«Harač i iseljenoj Hrvatskoj!», kaže Stipe

Dana 14. prosinca 2006. g. profesorica Ina Vukić, inače prva tajnica HDZ-Australije piše Slobodnoj Dalmaciji nakon što je Davor Krile veleumnom kolumnom objasnio način na koji je tada ustašoidni Mesić izmuzao novac od 'nabrijanih ustaša', citat: «Vaš Davor Krile u svojoj kolumni 'Mesić Ustaša' primio se Mesićevih objašnjenja hrvatskoj javnosti o njegovom govoru iz 1992. kao pijan plota. Pa tako taj vaš kolumnista piše kako je Mesić dao govor u nekom zavičajnom klubu, pred ustašo-nostalgičarima ... da im izmami najprije političke simpatije pa onda novac! Nisu Mesića slušali ustašo-nostalgičari nego hrvatski narod koji se i tri godine prije tih Mesićevih govora već okupio kako bi se odazvao pozivima za pomoć iz Hrvatske u kojoj se većina ljudi izjasnila o želji za slobodom i demokracijom-za hrvatskom državom. Nema tu ustaštva, a bilo je na raznim skupovima ljudi svih mogućih političkih opredjeljenja. Mi smo već duboko imali usađene u nama političke simpatije za državu Hrvatsku, nije Mesić nikog izmijenio. Nije ni njegova nazočnost značila ništa za volju dijaspore da novčano pomogne Hrvatskoj, u ratu razaranoj-mi smo već milijune i milijune dolara sakupili i poslali mnogo prije nego što je Mesić došao 1992. među nama. Sada je cijela dijaspora kriva, prema vašoj kolumni, što je Mesić govorio.

Nitko mu koliko je meni poznato nije pisao govore, nitko mu nije rekao što da govori. Dapače, mnogi su se posramili i neugodno im bilo slušati dosta toga što se govorilo. Mnogi su i pljeskali. Kada već predsjednik države pokušava omalovažavati emigraciju bilo bi baš fer da nas mediji pokušavaju braniti. Ne zaboravite da smo upravo mi iz dijaspore financirali HINU u počecima time što smo kupovali njena izvješća i slali ih po zapadnim medijskim kućama dok je 'TANJUG' djelovao, zna se kako pristrano. Čini se da dolazi vrijeme kako će se ponovno trebati stvarati novi mediji, iz demokratskog zapada kako bi mi emigranti možda sebe spasili od laži koje se šire o nama u hrvatskim medijima. Ako se današnja, i ona za vrijeme Domovinskog rata, ljubav emigranata, i domovinskih Hrvata, za domovinom slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj smatra ustašoidnom onda ima mnogo Ustaša. A što sad?» Tako je pisala Ina Vukić, prof., Sydney, Australia, 2006.godine… A evo kako je to izgledalo u Sidney-u, 30. svibnja 1992.g., navečer: Nakon Mesićeva govora, nešto prije 23.30, za govornicu je ponovno došao predsjednik Društva Sydney Punchbowl, Grubišić, koji je kazao:

'Nitko se nije nadao da ću ja dati prezent (poklon, op. a.) našem velikom čovjeku, koji je došao iz Hrvatske, a koji je bio predsjednik Jugoslavije. A ja bih mu sada dao prezent (poklon) da ponese našemu velikome čovjeku, Franji Tuđmanu, za hrvatsku državu jedan ček od 50 tisuća dolara u ime naših članova Hrvatskoga društva Sydney. Draga braćo, puno mu hvala što je učinio za hrvatsku državu, a željeli bismo svi da čini i dalje s našom BiH, da je ne rastavlja od nas, da smo svi skupa kao braća. Neka budemo kao braća. Puno mu hvala i želimo mu sve najbolje. A sada, ja bih isto poklonio našemu dobromu čoviku koji je radio za Hrvatsku, iako je bio zadnji predsjednik Jugoslavije, jednu malu pomoć, ja bih mu poklonio, on to samo može viditi, ne bih vam to htio najaviti. Puno mu hvala’. Tada Grubišić Mesiću daje dva čeka. On ih je primio, pročitao što piše na njima te se s velikim osmijehom na licu zagrlio i izljubio s Grubišićem. Među australskim Hrvatima od tada se pričalo, što je došlo i na razne internetske forume i portale, da je Grubišić Mesiću osobno darovao ček, navodno, s iznosom od 48 tisuća australskih dolara, odnosno tjednim utrškom kluba Punchbowl. Nakon toga, za govornicu je ponovno došao i dr. Bosnić, koji je rekao: ‘Ja vam predajem ček od 100 tisuća dolara, u ime svih Hrvata, za Hrvatski nacionalni fond. Izvolite.’

Mesić je tada sva tri čeka spremio u unutarnji džep sakoa te se izljubio i s dr. Bosnićem. ‘Nevjerojatno, za ovih nekoliko dana koliko smo stvarno postali jedno i s tugom u srcu se rastajem od vas. Živjeli’, kazao je Mesić, a dvoranom se prolomilo ‘Stipe, Stipe.’ Da li je potrebno reći da ovi čekovi nisu položeni u niti jednoj banci i zagubio im se svaki trag do Zagreba! E, a sad, kako ne bi bilo nikakve dileme što je bilo, evo Stipinog pro-ustaškog govora te večeri u klubu: ‘Mi smo stvorili državu nakon 900 godina, ali nisu tih 900 godina Hrvati mirovali. Uporni su uvijek bili za hrvatsku stvar i hrvatsku državu. Pa u Drugom svjetskom ratu Hrvati su dva puta pobijedili i to moramo reći svima, našim prijateljima i našim neprijateljima. Hrvati su pobijedili 1941. godine kada su 10. travnja proglasili hrvatsku državu. Jer Hrvati nisu tu državu proglasili zato što su fašisti nego zato što su imali prirodno i povijesno pravo na državu. Ali rezultati Drugog svjetskog rata su poznati, ali poznato je i to da su Hrvati i drugi put pobijedili u tom ratu jer su se našli zajedno sa saveznicima za pobjedničkim stolom. I onima koji smatraju Hrvate da su bili s druge strane, koji žele pridobiti te saveznike i blatiti hrvatsko djelo moramo im reći Hrvati su bili za hrvatsku državu, a Hrvati nisu ratovali ni za bijele ni za crvene barjake, oni su ratovali samo za crven-bijeli-plavi barjak' A jučer Stipe kaže: 'U donošenju zakona koji se primjenjuju na građane Hrvatske sudjeluju svi od Australije do Aljaske, ali kada treba liječiti financije ove zemlje to čine samo građani Hrvatske. Nisam čuo da se netko iz inozemstva javio da pomogne’! Pozivati ljude na domoljublje, a već jednom u ime domoljublja gadno prevarene...

Napomena autora: Sve navedeno napisano je temeljem istinitih dokumenata i svjedočenja živih ljudi a govor Mesiće u Sidney-u može se poslušati i na Youtubeu, samo treba otvoriti 'Stipe Mesić u trideset sekundi': «Pobijedili smo 10. travnja'!

Damir Kalafatić

{mxc}