabalovu', rijetki su bili čak i hrvatski stjegovi na javnim mjestima ili Ustanovama, a tek politička elita, odnosno naš antifašistički Predsjednik:

I opet je namjerno zaobišao grob Franje Tuđmana ali je obvezno položio vijenac na spomeniku 'narodnih heroja' dajući valjda i time do znanja kako su temelji hrvatske države udareni «Titovom partizanijom», ili Ustavom iz 1974.g. a ne Domovinskim ratom.

Odličja bivšim komunistima samo su jedan u nizu njegovih pokušaja da krivotvori povijest stvaranja hrvatske države; u tome je pravi majstor …ni Carla del Ponte nije mu ravna!

Damir Kalafatić

{mxc}