Tko je, a tko nije zaslužio ratna odličja?

Obnovljeni bombarder 'Enola Gay'-zrakoplov, kojim je pilotirao američki pukovnik zrakoplovstva Paul Tibets kod totalne destrukcije Hirošime, svečano je izložen javnosti kolovoza 2003. godine u muzeju 'Smithsonian'. Bombarder B-29 Superfortress prikazan je novinarima u hangaru blizu međunarodne zračne luke Dulles, u novom dijelu muzeja koji je otvoren 15. prosinca 2003. godine.

'Taj je zrakoplov dio nas i naše slavne povijesti', ponosno je rekao tom prigodom Dik Daso, kustos aeronautičkog dijela poznatog muzeja.

Natpis 'Prva atomska bomba, Hirošima, 6. kolovoza 1945.' upisan je na srebrnom zrakoplovu, poznatom po prozirnom nosu kokpita i teškim strojnicama na krilima. 'Enola Gay' odnosno pukovnik Paul Tibets ispustio je mrtav-hladan atomsku bombu simpatičnog naziva 'Little Boy' (Mali dečko), na japansku luku Hirošima, usmrtivši odjednom više od 140.000 ljudi, a još su deseci tisuća oboljeli od različitih bolesti uzrokovanih radijacijom.

Bombardiranje je izvršeno sunčanog dana u 8.15 sati s visine od oko 10 kilometara. Misija Enola Gaya poslužila je kao 'generalna proba' za napad na Nagasaki u kojemu je poginulo daljnjih 70.000 ljudi, mahom civila.

Japan je kapitulirao šest dana poslije.

Američka vojna doktrina bila je veoma pragmatična, racionalna: bolje da pogine kojih stotinjak tisuća Japanaca, makar i 'kolateralnih civila', nego da stradaju naši vojnici! Ili: samo mrtav Japanac dobar je Japanac, što je samo parafraza na onu uzrečicu - samo mrtav domorodac je dobar Indijanac (američki general Georg Armstrong Custer, 1866. godine).

Prije deset godina, izložba o atomskoj bombi i Enola Gayu, bombarderu nazvanom po pilotovoj majci (lijepo, američki humano), dočekana je 'na nož' brojnih američkih ratnih veterana iz drugog svjetskog rata koji su smatrali da su Japanci prikazani kao žrtve američke agresije. Popratni tekst uz izložbu Enola Gaya ne sadrži podatke o broju žrtava, niti su objavljene fotografije teških razaranja koje je uzrokovala atomska bomba. Začudo, ni američki predsjednik Harry Truman, a ni pukovnik Paul Tibets nisu ni osumnjičeni a kamoli suđeni za ratni mega-zločin genocida - ni govora!

A sada - idemo u Hrvatsku

Za razliku od legendarnog američkog pukovnika Paula Tibetsa, hrvatski general Mirko Norac, nesumnjivi osloboditelj Like od JNA i četnika, dobio je sramnu titulu dvostrukog ratnog zločinca, jednom osuđen u Rijeci zbog slučaja Gospić a drugi put u Zagrebu zbog Medačkog džepa. Ali, ni to Mesiću nije bilo dovoljno pa mu danas oduzima i ratna odličja, jer kako slijedi: «Umirovljenome generalu Norcu, pravomoćno osuđenom na 12 godina zatvora zbog ratnih zločina u Gospiću i nepravomoćno na sedam godina zatvora zbog zločina u Medačkome džepu, oduzeto je sedam odličja i priznanja. To su Red kneza Domagoja s ogrlicom, Red bana Jelačića, Red Ante Starčevića, Red hrvatskog trolista, Red hrvatskog pletera, Spomenica domovinske zahvalnosti i Medalja za iznimne pothvate».

Da bi apsurd bio veći, taj isti Mesić drsko štiti bivšeg UDBA-ša Josipa Perkovića (i društvo uza nj) kojeg Bavarski sud i Interpol traže zbog sumnje 'mirnodopskog zločina' - organizacije političkog ubojstva Stjepana Đurekovića (i sina mu, u Kanadi). Taj isti Mesić odlikuje (danas pokojnog) 'narodnog heroja i partizanskog spomeničara' Marka Belinića, 2003. godine, ordenom Hrvatskog pletera jer je krvnički 'opleo' zarobljene ustaše i domobrane u Krašiću, zimi 1943. godine (njih 226, ranjenih), a u sprezi s još jednim živućim 'narodnim herojem i spomeničarem', Radom Bulatom.

I za kraj, što je notorna činjenica, taj isti Mesić u svom Uredu (simbolički nazvanim leglo UDBE) za svog savjetnika drži čovjeka, koji je ne samo bio visoki oficir zločinačke organizacije OZNA, odmah nakon rata za područje zadarskog Primorja, nego je i UN-ovim embargom (a po njegovoj 'preporuci' kao ministra Vanjskih poslova Jugoslavije) na uvoz oružja ostavio goloruku Hrvatsku 1991. godine na milost i nemilost srbo-četničkom agresoru - tada, po oružju, trećoj "armiji" u Europi.

Odlikovanja generalu Norcu ukida čovjek podozrivog morala, koji je u isto to vrijeme, dok su drugi za Domovinu hrabro ratovali, kukavički s Jožom Manolićem pripremao (protu)državni udar u Saboru. Jer se, navodno, već tada 'nije slagao s državnom politikom u BiH'.

Od tog vremena je i započeo njegov sramni put obračuna s mladom hrvatskom državom, nastavio se krivokletničkim svjedočenjem u Haagu, 1997. godine, pa po dolasku na vlast početkom 2000. uklanjanjem svih zaslužnih hrvatskih generala iz Domovinskog rata te masovnom i nezakonitom predajom svih dokumenata, transkripata-uključivo i nespretne krivotvorine-haškom Tribunalu.

Odličja za akciju "Medački džep"

Akcijom Medački džep dobrim dijelom spriječeno je daljnje razaranje ličkih gradova i sela od strane srbo-četnika, koji su minobacačima, nasumce, iz neposredne blizine razarali grad Gospić uza svu 'zaštitu' vojnika-promatrača kanadskog bataljuna UNPROFOR-a. A propos, za 'virtualnu-nepostojeću' bitku u Medačkom džepu ipak su nekima dodijeljena ratna odličja a da im kasnije nisu oduzeta, pa vidimo kako, kome i zašto.

Admiral Davor Domazet-Lošo prisjetio se razgovora s zapovjednikom kanadskog bataljuna, arogantnim brigadirom Calvinom koji je bio 'opterećen' predrasudama prema Hrvatskoj, jer je među njegovim vojnicima bilo mnogo onih srpskog porijekla-četnika, a cjelokupnu je hrvatsku vojsku ocijenio zločinačkom.

Odličja je dobilo čak 800 vojnika kanadskog bataljuna 'za najveću bitku koju su vodili od korejskog rata, 1953. godine'. Odlikovani Kanađani su, doduše, samo brojali projektile kojima su 'baba Danica Obradović' i njeno društvo s neskrivenim užitkom dvije godine tukli po svojoj braći, "komšijama"-Hrvatima s jednom jedinom željom: «Ubij te ustaše, uništi ih što više, razori sve što ti pod nišan dođe…jer Hrvatska će nam i tako sve nanovo izgraditi kad se rat završi, a Predsjednik Mesić će nam i tako sve naše 'ratne nestašluke' oprostiti, i četničke zločince abolirati, a 'ustaške generale' u zatvor strpati, i odličja im uzeti!»

Stoga ne bi bilo nikakvo čudo da Stjepanu Mesiću, kod skorašnje posjete u rujnu, srbijanski kolega Boris Tadić na prsa okači najviše srpsko odlikovanje: «Karađorđevu zvezdu prvog stepena' za sve ono što je učinio za 'ugroženi' srpski narod. Reklo bi se, to mu odličje nitko i nikada ne bi mogao oduzeti jer ga je u cijelosti i zaslužio. A apatični hrvatski narod je već i oguglao na 'demokratsko' ponašanje svoje, kako vic-maher Stipe sam sebi voli reći - društvene životinje.

Vrana vrani

Udruga «Hrvatski domobran» je još davnog 8. svibnja 1998. godine podnijela kaznenu prijavu protiv odlikovanih 'narodnih heroja'-ratnih zločinaca: Rade Bulata, Marka Belinića, Milana Žeželja te Lutve Ahmetovića i Milke Kufrin zbog već spomenutog teškog ratnog zločina u Krašiću.

Do procesa nikad nije došlo, neki su u međuvremenu umrli, a do sudskog procesa vjerojatno nikada neće će ni doći. Cijeli predmet već jedanaest godina leži u DORH-ovoj ladici, kod bivšeg komunističkog tužitelja a danas glavnog državnog odvjetnika, Mladena Bajića.

A zašto neće doći do procesa? Pa, to su neprikosnovene antifašističke legende, oni su i danas legitimni 'narodni heroji', prvoborci, uvjetno rečeno-ljudi, koji su zajedno s pokojnim Simom Dubajićem udarili čvrste temelje današnje hrvatske države - za razliku od hrvatskih generala koji čekaju sramnu haašku presudu. Razlog što takvim "antifašistima" Mesić ne će ukinuti odličja, niti će im oduzeti njihove 'Spomenice', kao ni 'časni' titular 'narodnih heroja' mogao bi se najjednostavnije objasniti onom - Tko je vidio da vrana vrani oči kopa?

Damir Kalafatić

{mxc}